Polisov retrovizor: Podjele među ljudima ne stižu do neba!

11. rujna: Podjele među ljudima ne stižu do neba

U Zagrebu se, od 5. do 11. rujna, održavao Festival svjetske književnosti. Organizator je bila nakladnička kuća Fraktura. Nastupila su velika imena svjetske i domaće književnosti: Svjetlana Aleksijevič, Manuel Vilas, Javier Cercas, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Svetislav Basara i drugi.

Festival je medijski popratila novinarka portala Dnevnik.ba Gloria Lujanović. U njezinim sažecima diskusija te razgovorima s pojedinim književnicima, moglo se informirati o nekim aktualnim temama svjetske i domaće književnosti. Manuel Vilas, španjolski pisac i pjesnik, govorio je o svojoj autobiografskoj knjizi “Ordesa”, o odrastanju, osobnom životu i temeljnim životnim uvjerenjima. Kazao je da je život dar, i da on kao pisac jedino što može učiniti jest slaviti misterij života. On smatra da knjiženost treba biti ljudima od koristi.

Nobelovka Svjetlana Aleksijevič je govorila o nekim temama svojih književnih djela, ali i o situaciji u njezinoj domovini Bjelorusiji koja je iz sovjetskog režima prešla u sličan, onaj Lukašenkov. U njezinim književnim djelima do glasa su došle brojne ljudske patničke sudbine. Kazala je da je istodobno kozmopolit ali i da pripada selu u kojem je odrastala. “Istovremeno, pripadam ogromnom svijetu, šetam Italijom i osjećam da želim pripadati i tu. Jedan katolički svećenik ubijen za vrijeme SSSR-a kazao je da sve podjele među ljudima ne stižu do neba, jer smo na nebu svi samo ljudi, na svijet gledam puno šire, tako kako je on rekao. Svijet je puno širi od tih podjela”, kazala je.

Ivan Lovrenović je govorio o svome odnosu prema zavičaju koji je za njega primarno i temeljno iskustvo, kazao je da je “neizlječivi zavičajac”. Srpski književnik Svetislav Basara govorio je temama svoja zadnja dva romana, a najavio je i novi. Napose je govorio o “statusu” nobelovaca Ive Andrića među narodima na prostoru bivše Jugoslavije. “Bošnjački intelektualci danas tvrde da je on bio islamofob što je budalaština kakve nema, Hrvati gledaju na njega tako kako gledaju, a Srbi, po običaju, tako da mogu od tog izvući političku korist. Jedina srpska opsesija je opsesija veličinama”, kazao je.

Ovakav Festival književnosti je prvorazredni društveni događaj.

12. rujna: Otvorena skupština zasjedanja Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije

Jučer je slavljenjem svete mise u sarajevskoj katedrali otvorena skupština zasjedanja Prve sinode VN-a. Sinoda (hod) je mjesni crkveni sabor na kojem se raspravlja o aktualnim temama važnim za život mjesne Crkve. Sinoda se također organizira i na općoj crkvenoj razini, na čemu posebno inzistira Papa Franjo.

Pripreme za ovu Prvu sinodu Vrhbosanske nadbiskupije traju punih devet godina. Kroz to se vrijeme pokušalo na svim crkvenim razinama razmišljati koji su najveći izazovi s kojim se suočava mjesna crkva i kakav put treba odrediti za budućnost.

U propovijedi na misi otvaranja zasjedanja, kardinal Vinko Puljić je govorio o povijesti Crkve na prostoru BiH, koja seže već u same početke kršćanstva, u rimsko doba, o čemu svjedoče i brojni arheološki ostaci. Potom je podsjetio na povijesni hod Crkve na području Nadbiskupije tijekom srednjeg vijeka s najmračnijom epizodom praćenom progonstvima i rušenjima tijekom osmanske okupacije kada su posebnu ulogu u očuvanje vjere kod naroda imali franjevci. Austro-ugarskom okupacijom BiH (1881), obnovljena je redovita crkvena hijerarhija.

