Polisov retrovizor: Zašto postoji Zapad?

1. rujan: Odbijanje krštenja

Prije nekoliko dana svećenik Riječke nadbiskupije Kristijan Zeba objavio je na društvenim mrežama da je dobio upit za krštenje djeteta od civilno vjenčanog lezbijskog para, a dijete je dobiveno medicinski potpomognutom oplodnjom. O svemu je htio čuti mišljenje drugih korisnika društvenih mreža. Poslije je ipak objavio da je donio odluku da odbija njihovu molbu te da po savjesti, u duhu nauka Katoličke crkve, ne može krstiti dijete. Još je kazao da mu se osobe nisu osobno obratile nego preko posrednika, zajedničkog prijatelja.

Nakon što je proučio slučaj i susreo se sa svećenikom Zebom, riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić objavio je priopćenje u kojem kaže da mu je svećenik naveo kao razlog odbijanja krštenja činjenicu da su dvije osobe istog spola sklopile životno partnerstvo te je jedna od njih začela umjetnom oplodnjom. Ta činjenica, piše biskup, „po sebi nije bila dovoljna za odbijanje krštenja djeteta“, nego je, da bi se došlo do pravog zaključka, „bilo potrebno ispitati ispravnost njihovih nakana i provjeriti postoji li mogućnost da se i u takvim okolnostima djetetu osigura odgoj u katoličkoj vjeri i tek nakon toga donijeti odluku treba li dijete biti kršteno ili ne“. Zbog izostanka utvrđivanja svih okolnosti osobe su bile izložene „neprimjerenim komentarima i medijskom senzacionalizmu“. Biskup je dalje istakao da je obilježje Crkve prihvaćanje, gostoljubivost i dobrodošlica, a tek nakon toga razlučivanje i donošenje odluka „u skladu s naukom, zakonom i praksom Crkve“.

Biskup naglašava da je uvijek važno prethodno upoznati konkretne ljude i konkretne kontekste i tek nakon toga razlučiti i donijeti odluku. Da se tako postupilo u konkretnom slučaju, izbjegle bi se neargumentirane rasprave i senzacionalistički naslovi. Biskup Uzinić je podsjetio da „ako se krštenje traži s pravom nakanom i prihvaćanjem obaveza koje iz toga proizlaze, ne bi se smjelo uskratiti“. Najbolje ozračje krštenja djeteta i njegova odgoja, nastavlja biskup, je prema kršćanskom nauku „obitelj koja ima jednog oca i jednu majku“, ali je činjenica da je sve više djece „koja ne žive u takvom ozračju“. Biskup izražava žaljenje što je što je par bio izložen tolikim neprimjerenim komentarima koji su, iako ponekad dolaze od vjernika, u svojoj biti duboko nekršćanski. Izrazio je također želju da osobno susretne ovaj par te ih je pozvao ako žele da dođu u Ured koadjutora Riječke nadbiskupije.

Biskup Mate Uzinić stalno pokazuje da mu se odnos prema bližnjima temelji na prihvaćanju u ljubavi, solidarnosti te poštivanju dostojanstva i slobode svake osobe. Na taj način on svjedoči ono što je u središtu Evanđelja: Isus je pokazao da je jedna ljudska duša vrjednija i važnija od svega ostaloga na svijetu.

2. rujan: Predizborna kampanja u BiH

Bosna i Hercegovina se nalazi na pragu novih općih izbora. Stranke su od ponoći 2. rujna počele objavljivati političke slogane i promotivne video materijale. Već letimičan pregled preko glavnih poruka političkih aktera učvršćuje u uvjerenju da nikakvih pomaka na bolje neće biti, a i ne može jer je potrebna jedna sasvim nova politička paradigma koja se još nije utjelovila ni u jednoj ozbiljnoj političkoj snazi. S narativima starim već nekoliko desetljeća ušlo se i u ovu kampanju: obrana Države, obrana Republike, obrana ustavne pozicije najmalobrojnijeg naroda…

