Polisov retrovizor: Podjela za koju se borimo

1. listopada: Šadrvan prijateljstva

Na Međunarodni dan starijih osoba naišli smo na jednu zanimljivu priču koja može biti inspirativna. Naime, Ilija Budimir koji je skoro pola stoljeća proveo u Australiji vratio se u rodno Žepče i sada dane provodi u lokalnom Domu za starije osobe. Priča kako su se u Domu jedne večeri družili s djecom s poteškoćama u razvoju. Tada je poželio učiniti nešto za njih. Donirao je deset tisuća maraka za gradnju objekta, koji je poslužio djeci za odmor u prirodi. Nazvan je „šadrvan prijateljstva“.

Šadrvan će možda vremenom izgubiti svoj prvobitni izgled, ali ne i gesta Ilije Budimira, jer neka naizgled mala djela ostaju upamćena zauvijek. Spominju se da bi se ponovila.

2. listopada: Vučić protiv Vučića

Režim u Srbiji kojeg predvodi Aleksandar Vučić, Šešeljev učenik, doveo je zemlju na rub rata s Kosovom. To se posebno pokazalo nedavnim upadom naoružane skupine ljudi srpske nacionalnosti na sjever Kosova i napadom na policiju Kosova. Odgovornost za napad preuzeo je Milan Radoičić, blizak režimu iz Beograda. Aleksandar Vučić gostujući u prorežimskim medijima stao je iza Milana Radoičića i njegove naoružane skupine pravdajući napad ugroženošću srpskog stanovništva na sjeveru Kosova.

Međutim, gostujući na CNN-u Vučić za potrebe zapadnih zemalja koristio je posve drugu retoriku od one koju svakodnevno koristi u Srbiji i kojom pravda ovaj teroristički čin. U razgovoru s novinarkom Christiane Amanpour rekao je da će Srbija „pozvati na odgovornost sve ljude koji su počinili krivična dela i koji se nađu na našoj teritoriji. On (Milan Radoičić) je na teritoriji Srbije i tužilaštvo će uraditi svoj posao“.

Nije prvi puta da Vučić za potrebe zapadnih zemalja govori posve suprotno od onoga što govori za domaću javnost. Time,  između ostalog, pokazuje da je jedan u nizu loših političara koji samo mogu ovaj dio Balkana uvući u još veće podjele i sukobe.

3. listopada: Nikad jači HDZ, a nikad manje Hrvata u postratnoj BiH

U BiH predsjednici najvećih političkih stranaka predstavljaju se i kao lideri naroda iz kojeg dolaze. Budući da su se poistovjetili s narodom, glavna im je politička agenda „zaštita“ vlastitog naroda od druga dva. Takva agenda im donosi velike podrške na izborima a time i preuzimanje mnogih državnih institucija u koja zapošljavaju stranačke kadrove i sve one zaslužne za održavanje takve politike na vlasti.

To odlično zna Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, stranke koja u BiH nema alternative u hrvatskom narodu. Zahvaljujući vrlo vještom politikanstvu, interesnim povezivanjem sa različitim centrima moći, obrazovnim, zdravstvenim, gospodarskim, a napose religijskim, uspio je nametnuti političko jednoumlje i marginalizirati i najmanju kritiku takve politike. Na ruku mu ide i notorni Željko Komšić kojem duguje veliku zahvalnost u homogeniziranju birača.

Tek poneki članovi stranke, nakon što su napustili HDZ-a, što se događa ovih dana u Zeničko-Dobojskom kantonu, spremni su otvoreno progovoriti o prevarama i sukobima unutar stranke i razlozima napuštanja. Hoće li to biti dovoljno za buđenje svijesti u stvaranju drugačijih politika teško je povjerovati. Za to vrijeme sve je manje i manje Hrvata u BiH.

4. listopada: Sinoda nije politički skup nego okupljanje u Duhu

Danas, na blagdan svetog Franje, papa je Franjo na Trgu sv. Petra u Rimu misnim slavljem otvorio 16. redovnu opću skupštinu Sinode o sinodalnosti. Na misi je naglasio da nije važno „hoće li Sinoda dopustiti ovo, ono drugo, otvoriti ova vrata, ona druga – od toga nema koristi“. Umjesto toga, istaknuo je: „Ovdje smo da hodamo zajedno s Isusovim pogledom koji blagoslivlja Oca i prihvaća one koji su umorni i potlačeni. Pođimo stoga od Isusova pogleda, koji je pogled koji blagoslivlja i prihvaća.“

Podsjetivši na Isusov poziv svetom Franji: Idi i popravi moju Crkvu, Papa je napomenuo: „Sinoda služi da nas podsjeti na ovo: naša Majka Crkva uvijek treba pročišćenje, da se popravlja, jer svi smo mi narod grešnika kojima je oprošteno – oboje smo i grešnici i oni kojima je oprošteno, uvijek u potrebi vraćanja izvoru koji je Isus i ponovnog postavljanja sebe na staze Duha kako bismo njegovim evanđeljem dosegnuli do svakoga.”

Zaključujući svoju propovijed, papa Franjo je još jednom istaknuo da Sinoda nije politički skup, nego okupljanje u Duhu, ona nije polarizirani parlament, već mjesto milosti i zajedništva.