Katolička crkva u BiH, kao i druge vjerske zajednice, proživjela je turbulentna vremena prošlog stoljeća, ali se krajem prošlog stoljeća i sve do sada nije posve jasno odredila, tako se čini, prema nacionalizmu koji je njoj samoj donio velike probleme: ratna pustošenja i poratni kriminal zbog kojega je veliki dio vjernika katolika napustio područje Nadbiskupije. Nadamo se da će jedan od najvažnijih zaključaka Sinode biti odvajanje duhovne od političke sfere.

13. rujna: Patrijarh Porfirije: Stradanje nevinih ljudi nadilazi okvire pripadanja bilo kojem narodu

Misnu liturgiju u Jasenovcu predvodio je patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije. Tom je prilikom kazao da se nisu tu okupili kako bi se bavili matematikom i brojkama. Rekao je: “Ovo je mjesto na kojem se sjećamo, pamtimo one koje su stradali i mjesto na kojem Gospod urazumi srca da se više nikada nikome slično ne dogodi. Naš odgovor je molitva, jer prosvjećuje um… Ovdje su stradali nevini ljudi i mi znamo da svaka nevina žrtva jest mučenik. Svi oni nadilaze uske okvire pripadanja bilo kojem narodu, iako se zna tko su bili. Oni pripadaju svima. Treba li nama drugi poticaj i primjer? Naš odgovor ne treba biti zlopamćenje, osveta, spirala zla. Naš odgovor treba biti molitva.”

Patrijarh je opet ponovio da su se zločinci “ispisali” iz svakoga naroda i da nikome ne pripadaju. Zatim je govorio o autokefalnosti – kanonskoj jurisdikciji – i neovisnosti SPC-a o bilo kakvim vanjskim pritiscima. Kazao je da mu ne smeta da se bilo koja grupa ljudi organizira kao molitvena zajednica (misleći zasigurno na Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja nema kanonsku jurisdikciju, nije priznata od ostalih). Osvrnuo se potom na događaj ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju kazavši da “nas je netko htio spriječiti da dođemo u svoju kuću”, kuću u kojoj je Joanikije stanovao godinama. “Možete prosvjedovati, to je vaše pravo. Ali nas ne sprečavajte da postojimo, da se odreknemo svoje duše. To naprosto nije moguće”, kazao je patrijarh. Proglasiti SPC kao izvor svakoga zla, znači “dati svakome za pravo da kako želi i kad želi eliminira to zlo”.

Religijske zajednice na prostoru bivše Jugoslavije mogle bi dati značajniji doprinos ozdravljenju odnosa među ljudima i smanjenju tenzija ukoliko bi bile više samokritične, ukoliko bi svaka napravila reviziju svoje uloge u konfliktima 1990-ih i poslijeratnog koketiranja s nacionalističkim režimima. Ako bi to započela SPC, onda bi njezin poglavar, patrijarh Porfirije bio primjer i ostalima da učine tako. Dok ne dođe do toga, i najljepše riječi ne mogu biti vjerodostojne. Niti je vjerodostojna ljubav koja na silu hoće da se u nju uguraju oni koji je ne žele, to je nasilje obučeno u svete riječi.

14. rujna: Papa Franjo posjetio Mađarsku i Slovačku

Papino putovanje u ove dvije zemlje bilo je, kao što se i očekivalo, posve duhovne naravi. Izdvojit ćemo ovdje nekoliko misli iz jedne njegovu propovijed i jednog govora.

U Budimpešti je Papa predvodio zaključnu misu 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa. Kazao je da euharistija neprestano podsjeća tko je pravi Bog, nije to moćni mesija, nego raspeti sluga. “Euharistija pokazuje Boga koji je kao Kruh koji se lomi, on Ljubav raspeta i darovana. Božji put je suprotan trijumfalizmu i nametanju, to je put usmjeren na dobro drugih, sve do žrtvovanja vlastitog života za druge.”

