Polisov retrovizor: Pravo na samoopredjeljenje i simfonija razlika

9. listopada – „Andrićevi dani“ u Travniku

Listopad je u Travniku četrdeset i peti put zaredom u znaku života i književnog djela nobelovca Ive Andriće, a travničke institucije kulture nastoje različitim aktivnostima odati počast književniku koji je ovaj grad uspio svrstati na književnu kartu svijeta.

Ovogodišnja manifestacija je u kontekstu dva velika jubileja – 60 godina od dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću i 45 godina kulturne manifestacije „Andrićevi dani“. Doc. dr. Amela Bajrić iz JU Gradska biblioteka Travnik naglasila je kako je ta biblioteka pokrenula manifestaciju prije 45 godina što je čini najdugotrajnijom kulturnom manifestacijom ovog tipa u BiH. Ovogodišnji „Andrićevi dani“ traju do 9. studenog, a prema programu posjetitelji će moći na različitim kulturnim lokacijama u gradu uživati u četrdeset različitih kulturnih manifestacija, od predstavljanja knjiga, predstava, koncerata, radionica za mlade i drugih sadržaja.

Ivo Andrić, rođeni Travničanin ovako je u Travničkoj hronici pisao o svome rodnom gradu: “Nikad niko nije izračunao koliko je sunčanih sati priroda uskratila ovom gradu, ali je izvesno da se sunce ovde docnije rađa i ranije zalazi nego u ma kojoj od bosanskih mnogobrojnih varoši i varošica. To ne poriču ni Travničani, ali zato tvrde da sunce, dok sja, nigde ne sja tako kao nad njihovim gradom.” Manifestacija „Andrićevi dani“ svakako povećava broj sunčanih dana u ovome gradu, ali i šire.

10. listopada – Odluka za dijalog – biti za čovjeka

Veliki imam Al Azhara Ahmad Muhammad al Ṭayyeb prilikom posjeta Vatikanu i Papi Franji razgovarao je za vatikanski radio o susretima i dobroj suradnji s Papom Franjom. Plod ovih susreta svakako su Dokument o ljudskom bratstvu i enciklika Fratelli tutti, ali na simboličnoj razini oni su mnogo više. Papa i imam ostavljaju dojam iskrene vjere u dijalog, u mogućnost boljih odnosa koji bi se trebali prelijevati na nižim razinama. To posebno vrijedi za ova naša područja i zajednice koje, pomalo umorne i obeshrabrene, gotovo da i ne vide više smisao u dijalogu. Zato je potrebno, svjesni, naravno, vlastite prošlosti, loših odluka, uvijek isticati potrebu dijaloga i naglašavati dobre primjere suradnje među religijama, ne da bismo uljepšavali njihove odnose, nego da bismo povjerovali u dijalog kao put dobra za konkretnog čovjeka.

Na pitanje novinara imamu Al Tayyebu da prepriča kako se rodilo i razvilo prijateljstvo s Papom Franjom, on je kazao: „Podrijetlo se može pronaći u početku odnosa islama s kršćanstvom, kada je poslanik Muhamed u Abesiniju, gdje je vladao kršćanski kralj Negus, poslao svoje potlačene i siromašne drugove i sljedbenike koje su okrutno progonili pogani u Meki. Ovaj kralj je poželio dobrodošlicu muslimanima, pružio im utočište i zaštitu, a oni su se vratili na arapski poluotok tek nakon što je muslimansko društvo ojačalo. Stoga im je bilo teško, ako ne i nemoguće, trpjeti mučenje ili napustiti svoju vjeru. Taj odnos između kršćanstva i islama nastavlja se deset stoljeća, s usponima i padovima, ali i u najmračnijim trenucima, poput ratova i oružanih sukoba, dolazilo je do dijaloga.“

Ovaj primjer koji je istaknuo imam Al Tayyeb dogodio se u vremenu kada se o dijalogu nisu vodile rasprave kao danas, nego ga se živjelo ili neživjelo kao odluka čovjeka pojedinca. Pred tom odlukom danas stoje Veliki imam i Papa Franjo. Pred tom odlukom stoji i svatko od nas.

11. listopada – Sinodski hod Crkve prema što većem služenju

Misnim slavljem u bazilici sv. Petra u Rimu Papa Franjo otvorio je sinodski hod Crkve, koji ne smije biti, naglašava Papa, „crkveni skup, studijska grupa ili politički kongres, već događaj pun milosti, proces iscjeljenja koji vodi Duh Sveti. Ovih nas dana Isus poziva, baš poput bogataša (odlomak Markovog evanđelja o susretu Isusa s bogatim mladićem, op. ur.), da se oslobodimo onoga što je svjetovno, uključujući naše zatvorene i istrošene pastoralne obrasce, te da se zapitamo što nam Bog želi poručiti u ovom vremenu. U kojem nas smjeru želi voditi.

