www.polis.ba

Purim – židovski blagdan radosti i darivanja

Židovski blagdan Purim komemorira događaj od prije oko 2.500 godina kada se narod čudesno spasio od fizičkog istrjebljenja. Za Židove je Purim najradosniji dan u godini

Na temelju biblijske Knjige o Esteri, ukratko će biti opisan povijesni narativ za koji se veže sam događaj te način na koji se blagdan slavi. Židovi koji prakticiraju religiju imaju na umu povijesni događaj u kojemu Bog preko Estere spašava narod, dok ostali – većina koja ne prakticira religiju – poštuju tradiciju. Blagdan se ove godine slavio 25. i 26. veljače.

***

Pozornica na kojoj se odvijaju događaji iz Esterine knjige je dvor perzijskog kralja Ahasvera (ili Kserksa) u 5. st. pr. Kr. Dok je Židovima prijetio pogrom, mlada Židovka Ester zahvaljujući sretnim okolnostima postala je kraljica i spriječila uništenje svoga naroda. O starosti teksta, autoru i kontekstu nastanka knjige, postoje različita mišljenja.

Kralj Ahasver, koji je vladao „od Indije do Etiopije“, pripremio je raskošnu gozbu na dvoru u gradu Suze. Slavilo se sto i osamdeset dana. Podređenima je zapovjedio da dovedu njegovu ženu, kraljicu Vašti, kako bi „pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu“. Kraljica se pak nije htjela odazvati i pala je u kraljevu nemilost. Uvrijedila je kraljev ponos, a k tomu još i njezin primjer bi mogao postati opasnost kojega bi mogle slijediti i ostale žene u kraljevstvu i početi „prezirati svoje muževe.“ Nakon ovog stava kraljice Vašti koja je hrabrim ne obranila svoje dostojanstvo, tekst o njoj više ništa ne govori. Odmah se krenulo u potragu po svemu kraljevstvu za „djevicama lijepa izgleda“. Ona koja se posebno svidi kralju, postat će nova kraljica.

U tvrđavi grada Suze bio je neki Židov po imenu Mordokaj, doveden kao rob iz Jeruzalema. Stekao je ugled na kraljevskom dvoru. Mordokaj je odgojio Esteru, „kćerku strica svoga, jer ona ne imađaše ni oca ni majke“. Budući da je bila nesvakidašnje lijepa, i nju su doveli u kraljevski dvor. Već na Hegeja, čuvara ženā, ostavila je dobar dojam. Nikada nije spomenula svoje židovsko porijeklo. Kada je konačno došao njezin red, Esteru uvedoše kralju Ahasveru i ona mu „više od svih drugih djevica omilje“. Izabrao ju je za kraljicu. Estera je i dalje slušala Mordokajeve savjete, koji je zadobio veliki ugled kod kralja nakon što je razotkrio zavjeru koju su kovala dvojica dvorjanina.

U to je vrijeme kralj na položaj drugoga čovjeka u carstvu uzvisio Hamana. Od toga trenutka Haman je tražio od svih podanika da mu se klanjaju. Židov Mordokaj to nije želio iz osobnih vjerskih razloga: „to sam učinio da ne metnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu“. Bahati Haman, kako ga naziva Mordokaj, shvatio je to kao neoprostivu uvredu. Kada je saznao da je Mordokaj Židov, „učini mu se premalo podići ruke na samoga Mordokaja, nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu“.

Nakon što je Haman svoj naum iznio kralju, dobio je od njega odobrenje i prsten kojim će zapečatiti pisma upućena svim pokrajinama da moraju „potpuno iskorijeniti neprijateljski narod“, koji se „među ostale narode svijeta zavukao“. Pur, odnosno ždrijeb (doslovno sudbina) pala je na trinaesti dan mjeseca Adara (veljača-ožujak).

Nakon što je Mordokaj čuo što se sprema, „razdera na sebi haljine“. Upoznao je potajno kraljicu Esteru o planu za istrjebljenje Židova i tražio je od nje da kod kralja posreduje za narod. Međutim, Estera nije mogla nepozvana ući kod kralja, takav se prijestup plaćao smrću. Ipak, na Mordokajevo inzistiranje, kraljica je nakon tri dana posta odlučila ući kralju. Kada ju je kralj vidio vrlo iscrpljenu, a da bi joj dokazao koliko je voli, obećao joj je dati sve što od njega zatraži pa „bila to i polovica kraljevstva“. Kraljica je pak zatražila da kralj i Haman dođu na gozbu koju će ona pripremiti.

Haman je baš tih dana odlučio pogubiti Židova Mordokaja koji je uporno odbijao pokloniti mu se. Za njega je podigao vješala „visoka pedeset lakata“. Napokon, kralj Ahasver i Haman došli su na Esterinu gozbu. Kralj je ponovio kraljici da od njega zatraži što god želi i da će joj ispuniti. Njezina je želja bila da joj pokloni Hamanov život i da poštedi od uništenja židovski narod. Haman je bio obješen na vješala koja je pripremio za Mordokaja, a Mordokaj je došao na njegovo mjesto. Napisana su pisma s kraljevskim pečatom u kojima se zabranjuje bilo kakvo nasilje prema Židovima i poslana u sve dijelove kraljevstva.