Na ekumenskom susretu u Bratislavi, Papa je predstavnicima kršćanskih zajednica govorio o nužnosti jedinstva koje se među njima mora ostvariti. Kazao je da unutarnje ropstvo najveća čovjekova napast u vremenu vanjske slobode. Podsjetio je na priču o Velikom inkvizitoru iz romana Dostojevskog Braća Karamazovi, kazavši da je Isusu draža ljudska sloboda od upravljanja njihovim savjestima ili uspostavljanja mira silom. Papa je kazao: “Pomažimo jedni drugima da ne upadnemo u zamku da nam jedino dostatno bude kruh i slabo što drugo. Jer ovaj rizik nadolazi kada se situacija normalizira, kada se stabiliziramo i kada se ustali težnja za mirnim životom bez neprilika. Stoga, ono čemu se teži nije više ‘sloboda koju imamo u Kristu Isusu’ (Gal 2,4), njegova istina koja nas čini slobodnima (usp. Iv 8,32), nego težnja za prostorom i privilegijima.” Potičući kršćanske zajednice na jedinstvo, Papa je dodao: “Teško je očekivati da će Europa biti više oplemenjena Evanđeljem sve dok se sami ne pozabavimo činjenicom da još nismo u potpunom jedinstvu na kontinentu i da se ne brinemo jedni za druge.”

Odnos Pape Franje prema svijetu je stvaranje bratstva među ljudima, o tome svjedoče njegovi brojni govori, inicijative i enciklika Fratelli tutti (Svi ste braća). Poziv na jedinstvo, to Papa često naglašava, nije u poništavanju razlika i specifičnog identiteta pojedine grupe, nego da upravo da ta specifičnost bude ono što će obogatiti jedinstvo i učvrstiti zajedništvo.

Djela i riječi Pape Franje mogli bi biti putokaz za ozdravljenje odnosa među ljudima i narodima u našem društvu. Bez osjećaja trijumfalizma i bez želje za dominacijom, radosno i sa zahvalnošću prihvaćati druge kao darovano nam neprocjenjivo blago.

15. rujna: Sjena ekološke katastrofe nad Srbijom

Jedna od najvažnijih tema ovog ljeta i jeseni u Srbiji je vezana uz ekologiju i englesko-australijsku kompaniju Rio Tinto. Riječ je o jednoj od vodećih metalskih i rudnih multinacionalnih kompanija na svijetu koja je prošle godine ostvarila prihod nešto veći od 43 milijarde dolara. Kompanija već godinama traga za rudama po Zapadnoj Srbiji, gdje su otkrili novu rudu “jadarit”, kombinaciju litija i bora. Kompanija je najavila projekt Jadar kod Loznice, odnosno rudnik i tvornicu za preradu “jadarita” (važna ruda za proizvodnju baterija za električne automobile). To je potaklo ekološke aktiviste na prosvjede i traženje zabrane eksploatacije bilo koje rude i odlazak kompanije iz Srbije. Ako se krene s iskopavanjima, to mi moglo nepovratno uništiti prirodu u ovom dijelu Srbije.

Deseci ekoloških udruga i tisuće građana Srbije tvrde da su odlučni suprotstaviti se korumpiranoj i kriminaliziranoj srbijanskoj Vladi i spomenutoj kompaniji. Reputacija Rio Tinta u svijetu je veoma loša, iza sebe ostavljaju ekološke katastrofe u mnogim zemljama, poput Papue Nove Gvineje ili Madagaskara gdje se izravno povezuju s ekološkom katastrofom koja je dovela do nedostatka pitke vide u pojedinim regijama zbog čega i djeca umiru od žeđi. Kompanija je prošle godine u Australiji uništila dva aboridžinska svetišta (pećine). Jedna je pećina predstavljala rijetku povijesnu lokaciju nastanjenu čak 46 tisuća godina.

