Polisov retrovizor: Ženu se uvijek nastojalo privezati za privatnu sferu

 

14. svibnja: Ne može se naprijed bez izričite osude ustaštva

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u Macelju je slavio misu za žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva hrvatskog naroda. Propovijed koju je održao temeljila se u Svetom pismu i crkvenom nauku. Govorio je s pijetetom prema žrtvama i osudio ideologije koje su bile dominantne u prošlom stoljeću – nacizam, fašizam i komunizam. Istaknuo je da je oprost uvjet ukoliko se želi ići naprijed. Pozvao je na prestanak politizacije povijesti.

Nadajmo se da će u nekom o sljedećih nastupa zagrebački nadbiskup, kao prvi čovjek Katoličke crkve u Hrvatskoj, nedvosmisleno osuditi ustaški režim i sve one koji ga danas veličaju na bilo koji način. U hrvatskom društvu još uvijek traje rasprava o zabrani ustaških simbola. Kada bi biskupi jasno istupili da su to zločinački simboli koji su potpuno neprihvatljivi, mnogi bi glasovi utihnuli.

U jednoj crkvi u Austriji postoji vitraj koji prikazuje Kristovu muku, a među njegovim mučiteljima su naslikani Adolf Hitler i Benito Mussolini. Vrijeme je da se u nekoj crkvi u Hrvatskoj u istom kontekstu naslika Antu Pavelića ili Maksa Luburića, da uđe u svijest vjernika da su ti zločinci ubijajući nevine Srbe, Židove i druge ljude, bili zbog toga mučitelji i ubojice i samoga Krista. Tada će se na čist i dostojanstven način moći obilježavati obljetnice tisuća nevino ubijenih komunističkih žrtava. Nadajmo se da je nadbiskup Kutleša krenuo u tom pravcu.

15. svibnja: Pobjesnjeli patrijarh

Za blagdanskim ručkom, na dan svetog Vasilija Ostroškog, patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, „kritički“ je govorio o jednoj ženskoj osobi koju nije imenovao. Nije mu drago bilo što je ta osoba iznijela stav da se Crkva nema pravo miješati u zakon „o jeziku, o senzitivnom jeziku“. Između ostalog, prema tom zakonu bi se žena koja stekne, primjerice, zvanje u psihologiji zvala psihološkinja, a ne psiholog kao sada, ili profesorka umjesto profesor, doktorka umjesto doktor, itd.

Patrijarh je ženu, ispostavit će se povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti, koja je uputila kritiku prema Crkvi zbog njezinog stava o novom zakonu o rodno senzitivnom jeziku nazvao „jadnicom i bednicom“. Uočljivo je da patrijarh nije vodio računa o rodno senzitivnom jeziku kada je oslovljavao ovu gospođu. Žene se može nazivati „jadnicama i bednicama“, a ne može doktorkama, pravnicama, profesorkama…

Vodstvo Srpske pravoslavne, slično kao i druge crkve i vjerske institucije na našim prostorima, rijetko propušta priliku pokazati koliko se u svom djelovanju drži daleko od utemeljujućeg ideala. Umjesto blage i utješne riječi Evanđelja, patrijarh govori ponižavajuće i arogantne riječi. Poznati psiholog Žarko Trebješanin je u intervjuu za Polis objasnio „da je jedno religija kao ideja, kao ono što je njezina suština, a drugo je institucija koja nastupa u ime religije“. Nju često daleko više zanima vlastita moć, nego suština vjerskih istina u čije ime prividno nastupa i zbog kojih tvrdi da postoji.

16. svibnja: Bakir Izetbegović otkrio kakva nas budućnost čeka

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), Bakir Izebegović, dao je intervju glasilu koje promiče interese njegove stranke i politiku turskog predsjednika R. T. Erdogana, magazinu Stav. Govorio je povodom 40. godišnjice od osnivanja Mladih muslimana. U ovom kontekstu nije govorio, kao što to obično radi, o građanskoj državi i BiH koja treba biti uređena po uzoru na građanska društva na Zapadu, nego je u kratkom prikazu konfuznog stanja u svijetu ustvrdio da je rješenje „povratak pravoj vjeri.“ Nered nastaje, smatra Izetbegović, zato što ljudi izmišljaju svoje zakone, a ne drže se onih koje je Bog odredio.