A ljudi (birači), oni još preostali u državi, uglavnom se ponašaju kao da su ubačeni u „život“ tih narativa i potpuni im podložni, bez nade u mogućnost oslobođenja. Takvo ozračje traje predugo i pogoduje da se u ljudima nakupljaju zloba i mržnja. Teško je stoga očekivati bilo kakvu društvenu promjenu, osim ukoliko takva ne bila nametnuta izvana. Tekstovi i komentari na većini vodećih medija u BiH upućuju na gorki zaključak da ljudi doista mogu živjeti od mržnje, da je ona često važnija i od kruha, iako neizbježno vodi (samo)uništenju.

Ljudi i konkretni životi nisu u fokusu političkih stranaka. Izlizani korumpirani političari od ljudi traže da se bez ostatka predaju ideologiji države ili nacije, da ustvari zaniječu sebe kao ljudska bića i da se podrede nekom „višem“ cilju povijesti i društvene sudbine.

Ostaje ipak vjera da sjeme budućnosti našeg društva čuvaju oni koji sada nisu toliko vidljivi, a koji nastoje biti vjerni svoj unutarnjoj egzistenciji, koji samostalno iznutra nastoje uređivati svoj odnos prema svijetu i ljudima, koji, unatoč svim pritiscima, ostaju ljudi.

3. rujan: Pljačka stoljeća – zamračenje novca

Ovih dana je razotkrivena jedna od najvećih pljački u povijesti Hrvatske. Iz naftne kompanije INA-e pokradeno je preko milijardu kuna. Glavni akteri su direktor u toj kompaniji Damir Škugor, njegov poslovni partner Goran Husić, Škugorov otac Dane te Marija Ratkić. Ne treba ni podsjećati da su svi članovi ili kadrovi HDZ-a.

Ovaj novi slučaj samo je i novi dokaz da su HDZ-u imanentni korupcija i kriminal. Istina je da nisu lopovi samo hadezeovci, ali je također činjenica da su većina lopova hadezeovci. To je jedna kriminalna struktura (čak ima i sudsku verifikaciju!) koja od samoga početka gradi sustav u kojem se na pljački društvenih dobara uzgajaju razni tajkuni.

Ova pljačka stoljeća bila je povod za medije u Hrvatskoj da se prisjete samo dijela imovine koju je HDZ oteo od hrvatskih građana. U posljednje 32 godine opljačkana su najmanje tri hrvatska državna proračuna, ponajviše u tzv. pretvorbi i privatizaciji kada je „zamračeno“ barem 50 milijardi dolara. Nakon toga uslijedila je afera s Dubrovačkom bankom. Ta je afera, piše Slobodna Dalmacija, umalo slomila bankarski sustav u Hrvatskoj, a sedam milijardi kuna odlilo se u inozemne banke dok su dubrovački hoteli u vlasništvu te banke preko noći rasprodani. Pobrojane su još mnoge velike afere poput prodaje Večernjeg lista tvrtki s Djevičanskih Otoka, potom brojne afere u eri Ive Sanadera do onih u novije vrijeme s Josipom Rimac, itd.

Hrvatska će imati budućnost jedino ako uspije razvaliti sustav kojeg je stvorio i održava HDZ, ali je to malo teže očekivati jer previše pojedinaca i institucija parazitira na toj koruptivnoj hobotnici. Rječita je i šutnja prvih ljudi duhovnih institucija o ovoj zadnjoj, a i ranijim pljačkama hrvatskih građana.

4. rujan: „Satanizovana“ premijerka, Vučić i Hram Svetog Save

Banatski vladika Nikanor u propovijedi je prije nekoliko dana kritizirao aktualnu srbijansku vlast, posebno se okomivši na bivšu premijerku te zemlje Anu Brnabić. Zasmetala mu je njezina seksualna orijentacija i pogled na obitelj i roditeljstvo. Zajedno s drugima u vlasti, nikoga ne imenovavši, kazao je da je „anatemiše“ i „proklinje“, jer je to jedino što on može uraditi, a da „imam oružje i tu bih silu upotrebio“, dodao je.