Boraveći u Srbiji prije nekoliko dana, njemačka kancelarka Angela Merkel je izjavila da i ona podržava eksploataciju srbijanskog litija. Inače, jedan od oporbenih čelnika u Srbiji, Dragan Đilas, izjavio je da je upravo Angela Merkel dovela na vlast Aleksandra Vučića te cijelo vrijeme podupire nedemokratski režim koji je on uspostavio. Vučić vlast održava uz pomoć tajnih službi i propagandom preko većine medija u državi koji su pod njegovom direktnom kontrolom. I kada je u pitanju Rio Tinto, ti mediji su na strani Vlade i predsjednika, a protiv građana i budućnosti Srbije. Ideologija koju usput šire je agresivni nacionalizam.

Nacionalizam je, izgleda nepogrešivo, bogomdana ideologija za kriminalce, da bi došli na vlast i dugo vladali, a pritom uništavaju društvo i devastiraju prirodu tako da se ni potomci onih koji su otišli vani ne bi imali gdje vratiti.

16. rujna: Enver Kazaz: Nacionalizmi u BiH i u regiji “žive ravnotežu nemoći”

Književnik, univerzitetski pofesor i društveno angažirani intelektualac Enver Kazaz, gostovao je u emisiji News room N1 televizije. Analitički, trezveno, i intelektualno zrelo govorio je aktualnim društveno-političkim temama. Odgovarajući na pitanje o nacionalizmima na našim prostorima, Kazaz je rekao da ne vjeruje u “apsolutnu uspješnost tih nacionalizama. Ako se djeca neprestano bildaju nacionalizmom kao oblikom znanja, zamjenom za kulturu, dirigiranim identitetom, onda se javlja i unutarnji otpor.” To je razlog i okupljanja malenog broja ljudi na glavnoj proslavi Dana srpskog jedinstva u Beogradu, koji je utemeljen – prema Kazazu – da bude jedan novi narativ u već istrošenim starim narativima srpskog nacionalizma. Ondje gdje se nacionalizam ostvario u političkom smislu, to mjesto nije sretno za život. To su prostori kriminala i korupcije.

Kod nas je prisutan agresivni retorički nacionalizam, tvrdi Kazaz, koji trpi poraz pred golom činjenicom egzistencijalne neizvjesnosti. Nacionalizmi u BiH i u regiji “žive ravnotežu nemoći”. Govoreći o političkim elitama u BiH koje uvijek proizvode nove krize, kazao je da je njima “kriza način vođenja politike i društvenog života. Oni žive od krize i na krizi dobivaju podršku radikalnih birača. Ta prevara, međutim, ne može trajati vječno.”

Sigurno neće trajati vječno, ali će vjerojatno još dugo potrajati jer, čini se, većina preostalih stanovnika u BiH se ponašaju kao da su im životi već žrtvovani za nacionalnu stvar i ne vide nikakvu potrebu za pobunom i promjenom paradigme.

17. rujna: “Suzvučje/Sazvučje” u Mostaru

Zajednički koncert četiri nacionalna kulturna društava pod nazivom “Suzvučja/Sazvučja” održan je u petak u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača” u Mostaru. Koncert je jedan od projekata Međukulturnog vijeća BiH, koje je osnovano na temelju sporazuma o suradnji četiri temeljne organizacije kulture naroda BiH, i to BZK “Preporod”, HKD “Napredak”, SPKD “Prosvjeta” i JKPHD “La Benevolencija”, piše Večernji list.

Tako su u ime ‘Preporoda’ nastupili “Dženana&Dženana”, duo koji čine sopranistica Dženana Huseinagić i pijanistica Dženana Šehanović Sarajlić, u ime ‘Napretka’ trio “Senso” koji čine mezzosopranistica prof. Monija Jarak Mikulić, prof. Marijana Pavlović, glasovir i prof. Jelena Marković-Milićević, violončelo, u ime L’a Benevolencije’ “Zorana&ęthno orchestra” i etno grupa “Sv. Dimitrije” u ime ‘Prosvjete’.

Nadajmo se da je ovo nagovještaj boljih dana za građane grada na Neretvi, da će se “suzvučje” sve više usklađivati na svim razinama svakodnevnog života.

---

Polis.ba, Jozo Š.

---