Izetbegović je dalje u razgovoru bio posve jasan. Nije budućnost BiH građansko društvo, kako najčešće sam govori, nego su budućnost „Mladi muslimani“, tvrdi on. Odnos s Muslimanskim bratstvom ne smatra nikakvim problemom, iako je poznato da se taj radikalni islamistički pokret bori se vlast u većini zemalja s muslimanskom većinom. Ako im pođe za rukom da dobiju vlast, zavode teokratsku državu u kojoj vrše teror nad neistomišljenicima i pripadnicima drugih vjera. Takva je slučaj bio je u Egiptu kada je njihov kandidat 2011. godine bio izabran za predsjednika te države. Njemu je 2019. godine u Sarajevu klanjana dženaza u odsutnosti, i to prema odluci Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Bakir Izetbegović očito ima razumijevanje u „bazi“ za ono što govori, jer da nije tako teško bi bilo povjerovati da je toliko naivan da čini političku štetu samome sebi.

17. svibnja: Ženu se uvijek nastojalo privezati za privatnu sferu

U Travniku je predstavljen zbornik radova Zamišljanje žene: O ideološkim i kulturnim konceptima ženskog roda u Bosni i Hercegovini. To su prva ozbiljna historiografska istraživanja na ovu temu. Urednice zbornika su Sabina Veladžić i Aida Ličina Ramić.

Na predstavljanju koje je objavljeno na youtubu, moglo se čuti nešto o zanimljivom sadržaju zbornika čiji se radovi temelje na historiografskim izvorima a koji obrađuju temu zamišljene uloge žene od srednjeg vijeka do danas. Žene nisu bile subjekti odlučivanja, nego im je dodjeljivana uloga koju su im namjenjivale patrijarhalne strukture i institucije. Žena je najbitniji nevidljivi stup društva i zato se uvijek nastojalo privezati je za privatnu sferu, naglašeno je.

18. svibnja: Laž je suština nacionalizma

Hrvatski nacionalisti svoju ideologiju simbolički vežu prije svega uz dvije ličnosti iz zadnjeg rata, predsjednika Franju Tuđmana i Gojka Šuška, ratnog ministra Obrane RH. U hrvatskom nacionalističkom panteonu to su zaslužni junaci bez mrlje i mane. Na stranicama Hrvatske pošte, koja je izdala prigodnu poštansku markicu povodom 25. godišnjice Šuškove smrti, u kratkom njegovom životopisu stoji da je bio „karizmatičan čovjek i domoljub koji je izvršio sva svoja obećanja“. Piše također da je bio „čovjek koji je ulijevao samopouzdanje i mirnoću…, bio je principijelan i nepokolebljiv zagovarač nacionalnih ideala u koje je ugradio sav svoj intelektualni i duhovni potencijal“.

Ne spominje se njegova uloga u hrvatsko-bošnjačkom sukobu u BiH, kao ni njegova uloga u predaji Bosanske Posavine ili zločinima nad Srbima nakon Oluje. Suština nacionalizma, opet se potvrđuje, jest laž.

19. svibnja: Srednji društveni sloj brzo nestaje

Proizvođač pistacija, lješnjaka i oraha iz podnožja sicilijanske Etne, žali se na tržnici kako mu roba slabo ide. Cijene su zbog sveopćeg poskupljenja morale rasti te je stoga i kupaca sve manje. Sa skepsom gleda na budućnost. Žali se da su socijalne razlike u zadnje vrijeme još izraženije i da nestaje srednjeg sloja.

Organske proizvode obični svijet može samo gledati, a proizvođači da bi opstali moraju se probiti do „ekskluzivnih“ trgovina i mjesta gdje kupuje viša klasa, jer mnogima od ovih je ispod časti navraćati na tržnicu.

20 svibnja: „Može i moja kćerka na Maldive, nije gubava“

Novinarka utjecajnog talk showa na jednoj televiziji u Srbiji uplela se u raspravu sa svojim gostima i zauzela stav da profesionalci, a sama sebe ubraja u tu skupinu, „u svom poslu idu tamo tko im dadne više“, dodajući potom da i njezino dijete „treba ići na Maldive“, jer što bi „nečija unuka išla na Maldive, a moje dete samo da sedi u Crnoj Gori“. Smatra da njezina kći „nije gubava da ne može ići na Maldive“.

Ovakvi „profesionalci“, kojima je najvažnije tko će im više ponuditi, neophodni su autokratskoj vlasti, i zajedno s njom čine najvišu društvenu klasu. To su uglavnom ljudi bez znanja i kompetencija za mjesta na kojim se nalaze, ali istodobno i talentirani u provođenju sustavnog zaobilaženja i prešućivanja najvažnijih društvenih tema.

---

Jozo Š., polis.ba

---