Polisov retrovizor: Permanentno raspirivanje borbenih strasti

12. ožujka – Dario Kordić prestao biti osuđenik za ratni zločin

Lidija Bradara, novoizabrana predsjednica Federacije BiH, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji na pitanje novinarke o podršci koju je iskazala osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću prilikom izlaska iz zatvora, rekla je da „osuđenik koji je odležao kaznu valjda prestaje biti osuđenik za ratni zločin“. Podsjećamo, radi se o haškom osuđeniku, koji je zbog zločina nad Bošnjacima u Srednjoj Bosni, posebno odgovornosti za zločin u Ahmićima gdje je ubijeno 116 bošnjačkih civila, odslužio dvije trećine 25-ogodišnje zatvorske kazne. Naravno, sam Kordić nikada se nije niti pokajao, niti tražio ispriku za zlo koje je iz mržnje prema Bošnjacima učinjeno.

Iako Bradarina izjava samo u očima nedovoljno upućenog promatrača prilika u BiH može izgledati skandalozna, ona je samo još jedna u nizu potvrda kakve ljudske i moralne osobine imaju političari koji se nazivaju ‘predstavnicima’ hrvatskog naroda u BiH.

13. ožujka – Deset godina pape Franje: Naučiti ne bojati se plakati i smijati se

Danas se navršava deseta godišnjica od izbora pape Franje na čelo Katoličke crkve. O Franjinom desetogodišnjem pontifikatu mnogo se govori i piše, također i na Polisu. Ovdje samo ističemo što sam Papa govori o svome pontifikatu. U jednom razgovoru povodom jubileja istaknuo je, između ostalog, da je „najljepši trenutak“, koji je doživio susret na Trgu svetoga Petra sa starijim osobama, odnosno o audijenciji s bakama i djedovima iz cijeloga svijeta, održanoj u rujnu 2014. godine. „Starije su osobe mudrost i mnogo mi pomažu. I ja sam star, zar ne?“ Bilo je, nažalost, i jako ružnih trenutaka s kojima se susretao, a oni su vezani uz ratove u mnogim dijelovima svijeta, a posebno uz ovaj aktualni ratu u Ukrajini. „Boli me kada vidim mrtve, mladiće – bilo Ruse bilo Ukrajince, ne zanima me – koji se ne vraćaju. Teško je to podnijeti“, ističe Papa. Zato kao dar s kojim bi bio sretan povodom deset godina pontifikata bio bi „mir, potreban nam je mir“.

Kao posljednje misli o svome pontifikatu Papa je posvetio snovima od kojih se, kako uvijek govori, nikada ne smije odustati jer su usko povezani sa sjećanjem za budućnost. Tri su Papina sna: Za Crkvu, za svijet i za one koji upravljaju svijetom, te san za čovječanstvo: „Bratstvo, suze, osmijeh… Ljudsko bratstvo, svi smo braća, valja ponovno uspostaviti bratstvo. Osim toga, naučiti ne bojati se plakati i smijati se; kada čovjek zna plakati i smijati se, to je osoba koja čvrsto stoji na zemlji, a njezin je pogled upravljen prema horizontu budućnosti. Ako zaboravimo plakati, nešto nije u redu. Ako zaboravimo smijati se, to je još gore.“

Ostaje nam samo čestitati na desetoj godišnjici i zajednički s papom Franjom sanjati i raditi na jednom boljem i ljepšem svijetu.

14. ožujka – Volimo BiH, ali ne više od SDA

Nakon što je Senat Univerziteta u Sarajevu na osnovu provjera Komisije Univerziteta poništio magistarsku titulu Sebiji Izetbegović, supruzi Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, započela je u javnosti nova politička saga u kojoj se nastoji Univerzitet u Sarajevu i rektora Rifata Škrijelja okarakterizirati kao one koji rade sve u diskreditiranju najveće političke stranke među Bošnjacima. A time i samih Bošnjaka (sic!).

Žalosno je zato bilo pratiti pojedine mainstream medije, inače velike branitelje državotvornosti kako se u ovom slučaju stavljaju u zaštitu jedne političke partije i blate jednu od najvažnijih institucija bosansko-hercegovačkog društva – Univerzitet u Sarajevu. Time zapravo otkrivaju da se iza velikih riječi patriotizma kriju najprizemniji interesi nekolicine.

Ipak, ovaj slučaj budi nadu da u BiH postoje institucije koji se mogu i žele suprotstaviti političkim vlastodršcima.

15. ožujka – Reis malo o ratu i oružju

Danas se obilježava Međunarodni dan borbe protiv islamofobije, a tim povodom reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović izjavio je kako s velikom zabrinutošću prati porast širenja straha i mržnje prema muslimanima u Bosni i Hercegovini, u susjednim državama i u svijetu.

“To znači da preventivno djelujemo kako ne bi nečiji govor proizveo diskriminaciju i nasilje – što je zabranjeno domaćim i međunarodnim zakonom. Sloboda govora treba biti u skladu s poštivanjem vjerskih osjećanja. Trebamo svi zajedno, svi ljudi dobre volje, protiviti se širenju mržnje i netrpeljivosti protiv muslimana.“

Složit ćemo se s ovom izjavom, ali ćemo podsjetiti kako je upravo Kavazović prije nekoliko dana svojim riječima „proizveo“ nemir u ionako od političara uplašeno i izbezumljeno bh. društvo. Gostujući na jednoj televiziji rekao je: „Današnja borba je u institucijama Bosne i Hercegovine. Ne smijemo dozvoliti da se one ruiniraju. Moramo pokazati da smo na sve načine spremni braniti institucije Bosne i Hercegovine, a ako one padnu, a imali smo to 1992., moramo biti spremni braniti ovu zemlju i oružjem.“

Iako je ova izjava izazvala more reakcija, posebno zbog njezina zadnjeg dijela u kojem bi jedan vjerski autoritet oružjem branio državu, teolog Drago Bojić u svome tekstu „Politika na vjerski pogon“ objavljenom na portalu promjetej.ba, komentirajući reisovu izjavu dotiče se srži problema.