Kako ističe monsinjor Piero Coda, člana Teološkog povjerenstva Sinode, ova Sinoda je „najvažniji crkveni događaj nakon Drugog vatikanskog koncila. Prvi put u dvije tisuće godina povijesti Crkve, Sinoda je pozvana uključiti cijeli Božji narod. Provođenje sinodskog procesa znači provesti u djelo ono zbog čega je Crkva Crkva: Božji narod na putu, simfonija različitosti koje se okupljaju u jedinstvu kako bi služile svijetu.“

12. listopada – Nakon 1992. godine prethistorija BiH u Zemaljskom muzeju u Sarajevu

Svakodnevni život prethistorijskog čovjeka na području današnje Bosne i Hercegovine tema je „nove stare“ stalne izložbe u Zemaljskom muzeju BiH. Kako javlja portal Radio Slobodna Europa, prvi put nakon 1992. godine posjetitelji Muzeja moći će vidjeti mali dio, oko 3.000 predmeta, od jedne od najvećih i najstarijih prethistorijskih zbirki u ovom dijelu Europe, koja broji više od 100.000 predmeta. Od početka rata u BiH, većina ovih predmeta čuvana je depoima Muzeja, sve dok se nisu stekli uvjeti za njenu postavu.

Cilj je izložbe pokazati svakodnevni život prethistorijskog čovjeka. Andrijana Pravidur, arheologinja, jedna od kustosica izložbe kaže da je bila velika odgovornost dati jedan presjek i pokazati kulturni razvoj tog jednog perioda: „To je veliki dio naše povijesti koji je falio u našem muzeju, da se predstavi kroz kulturno naslijeđe koje je iznimno bogato, a i važno, ne samo za BiH, nego za Europu. Drago nam je da smo uspjeli iznijeti taj segment stručnog i muzeološkog djelovanja.“

Iz Muzeja kažu da su htjeli pokazati sve ono što je čovjek radio i ostavio iza sebe. „Izdvojili smo pojedine teme koje su karakteristične kako bismo pojasnili kako je čovjek živio, šta ga je zanimalo, kako je rješavao problem, šta je koristio, u čemu je kuhao, kako su izgledale posude, kako je izgledalo oružje, oruđe… Svakodnevni život prethistorijskog čovjeka”, kaže Andrijana Pravidur.

Ovom stalnom izložbom Zemaljski muzej u Sarajevu posjetiteljima će pružiti temeljitiji uvid u prethistorijsku baštinu ovog područja, koja će u kulturnom i edukativnom smislu obogatiti one koji se budu zanimali.

13. listopada – Dodikove prijetnje o odcjepljenju ili „Na Zapadu ništa novo”

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je da će njegova stranka „promovisati program samostalnosti Republike Srpske u okviru BiH“, te nastavio s retorikom koja je uznemirila javnost u cijeloj BiH. „O ovom programu će raspravljati Predsjedništvo SNSD kako bi do kraj ovog mjeseca održali sjednicu Glavnog odbora stranke koja bi trebalo da bude na Palama“, rekao je novinarima Dodik u Banjaluci.

Bosna i Hercegovina se danas nalazi u najvećoj političkoj krizi od rata. Sve državne institucije su blokirane, država kao da ne postoji. Zbog političke krize u medijima se na kapaljku mogu pronaći informacije u sve lošijoj ekonomskoj situaciji, povećanju cijena životnih namirnica i goriva. Novinske stupce uglavnom pune sve radikalnije izjave koje Milorada Dodika odašilje o samostalnosti Republike Srpske.

Kako ove izjave nisu ništa novo rečeno, osim što dobro služe u homogenizaciji biračkog tijela, pokazuje jedan intervju fra Drage Bojića s profesorom prava Edinom Šarčevića iz 2012. godine. Na fra Dragino pitanje: „Posljednjih godina se iz Republike Srpske često mogu čuti zahtjevi za odcjepljenjem. Nekad je to reakcija na jačanje državnih institucija, ali čini se najčešće politički adut republičko-srpskih političara. Koliko su uopće realne ‘prijetnje’ o odcjepljenju Republike Srpske nastale na etničkom čišćenju?“

