Polisov retrovizor: Umjetnost može pomoći, ali…

8. siječnja: S jednim punjenjem sto kilometara

Prvo bh. električno dostavno vozilo proizvedeno je u tvornici GS TMT u Travniku. Izvoz je planiran za tržište Europske Unije. Njime će se moći dostavljati teret do 300 kg, a jednim punjenjem prelaziti će do 100 kilometara. Zbog dizajna biti će pogodno za vožnju prenapučenim ulicama. „EVO“, kako je vozilu ime, bi se trebalo početi serijski proizvoditi do kraja godine.

Tvornica mašina Travnik (TMT) osnovana je u bivšoj državi kao dio namjenske industrije za proizvodnju oružja. Pred propašću se našla prije 18 godina kada ju je kupila firma iz Njemačke, Sourcing GmbH iz Regensburga kojoj je sada vlasnica i direktorica Snježana Köpruner. Firma danas zapošljava preko 600 radnika. Uspješno poslovanje uskoro potvrđuje otvaranjem nove tvornice u Prozoru-Rami.

Osim uspješne poslovne priče u kojoj su radnici zadovoljni plaćama i tretmanom, direktorica Snježana Köpruner već je dugo poznata i po ulaganju u kulturu i obrazovanje. Zahvaljujući njoj obnovljena je rodna kuća Ive Andrića u Travniku, koja je sada postala simbolom toga povijesnog grada. Odgovarajući na pitanje novinara o tome kako vidi bh. društvo i zbog čega velika sredstva izdvaja za kulturu, Köpruner je među ostalima kazala: „Mržnja ubija, a nacionalizam je smrt svake nacije.“ Kultura oslobađa ljudski duh, izvodi ga iz uskih i zagušljivih ideoloških okova, a materijalna neovisnost u odnosu na nositelje ideologije važan je preduvjet i za unutarnju slobodu. Firma Snježane Köpruner spada u rijetke iznimke koje upravo to omogućavaju svojim radnicima.

9. siječnja: Isus Krist po mjeri Milorada Dodika

Rituali u nacionalističkom kalendaru BiH izvode se prema točno utvrđenom tijeku. Neutralni promatrači mogu točno očekivati i predvidjeti kako će izgledati i što će se govoriti tijekom određenog izvođenja, ali i kakve će biti reakcije ideološki bliskih oponenata na drugoj, suprotnoj strani. Odnosno, sasvim je jasno što će Dodik kazati i što će na to odgovoriti Željko Komšić. Sve je, dakle, postalo predvidivo.

Jedina stvar koja se može nazvati iznenađenjem ovogodišnje proslave je dužina zastave Republike Srpske od 527 metara, koja se vijorila jednom ulicom u Istočnom Sarajevu, gdje se ove godine održala manifestacija povodom nezakonitog dana manjeg bh. entiteta. Zastavu su razvili „zvaničnici i građani“. Ostalo izvođenje, koje je uključivalo zapaljive poruke, parade policijskih snaga, vojnih vozila, predstavnike gotovo svih javnih institucija, od ambulanti do šumarija, bilo je posve predvidivo. Glavna je poruka građanima da je Republika Srpska ugrožena, ali ipak i dovoljno jaka da se odupre svim iskušenjima.

Na nekoliko oklopnih vozila koje koristi žandarmerija RS-a mogle su se vidjeti velike naljepnice na vratima koje prikazuju svetog Stjepana Prvomučenika i uskrsloga Krista. Perverzni nacionalistički um možda time hoće samoga sebe uvjeriti te podanicima i beznadnoj sirotinji poslati poruku da iza cijelog rituala i narativa stoji onostrana dimenzija kao garancija da će ta tvorevina, nastala na etničkom čišćenju i genocidu, vječno živjeti i da sav taj cirkus ima nevidljive duboke svrhe.

Nije to prvi put, niti je nažalost ikakva novost, da nominalni kršćani bogohule protiv Isusa Krista i Božje ljubavi koja se u njemu očitovala prema svakom čovjeku, zloupotrebljavajući ga da bi prekrili prljave rabote i zlu prošlost. Opasno je i poražavajuće da se tomu nitko ne može ili neće suprotstaviti. Isus Krist sveden je na mjeru Milorada Dodika i njegove ideologije, ili njemu sličnih kojih ima posvuda.