U pravu je reis kad apelira da se ne smije dozvoliti da se bosansko-hercegovačke institucije „ruiniraju“, ali u tom ruiniranju u daytonskoj BiH jednako sudjeluju bošnjački političari kao i srpski i hrvatski, bar ondje gdje su na vlasti ili u većini. Reis, dakle, posvaja državu, iako ona na jednak način pripada svima koji u njoj žive. Točno je da politički predstavnici Republike Srpske pokušavaju umanjiti ingerencije države, a ojačati moć entiteta, ali je jednako točno i to da bošnjačka politika, i ona s patriotskim sentimentima, inzistira na državi prema vlastitim mjerilima, a ona su neprihvatljiva srpskoj i hrvatskoj strani.

I oni koji zazivaju rat vjerojatno su svjesni da to toga ne može doći, ali im je očito jako stalo da se na vlasti održe politike koje opstaju zahvaljujući zapaljivim retorikama i potpaljivanju borbenih strasti kod bh. sirotinje. Što se tiče borbenih poruka vjerskih lidera, ni ranije toga nije nedostajalo.

16. ožujka – OSA iliti SDA

Bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) Osman Mehmedagić stavljen je na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država. Ova informacija objavljena je na službenoj stranici Ministarstva financija SAD-a.

“Mehmedagić je koristio državnu telekomunikacijsku kompaniju BH Telecom za prikupljanje mobilnih aktivnosti od bh. političara koji nisu povezani sa SDA. Mehmedagić je također dao instrukcije jednom pojedincu da nadgleda vladinog zvaničnika povezanog sa strankom opozicije iz entiteta Republika Srpska”, rekao je američki podtajnik Trezora za terorizam i financijsku obavještajnu službu Brian E. Nelson.

Osman Mehmedagić je čovjek od bliskog povjerenja vrhu SDA i njezinom čelniku Bakiru Izetbegoviću. O njegovim aferama se priča već godinama, posebno o krivotvorenoj diplomi, a naveliko je već bilo poznato da je obavještajnu agenciju pretvorio u službu opstanka SDA na vlasti.

17. ožujka – Rektor po mjeri HDZ-a

Posve suprotno ponašanju spomenutog rektora Škrijelja je ono rektora mostarskog Sveučilišta Zorana Tomića, onog čovjeka kojeg se sjećamo iz predizbornih kampanja HDZ-a i sa skupova na kojima se veličalo lik i djelo Dragana Čovića.

Rektor Tomić se ovoga puta odlučio učiniti jednu zanimljivu stvar. Očito u nedostatku pohvala na vlastiti račun, sam je sebe pokušao pohvaliti. Naime, na portalu Sveučilišta objavio je kako je Međunarodni centar za istraživanje postignuća u obrazovanju (IARC) proglasio Sveučilište u Mostaru „Sveučilištem godine 2022.“, a njega rektorom godine. Međutim, zahvaljujući medijima koji nisu naklonjeni HDZ-u, brzo je otkriveno da se radi o nagradi koju svatko može za sebe, zamislite, kupiti. Osim što se time potpuno osramotio, još je više štete nanio Mostarskom sveučilištu, koje je ionako zadnjih godina više u službi stožerne partije, nego odgoja i obrazovanja.

Naravno, rektor se još po ovom slučaju nije oglasio. Sramotu vjerojatno ne osjeća, a nikome ne mora ni polagati račune jer se ugradio u HDZov sustav odnosa i vrijednosti.

18. ožujka – Preminula književnica Dubravka Ugrešić

Jučer je u Amsterdamu preminula Dubravka Ugrešić (1949) jedna od najuspješnijih hrvatskih književnica. Kao teoretičarka i prevoditeljica najpoznatija je po “Novoj ruskoj prozi” (1980), te “Pojmovniku ruske avangarde” (1984) u suradnji s Aleksandrom Flakerom. Hrvatsku napušta 1993. godine kada seli u Amsterdamu i povremeno predaje na američkim i europskim sveučilištima. Djela su joj prevedena na više od dvadeset jezika i dobitnica je nekoliko europskih književnih nagrada. Šira je publika pamti po hit-romanima “Štefica Cvek u raljama života” i “Forsiranje romana reke”. Objavljuje zapažene romane “Muzej bezuvjetne predaje”, “Ministarstvo boli” i zbirke ogleda “Američki fikcionar”, “Kultura laži”, “Zabranjeno čitanje”, “Nikog nema doma”.

U Hrvatskoj je zbog svojih antinacionalističkih i humanističkih stavova bila omražena među desničarima i ekstremnim nacionalistima. Morala je napustiti svoju zemlju. Usijane glave teško podnose slobodne ljude. O kulturi koju su takvi stvarali, Ugrešić je jednom kazala da uopće ne može nazvati kulturom ono što se zasniva na principu etničkog ekskluziviteta. Nasuprot tome, kazala je, kultura podrazumijeva inkluzivitet. Dubravka Ugrešić je proživjela veliku patnju jer se opirala agresivnoj nacionalističko-kriminalnoj zatvorenosti kojoj je cilj bio da cijelu društvenu stvarnost svede na svoju mjeru.

---

Ivan T., polis.ba

---