Propovijed Pape Franje na sprovodnoj misi za Benedikta XVI.

Propovijed Pape Franje na sprovodnoj misi za papu emeritusa Benedikta XVI.
Bazilika sv. Petra, 5. siječnja 2023.

„Oče, u ruku tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23,46). Zadnje su to riječi koje je Gospodin izgovorio na križu; zadnji njegov uzdah, možemo reći, kadar je potvrditi ono što je odlikovalo cijeli njegov život: neprekinuto predanje u ruke svoga Oca. Ruke su to opraštanja i suosjećanja, izlječenja i milosrđa, ruke pomazanja i blagoslova, koje su ga ponukale da se preda u ruke svoje braće. Gospodin je, otvoren za priče s kojima se susretao na svojem putu, dopustio da ga oblikuje Božja volja, uzimajući na leđa sve posljedice i teškoće Evanđelja, sve dok nije vidio svoje ruke s ožiljcima ljubavi: „Pogledaj moje ruke“, kazao je Tomi (Iv 20,27), i svakom od nas to ponavlja: „Pogledaj moje ruke.“ Izranjene su to ruke koje nam dolaze u susret i ne prestaju se nuditi, da bismo upoznali Božju ljubav prema nama i povjerovali u nju (Usp. 1Iv 4,16).[1]

„Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj“ je poziv i program života koji nadahnjuje i želi oblikovati srce pastira kao što se oblikuje vrč (usp. Iz 29,16), sve dok se puls njegova srca ne izjednači s osjećajima Isusa Krista (usp. Fil 2,5). Zahvalna predanost u službi Gospodinu i njegovom narodu rađa se iz prihvaćanja besplatnog dara: „Ti pripadaš meni… ti pripadaš njima“, šapuće Gospodin; „moje te ruke štite, moje te srce štiti. Ostani u mojim rukama i daj mi svoje.“ [2] Ta Božja susretljivost i blizina kadre su staviti se u ruke njegovih krhkih učenika da bi hranile njegov narod i s njima rekle: uzmite i jedite, uzmite i pijte, ovo je moje tijelo, tijelo koje se za vas predaje (usp. Lk 22,19). To je putpuni Božji synkatabasis (silazak, susretljivost božanske mudrosti, op. prev.).

Molitvena predanost, koja se oblikuje i tiho usavršava između kušnji i proturječja s kojima se pastir mora suočiti (usp. 1Pet 1,6-7) te poziva na vjernost da pase stado (usp. Iv, 21,17). Kao i Učitelj, na ramenima nosi umor zagovaranja i iscrpljenost pomazanja za svoj narod, posebice ondje gdje se mora boriti za dobrotu i gdje postoji prijetnja dostojanstvu naše braće (usp. Heb 5, 7-9). U ovom zagovornom susretu Gospodin dariva blagost koja je sposobna razumjeti, prihvatiti, nadati se i riskirati, s onu stranu nesporazuma koji bi odatle mogli proizaći. Izvor je to nevidljive i nedostižne plodnosti, koja se rađa iz spoznaje u čije se ruke stavilo pouzdanje (usp. 2 Tim 1,12). Povjerenjem nastalim kroz molitvu i klanjanje tumače se djela pastira i podešenost njegova srca i odluka Božjim vremenima (usp. Iv 21,18). „Pâsti znači ljubiti, ljubiti znači također i biti spreman na trpljenje. Ljubiti znači: dati ovcama istinsko dobro, hranu Božje istine, Božje riječi, hranu njegove prisutnosti.“ [3]

I također predanost podržana utjehom Duha, koja mu uvijek prethodi u poslanju: u strasnoj potrazi za prenošenjem ljepote i radosti Evanđelja (usp. Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 57), u plodnom svjedočenju onih koji, poput Marije, ostaju na različite načine uz križ, u bolnom ali postojanom miru, koji ne napada niti porobljuje; u ustrajnoj i strpljivoj nadi da će Gospodin ispuniti svoje obećanje, kao što je obećao našim ocima i njihovom potomstvu zauvijek (usp. Lk, 1, 54-55).

I mi također, čvrsto vezani za njegove zadnje riječi i svjedočanstvo koje je pokazao svojim životom, želimo, kao crkvena zajednica, slijediti njegove stope i povjeriti našega brata rukama Očevim: da ove milosrdne ruke nađu svoju upaljenu svjetiljku s uljem Evanđelja, koje je on širio i svjedočio tijekom svoga života (usp. Mt 25,6-7).

Sveti Grgur Veliki, na kraju Pastoralnog pravila, poziva i potiče prijatelja da mu ponudi duhovno praćenje: „Usred oluja mojeg života, tješi me pouzdanje da će me na površini održati tvoje molitve, i da ćeš mi, ako me težina mojih grijeha sruši i ponizi, pomoći svojim zaslugama da se pridignem. “ To je svijest pastira da ne može sam nositi ono što ustvari nikada i ne bi mogao sam nositi. Zato se prepušta molitvi i brizi naroda koji mu je povjeren.[4] Okupljeni vjerni Božji narod prati i povjerava život onoga koji je bio njegov pastir. Kao i žene iz Evanđelja na grobu, ovdje smo s mirisom zahvalnosti i pomašću nade da bismo mu još jednom pokazali ljubav koja ne prestaje; želimo to učiniti s istim pomazanjem, mudrošću, brižnošću i predanošću kako je on to godinama znao dijeliti. Želimo zajedno reći: „Oče, u tvoje ruke predajemo njegov duh.“

Benedikte, vjerni Zaručnikov prijatelju, neka tvoja radost bude savršena kada konačno i zauvijek čuješ njegov glas!

______________________________________

[1] Usp. Benedetto XVI, Enc. Deus caritas est, 1.
[2]Usp. isto, Omelia nella Messa Crismale, 13 travnja 2006.
[3] Isto, Omelia nella Messa di inizio del pontificato, 24 travnja 2005.
[4] Usp, isto.

Izvor: vatican.va; prijevod s talijanskog: Jozo Š., Polis.ba