Duh Sveti, rekao je, često razbija naša očekivanja kako bi stvorio nešto novo što nadilazi naša predviđanja i naše negativnosti. On je protagonist, Duh Sveti. Prepustimo da On bude protagonist Sinode! I koračajmo s Njim, u povjerenju i s radošću.

5. listopada: Svjetski dan učitelja

Svatko se od nas sjeća prvih školskih dana, učiteljica i učitelja koji su nas uveli u svijet školskog obrazovanja i odgoja. Danas na Dan učitelja prilika je da ih se sa zahvalnošću sjetimo i podsjetimo na njihovu važnost u formiranju djece i mladih. Naravno, nezaboravne su i svi oni smiješni događaji iz školskih klupa kojih se rado sjećamo i drugima prepričavamo. Ovdje donosimo kako je izgledao prvi susret Branka Ćopića sa svojom učiteljicom u školi i susret s prvim knjigama.

Kad je nas, prvake, učiteljica stala ispitivati kako je kome ime i prezime, ja kazah svoje ime, ali kako mi je prezime – nisam znao. 

– Molim, on se zove Ćopić! – pomože mi jedan đak iz drugog razreda. 

– Zoveš li se Ćopić? – pita učiteljica. 

– Ne zovem – kažem ja. – Naša se kuća zove kuća Ćopića, i ovce i goveda zovu se Ćopića, i njiva…

Ipak, brzo sam se navikao na školu i zavolio je. Tu je bilo toliko novih drugara, igra, trke u školu, iz škole. Naučio sam od đaka i razne podvale i smicalice i, naravno, najprije sam ih isprobao na svome djedu. Dotrčim, naprimjer, iz škole i još s praga pitam djeda: 

– Đede, koliko ti je godina? 

– Šezdeset — veli on. 

– Toliko ima i moj magarac! — kažem ja pobjedonosno. 

Starac na to zaprepašćeno grakne i od čuda sjedne na stolac. 

– Zar si to u školi naučio, jadan ti sam ja. 

(…)

U školi sam, tek negdje u trećem razredu, kupio od učiteljice knjigu “Miguel Servantes”. Za nju sam iskamčio s velikom mukom dva dinara od strica Nidže. (Djed mi je već bio umro). U toj knjizi bio je opisan život slavnog španskog pisca Servantesa i štampano nekoliko odlomaka iz njegovog romana “Don Kihot”. Slijedeća pročitana knjiga bila je “Doživljaji jednog vuka”, zatim, “Doživljaji jedne kornjače”. Sve su bile lijepo ilustrovane. Čitajući te knjige, bio sam tako uzbuđen i zanesen, tako razigrane mašte da sam sve ono što sam pročitao zamišljao življe nego stvarni svijet oko sebe. Preda mnom su se otkrivali novi nepoznati krajevi, ljudi, životinje. Sve mi se činilo ljepše, bolje i čudesnije nego u običnom životu.

6. listopada: Podjela za koju se borimo

Aktivisti pokreta „Karton revolucija“ priznali su da su sinoć na ulicama Brčkog, Bijeljine i Tuzle zalijepili plakate „Podjela za koju se borimo“. Kako su objavili, crta koja se nalazi na plakatu ne predstavlja podjelu Bosne i Hercegovine već označava trasu autoceste Koridor Vc, generacijskog projekta koji će ujediniti čitavu državu.

„Ovom akcijom smo željeli skrenuti pažnju čitavog regiona na činjenicu koliko smo zatrovano društvo. Karton revolucija je željela dokazati da političari nemaju pojma šta vide zato što je njihov pogled usmjeren isključivo ka prošlosti umjesto ka budućnosti. Željeli smo dokazati kako se truje narod, kako se izmišljaju tenzije i da apsolutno niko, od onih koji nas predstavljaju, ne zna prepoznati ono što je očigledno, najveći ekonomski projekat u državi.“

Osim što političari nemaju pojma što vide na plakatu, većina najčitanijih medija u BiH je osudila plakate samo zbog natpisa „podjela“, uopće se ne pitajući o kakvoj se podjeli radi. Aktivisti pokreta „Karton revolucija“ na šaljiv su način pokazali jad i bijedu kako političke tako i medijske stvarnosti u našoj zemlji.

7. listopada: Nezapamćeni napad Hamasa na Izrael

Rano jutros pripadnici militantne islamističke organizacije Hamas s područja Gaze napili su Izrael. Vijest ne bi bila toliko udarna da se radi samo o još jednom u nizu raketnih napada s područja Gaze na Izrael i uzvratnih napada Izraela na Gazu. Ovaj put pripadnici Hamasa uspjeli su probiti granicu i ući na teritorij Izraela. Pri tom su počinili strašne zločine ubijajući sve pred sobom. Prema dosadašnjim podacima velik broj civila je ubijen.

Ovaj napad pripadnika Hamasa zasigurno će biti prekretnica u ovom dugogodišnjem sukobu. Prema najavama izraelskih zvaničnika, odgovor na strašne zločine Hamasa uslijedit će u narednim danima. Ovo područje ionako izloženo stalnim sukobima pred velikim je opasnošću da preraste u rat koji bi mogao uvući i susjedne zemlje, prvenstveno Libanon s kojim je Izrael u neprijateljskim odnosima. Od danas smo svjedoci još jednog brutalnog rata i stradanja u 21. stoljeću.

---

Ivan T., polis.ba

---