Ali unatoč svemu, ostaje istina da se Kristovo lice najviše očituje u onima koji nevini padaju pred streljačkim vodom i da se Božja pravda za te nevine ispunja u uskrsnuća njegova pravednog Sina.

10. siječanj: Umjetnost može pomoći, ali…

U knjizi Razgovori s Markom, književnik Almin Kaplan razgovara s pjesnikom i književnikom Markom Vešovićem. Marko odgovara na pitanja o svom životu, djetinjstvu, supruzi, majci, nekim događajima i osobama na svom životnom putu, o pjesmama, umjetnosti… Prije svega je zanimljivo zaviriti u jednostavni život ovog pjesnika i javnog intelektualca, koji je kao malo tko ostao dosljedan svojim principima i uvjerenjima. Marko Vešović je originalna ličnost s jakim individualnim karakterom, nježnom i osjećajnom dušom. Pravi dragulj, veliko bogatstvo jednoga društva.

Na pitanje može li književnost (umjetnost) imalo pomoći ovome svijetu, Vešović odgovara: „Ne može.“ On ne vjeruje da umjetnost može popraviti čovječanstvo u bilo kojem pogledu. Ona je, tvrdi Vešović, prirodni pratilac ljudskog postojanja i ništa više. „Umjetnost može pomoći na ličnom planu, čovjek se izgrađuje čitanjem, s tim da su takvi izuzeci zanemarivi.“

Možda je najveći problem ovoga svijeta što je puno onih koji se bore za spašavanje toga svijeta, a uporno odbijaju da se na osobnom planu izgrađuju kulturom i čitanjem. Umjetnost može pomoći, ali je misterij ljudskog zla ipak dubok i nepojmljiv. Primjeri života kulturnih radnika, poput Marka Vešovića, privlače i daju nadu.

11. siječanj: Balvan na putu za Vlašić

Jutros je stigla vijest da se tijekom noći pred članom Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željkom Komšićem i njegovom pratnjom ispriječilo ogromno smrekovo stablo na putu do njegove vikendice na Vlašiću. Široke grane i gusta krošnja nisu izdržale teret teškog, mokrog snijega koji se na njih nalijepio. Stablo se svom dužinom ispružilo preko ceste. Nije poznato je li Komšić čekao da se stablo ukloni ili se odmah vratio.

Izležavanje po Vlašiću i udovoljavanje sitnim hedonističkim porivima glavno su obilježje karijere ovog najdugovječnijeg člana Predsjedništva BiH. Podršku za svoju ideologiju ima u moćnoj i brojnoj bazi koja računa da s njim može spasiti državu. Razlog njegovog silaska s Vlašića, noć prije nego što će početi padati teški mokri snijeg, bio je vođen željom i potrebom da se ponovno obrati svojoj bazi, ovoga puta u razgovoru na tv kanala Islamske zajednice u BiH.

Komšić govori ono što dio naroda želi čuti. Bilo to istinito ili neistinito, realno ili nerealno, on sebi osigurava dovoljno podrške da na račun zajednice može uživati na Vlašiću, ili gdje god poželi. Tek ponekad mu put kratkotrajno može popriječiti stablo palo pod teretom mokrog snijega.

Dio naroda se lijepi na manipulatore i demagoge, baš kao i više puta spomenuti mokri snijeg na iglice smreke, i u tome nema ništa čudno, ali da Komšića već dugo na suptilan, a ipak očit način podržava duhovna institucija koja se želi predstaviti kao moralna vertikala društva, još je manje čudno jer su duhovne institucije u BiH glavni generator nacionalizma i podjela. A to što se ponekad žele predstaviti u nekom drugom svjetlu, pokazuje da im licemjerstvo ne predstavlja značajniji problem.

12. siječanj: Gotovo dvije milijarde maraka u prošloj godini ostale u kladionicama

Po bh. gradićima i manjim mjestima zatvaraju se banke i ambulante, prvima nije isplativo, drugima nedostaje osoblja. Ali se zato prosperitetu kladionica i kockarnica ne nazire kraj. Rijetko koje i malo veće selo nema barem jednu kladionicu, mjesto na kojem se kocka i odvija dobar dio društvenog života mjesnih zajednica. Statistički gledano, svaki zaselak i ulica imaju po nekoliko ovisnika o klađenju i kocki.