Esterin i Mordokajov mauzolej u Hamadanu (Iran) s početka 17. st. Prema jednoj tradiciji, u tome mjestu su sahranjeni Estera i Mordokaj. U Hamadanu je živjela brojna židovska zajednica i bio je najvažnije židovsko hodočasničko mjesto u Iranu. (Foto: Wikipedia)

Tako se, zahvaljujući Esteri, koja se još zvala i Hadasa, dan predviđen za uništenje Židova, pretvorio u dan radosti i veselja. Dan koji je pur (množina purim) predvidio za tugu, pretvorio se u radost. Židovima je zapovjeđeno da trinaesti i četrnaesti dan mjeseca Adara slave blagdan Purim. „Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili, da će svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. Te dane valja slaviti i njih se sjećati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu: ti dani Purima ne smiju iščeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.“ Za blagdan je također propisano da se međusobno izmjenjuju darovi.

***

Blagdan Purima koji stiže prije ranoga proljeća, pravi djeci najljepše životne uspomene. U knjizi Bakina sjećanja. Svijet ruskih Židovki u 19. stoljeću (izdanje iz 2000, University press of Maryland), Pauline Wengerof piše, među ostalim, o načinu kako se Purim slavio u njezinoj obitelji i što je taj blagdan značio za djecu i odrasle. U dvije riječi ga opisuje kao blagdan darova i uzbuđenja. Danima prije blagdana, piše, pripremali su se za shlachmones (darovi koji će se razmjenjivati). Ostajalo se dugo u noć dok su se izrađivali ručni radovi, „zamišljali smo kakav će biti izraz lica onoga tko primi naš dar“.

Djeca u kostimima za Purim. Naselje Mea Shearim u Jeruzalemu u kojem žive ultraortodoksni Židovi. (Foto: Ahmad Gharabli/AFP)

„Dan prije festivala je Estertanes (blagdan kraljice Estere). Tada su svi odrasli postili. Moja je sestra pripremala slastice. (…) Večernja molitva se molila u našoj kući, susjedi bi se skupili i čitala bi se megilla, Knjiga o Esteri. Na svaki spomen Hamanovog odvratnog imena, muškarci bi lupali nogama u pod, a mladići bi pravili buku s graggersima (čegrtaljkama). Otac je to pokušavao zabraniti, ali bi se svake godine ponavljalo isto. Konačno, oko osam ili devet sati navečer, odrasli su prekidali post i okupljali se oko stola krcatog hranom u dnevnom boravku.“

Foto: Emanuel Dunand/AFP

Sljedećeg jutra bi djeca ustala rano, piše Pauline, ne mogavši od uzbuđenja spavati. „Jedni druge smo glasno i uzbuđeno pitali: Što je danas?Purim!, odzvanjalo je iz svih uglova kuće.“ S nestrpljenjem se čekalo popodne da se krene s razmjenom darova. Jedna odrasla osoba iz njihove obitelji bi nosila darove djeci njihovog ujaka, trebala je pomno pratiti reakcije na svaki pojedini dar i kasnije ih prepričati. Potom bi preuzela darove koji su pripremljeni za Pauline i njezinu braću i sestre i donijela ih. U vremenu iščekivanja darova, improvizirao bi se igrokaz na temelju biblijske priče o Esteri. Oblačili bi se kostimi i pjevale vesele pjesme. Dolaskom darova, sve bi se prekidalo. Na stolu su bile upaljene svijeće. Jedino te večeri Pauline je svoga pobožnog oca mogla vidjeti da uzima veću količinu alkohola, dodatno pojačavajući osjećaj radosti.

Darovi s pažnjom pripremani i odabirani, razmjenjivani su također i među odraslima. Pauline zaključuje da su joj najljepša sjećanja iz djetinjstva vezana uz Purim, blagdan radosti, veselja i života.

U 19. st., kada je Pauline živjela, Židovi su u Istočnoj Europi naveliko bili progonjeni, slutila se kataklizma pred kojom se narod nalazio u 5. st. pr. Kr. Blagdan se slavio u vjeri da će Bog ponovno spasiti narod od prijetećeg istrjebljenja. Karakteristika Mordokajevog i Esterinog odnosa prema Bogu je vjera da je u povijesti djelatan i posebno blizak u patnji.

Purimski karneval u sekularnom Tel Avivu. (Miriam Alster/Flash90)

Danas većina Židova slavi blagdan u Izraelu. Židovi koji nisu vjernici blagdan slave u obliku karnevala koji nalikuje „kršćanskim“ pokladnim karnevalima. Jedu se i piju blagdanska jela i pića. Neizostavni su trokutasti kolači punjeni makom, tzv. Hamanove uši, podsjetnik na Hamana koji je glavom platio svoju zločinačku nakanu. Poštuje se običaj dijeljenja hrane siromašnima te slanja hrane barem dvojici prijatelja.

Zid plača u Jeruzalemu, najsvetije mjesto židovske religije. (Foto: Reuters/Ammar Awad)

U Jeruzalemu, gdje živi veliki postotak religioznih Židova, ulice su za blagdan pune mladih  s maskama koji odlaze u sinagoge da bi sudjelovali na službi i slušali čitanje Knjige o Esteri. Obaveza je svakog Židova vjernika barem dva puta za blagdan čuti ovaj tekst. I on je svjedočanstvo da se ne može uništiti jedan narod.

J.Šarčević, polis.ba