Upravo je tih dana Srbija bila u iščekivanju odluke predsjednika Aleksandra Vučića o imenovanju mandatara za sastav nove Vlade. „Kad sam čuo da je jedan narodni poslanik rekao da je Ana satanizovana, odlučio sam da ona bude premijerka“, rekao je. Priliku je iskoristio da prozove „najviše crkvene velikodostojnike“, iako je ispad samo Nikanorov, i da ih podsjeti na sve što je on u proteklih desetak godina uradio za Crkvu. „Hram Svetog Save nismo mi završili, nego ga uradili“, kazao je povišenim glasom i u ljutnji.

Vladika Nikanor je rijetki glas u SPC koji je otvoreno progovorio protiv Vučićevog režima, ali je njegova kritika, nažalost, otišla u sferu privatnog života premijerke. Srbija je zemlja u kojoj sve poluge vlasti ima jedan čovjek, zemlja u kojoj se djecu izbacuje iz vrtića ako im roditelji ne podržavaju njegovu stranku (SNS), zemlja rijalitija, tabloida i medijskog mraka, zemlja u kojoj su zloglasni mafijaški klanovi u sprezi s političarima, zemlja iz koje ljudi masovno bježe, itd. Sve to nisu dovoljni razlozi vladiki Nikanoru, niti bilo kojem drugom „najvišem crkvenom velikodostojniku“ da o tome progovori.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić vlada zemljom despotski, neki oblik zapadnobalkanskog Putina (ili Erdogana). „Kritiku“ vladike Nikanora je iskoristio da pokaže tko se najviše pita i u SPC, podtekst njegova govora je bio jasan: SPC je „pravedno“ isplaćena i nema se pravo oglašavati.

5. rujan: Narod Čilea odbio na referendumu Ustav koji je jamčio pravo na dom, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje… Zašto?

Referendum o novom Ustavu u Čileu s pravom je pobudio pažnju svjetske javnosti. Pred narodom je bila ponuda da se odluče za „najprogresivniji Ustav na svijetu“, kako su ga mnogi nazvali. Do referenduma je došlo upravo zato što je narod tražio promjenu Ustava jer se danas ravnaju po onome iz doba diktatora Augusta Pinocheta. Narod je tražio, narod je i odbio sa 62% glasova protiv. Neki smatraju da neuspjeh izglasavanja novog Ustava leži u činjenici da je aktualna administracija predsjednika Gabriela Borića stavila veći naglasak na rodne i spolne teme nego na borbu protiv imperijalizma i kapitalističke eksploatacije.

Novi Ustav bi građanima Čilea, jedne od najprosperitetnijih zemalja Latinske Amerike, jamčio pravo na dom, obrazovanje, čisti zrak, zdravstvo, vodu, hranu, pristup internetu, dodatne beneficije za umirovljenike, besplatne pravne savjete za građane, brigu za stanovnike “od rođenja do smrti”… Kako je bilo moguće da se sve to ne usvoji? Analitičari smatraju da su rodne teme i veća prava koja bi se jamčila domorocima bile dovoljne da oporbene desničarske stranke zamute vodu. Od većih prava urođenicima strahovalo je krupni kapital koji se bavi rudarenjem upravo na područjima gdje živi dosta skupina ovih naroda. Uspjeli su na koncu medijskom propagandom obmanuti ljude.

U odbacivanju Ustava mnogi vide propuštenu priliku za cijeli svijet, i drugi narodi bi možda po uzoru na Čileance izglasavali ustave koji bi svakom garantirati pravo na krov nad glavom, pravo na vodu, hranu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu… Upravo su ove stvari ono oko čega se većina ljudi na ovom svijetu najviše muči.