Prošle godine je u Federaciji BiH u kladionicama ostavljena jedna milijarda i sedam stotina milijuna maraka. Država je kroz porez uzela tek 43 milijuna.

U FBiH zasigurno ne zanoći više od milijun i sedam stotina tisuća duša, a to znači da svaki građanin, od novorođenčeta do stogodišnjaka, godišnje u prosjeku u kladionici ostavi oko tisuću maraka. Na otprilike osamsto osoba dolazi po jedna kladionica.

Ovisničko ili patološko klađenje, znanstveno je dokazano „uzrokuje razaranje svih aspekata  života: psiholoških, fizičkih, socijalnih i poslovnih; uništava obiteljske veze, vodi do gubitka prijatelja, zaposlenja, uništava integritet osobe. Ovisničko se klađenje  ponekad spominje i kao skrivena bolest, jer ne postoje vidljivi fizički simptomi.“

Očito da institucije države i društva imaju prečih stvari i problema od toga da se bave onim što je već uništilo i što nastavlja uništavati tisuće građana.

13. siječanj: Žurnal pod novim pritiskom

Portal Žurnal.info jedan je rijetkih preostalih medija u BiH čiji se novinari bave istraživačkim novinarstvom i otkrivanjem afera kriminalaca na vlasti i kriminalaca oko vlasti i koji se zbog toga suočavaju s prijetnjama raznih vrsta. Po jednoj anonimnoj prijavi, Kantonalna inspekcija im je najavila „posjetu“ i kontrolu poslovanja. Glavni urednik ovog portala, Selvedin Avdić u razgovoru za Lupiga.com objašnjava da se inspekcija koristi kao metoda pritiska, dok su inspektori snagatori koji utjeruju strah.

Selvedin Avdić tvrdi da „inspekcije naručuje onaj ko ima kontrolu nad njima, stranke koje kontrolišu najveći broj državnih službenika, one koje su najduže vladale na određenom području. Ti službenici, koji dobro znaju ko im je dao posao, kod nas čine tu famoznu ‘duboku državu’. Njen uticaj je prisutan čak i kada dođe do smjene vlasti. Potrebne su godine da se smanji njihov uticaj.“

Portal Žurnal je objavio vijest da u narednih nekoliko dana očekuju inspekciju kako bi preduhitrili režimske medije koji bi s radošću objavili ekskluzivnu vijest da inspekcija provjerava poslovanje ovog portala kako bi ga na taj način diskreditirali.

14. siječanj: Dvojica Simića

Književnik iz Srbije Stefan Simić objavio je na svojem facebook profilu da u svojem stanu u Beogradu jednu sobu besplatno nudi dvojici studenata ili dvjema studenticama. Kao razlog je naveo činjenicu da su cijene iznajmljivanja nekretnina astronomski skočile i da na ovaj način želi nekome bar malo pomoći. A i sam je, kada je došao u Beograd kao student, besplatno živio kod košarkaša Ducija Simonovića. Jedina obveza studenata je – navodi Simić – da se uljudno ponašaju.

Simić je popularni pisac i pjesnik, ima veliki broj pratitelja na društvenim mrežama i često drži večeri poezije po gradovima i mjestima diljem bivše Jugoslavije. Promovira humanističke vrednote, bori se protiv mržnje i nacionalizma.

Prije nekoliko dana, 9. siječnja,  u SAD-u je preminuo Stefanov prezimenjak, Charles Simic (1938-2023), američki pjesnik srpskog porijekla i dobitnik Pulitzerove nagrade. Od njega se opraštamo njegovom pjesmom:

ODSUDNI ČAS

Kao što je mrav bespomoćan
Pred podignutom čizmom,
I ima samo časak
Za pametnu ideju ili dvije.
Crna je čizma tako ulaštena
Da on može vidjeti sebe
U njoj odraženog, izobličenog,
Možda uvećanog
U golemog čudovišnog mrava
Koji trese rukama i nogama
Prijeteći?

Čizma, možda, oklijeva,
Dvoumi se, obuzeta zlim slutnjama,
Sakuplja paučinu,
Rosu?
Da, i očevidno ne.

---

Jozo Š., polis.ba

---