Profesor Šarčević je odgovorio: „O stepenu njihove realnosti ne mogu reći ništa upotrebljivo – u načelu, one su realne ako su iz perspektive konstelacija moći i provodive. Međutim, mogu uputiti na kriterije koji određuju kada je zahtjev za samoopredjeljenjem do otcjepljenja pravno utemeljen. Tu je konstelacija jasna. Subjekt samoodređenja u formi otcjepljenja mogu biti samo Srbi kao narod, entiteti nisu i ne mogu biti nosioci prava na otcjepljenje. No, da bi se jedan narod mogao pozvati na ovo pravo neophodno je ispunjenje određenih pretpostavki. Tu se u prvom redu misli na zahtjev da takav narod mora kao autohton naseljavati kompaktan teritorij koji je sposoban za opstanak, da na tom teritoriju predstavlja dominantnu većinu i konačno, ali najvažnije, da je zbog etničkih svojstava, dakle, zbog kolektivnog identiteta diskriminiran u toliko teškoj formi da nikakav drugi oblik zaštite nije moguć do osnivanja vlastite države. Srbi su svakako narod koji u BiH ne predstavlja nacionalnu manjinu. Danas je pretežno naseljen na teritoriju na kojem nije autohton, konačno, ne vide se razlozi zbog kojih su u bosanskohercegovačkoj konstelaciji nesrazmjerno diskriminirani po osnovu etničke pripadnosti. Prema tome, iluzorno je i razmišljati o pravu na samoopredjeljenje u formi otcjepljenja bosanskohercegovačkih Srba, ali se na osnovu kriterija nepodnošljive diskriminacije, kriterija autohtonog stanovništva na kompaktnoj teritoriji uočava razlika između priznanja države albanskog naroda i nemogućnosti priznanja još jedne srpske države na bosanskom tlu.“

14. listopada – Vjerujete li u snove?

Ne radi se o tome vjeruje li se u snove ili ne vjeruje, kaže ugledni profesor psihologije na Beogradskom univerzitetu Žarko Trebješanin. U programu televizije N1, povodom izlaska iz tiska njegove nove knjige Snovi, psihološko tumačenje, kazao je da su snovi bitan dio ljudskoga života. Čovjek gotovo trećinu života provodi u spavanju, i svatko sanja, bio toga kasnije svjestan ili ne. Da su snovi besmisleni ne bi opstali tijekom čovjekove evolucije. Snovi se ne smiju zanemarivati, kao što se to događalo od prosvjetiteljstva pa naovamo. Često snovi žele kazati nešto bitno, samo je pitanje koliko ih se razumije. Suvišno je govoriti u vjeri u snove jer su oni nepobitna činjenica, nego kada se govori o vjeri u snove, najčešće se misli o vjeri u određeno tumačenje snova i hoće li se oni ostvariti.

Snovi su drugi način postojanja, drugi modus bivstvovanja, tvrdi Trebješanin. Može se stoga govoriti o dvije vrste realnosti, dva modusa postojanja: snovi i budno stanje. Snovi su subjektivna psihička realnost, govore nam o onome što je u nama. Snovi nas ne pozivaju da se prilagodimo socijalnoj realnosti, nego nam govore o tome koliko je naše ponašanje sukladno onome što mi jesmo. Snovi su poruke koje dolaze iz nesvjesnog, a ako ih ne razumijemo, često se događa da se ponovno javljaju, zbog čega mnogi ljudi više puta sanjaju isti san. Otkrivanjem značenja snova čovjek se upušta u proces samorazvoja ili individuacije (Jung).

Razumijevanje snova može nam pomoći da saznamo o onome što ne znamo o sebi.

15. listopada – Migranti – bolna točka vjernika katolika

Na biskupa Matu Uzinića polako se navikavamo kao na biskupa koji svojim govorom, gestama, reakcijama jako podsjeća na Papu Franju. Nekoliko puta do sada i sam je istaknuo kako mu primjer Pape Franje pomaže da i sam bude takav, jer time osjeća da dotiče bit svoga poslanja. Vjerujemo da ga je to navelo i na reakciju prilikom objavljivanja videa u kojem se vidi kako hrvatska policija na granici s BiH udara migrante koji se pokušavaju kroz Hrvatsku probiti u zemlje Zapadne Europe. Nitko od biskupa, osim Mate, u Hrvatskoj ili BiH nije reagirao na ovaj slučaj, što i ne čudi ako znamo da tema migracija uopće i nije tema kojom se biskupi žele baviti.

Svoju reakciju pojasnio je u intervjuu za dnevnik.hr: „Moja reakcija je bila i zbog toga što sam zapravo prvi put imao dokaze da se to događa. Ja sam i ranije čuo da se to događa i zato ja osobno ne mislim da se radi o izoliranom slučaju. Ja ne govorim o tome da Republika Hrvatska nema pravo štititi svoje granice, nego govorim o tome da RH i nitko drugi nema pravo na bezakonje odgovoriti bezakonjem.“

Riječi biskupa Mate važne su za naša današnja društva, posebno za vjernike. Nije svejedno kada jedan biskup svojim primjerom potiče vjernike da dublje promišljaju o svome vjerničkom identitetu koji ne bi trebao biti isključiv, posebno tamo ondje gdje su u pitanju ljudi – drugi i drugačiji. Oni su danas migranti, ljudi koji izazivaju našu vjeru, „biblijski stranci“ u potrazi za boljim životom. Ili su ipak samo tamo neki muslimani, koji dolaze ovladati „kršćanskom“ Europom!?

---

I.T. polis.ba

---