6. rujan: Da Sarajevo bude Dubai

Bezidejne i besmislene poruke i lica s političkih plakata dodatno zagađuju naš životni prostor. Jedna od tih poruka (obećanja) je i ona Mirvada Kurića (SBB), nositelja liste za Skupštinu Kantona Sarajevo, koja glasi: Da Sarajevu bude Dubai. Asocijacije na Dubai su raskošno bogatstvo, visoke svijetle zgrade, poslovni i trgovački centri, elitini turistički hoteli… Sve će to, ako pobijedi Kurić i njegov SBB postati Sarajevo. A već vidljivi „tragovi“ novog europskog Dubaija su dva nebodera, izrasla iz ratnog profiterstva, šefa Kurićeve stranke Fahrudina Radončića.

A Sarajevo je, velikim dijelom i zbog visokih zgrada i divlje gradnje, postao jedan od gradova s najvišim stupnjem zagađenja zraka na svijetu. Zbog toga preuranjeno umiru stotine ljudi na godišnjoj razini. To je samo jedan od problema građana glavnog grada.

U Stranci za bolju budućnost (SBB) očito su shvatili da im je isplativije pričati bajke o Sarajevu nego se ponuditi rješavati konkretne probleme. A uostalom, Sarajevo ni u idealnom scenariju ne bi trebalo biti kopija Dubaija niti bilo kojeg drugog grada, specifični identitet je ono što jedan grad razlikuje od drugog i čini ga jedinstvenim.

7. rujan: Turski predsjednik izgleda želi okrenuti bosanske muslimane protiv Zapada

Turski predsjednik R. T. Erdogan posjetu regiji započeo je jednodnevnim dolaskom u Sarajevo. Pratilo ga je nekoliko ministara i brojna delegacija gospodarstvenika. U Sarajevu je, kao i uvijek, dočekan s obožavanjem i određenom vrstom strahopoštovanja. Erdogan se susreo s članovima Predsjedništva, članovima kolegija Predstavničkog doma i Doma i naroda te posjetio Upravnu zgradu Rijaseta islamske zajednice u BiH, gdje se obratio sramnim govorom kakav priliči jednom autoritarnom državniku koji u svojoj zemlji zatire građanska i ljudska prava i vrši agresiju na susjedne zemlje (Sirija, Irak, Armenija).

Erdogan je podsjetio imame da su zaduženi za džemat koji ih slijedi te je dodao da su veliku štetu islamu nanijeli oni koji su zloupotrijebili islamske principe, imenujući ISIS i FETO pokret. Upravo pripadnike Islamske Države Erdoganov režim koristi u Siriji i po drugim dijelovima Bliskog istoka i sjeverne Afrike kako bi ostvario svoje regionalne interese. Svoju “tešku” životnu sudbinu, turski predsjednik je usporedio s onom od „brata“ Bakira Izetbegovića, jer je od njih otišlo mnogo ljudi i bliskih suradnika. A sve je to, zaključuje Erdogan, zavjera Zapada, jer „Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane“. Tako podijeljene i iscijepane želi ih progutati. Pozvao je imame da budu prepreka tome i da zajedno s njim ne daju Zapadu tu priliku.

Zaključna izjava turskog predsjednika istovremeno je i banalna i opasna. Banalna je stoga što uopće nije jasno što misli pod pojmom „Zapad“, a opasna je jer je lažna zato što u zapadnim demokratskim državama svaki pojedinac uživa jednaka prava, o čemu, nažalost, mogu samo sanjati manjine u Turskoj i mnogim drugim dijelovima svijeta. Ostaje jedino pitanje koji je interes vrha Islamske zajednice u BiH da prešuti ovako opasne i lažne izjave turskog predsjednika. Ovakve izjave podsjećaju na udžbenike iz povijesti srednjeg vijeka u kojima čitamo da se u to vrijeme na zapadu Europe gledalo na Istok kao na mjesto gdje živi zli ontološki neprijatelj.

---

J.Š., polis.ba

---