Polisov retrovizor: Nacionalisti nevine žrtve dijele po nacionalnoj pripadnosti

16. travnja: Od radosti Kristova uskrsnuća do ugroženosti srpskog jezika

Pravoslavni vjernici proslavljaju najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Blagdanu je prethodila priprava kroz četrdesetodnevni post i razmatranje Kristove muke. U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Porfirije, obrazložio je najprije zašto je Uskrs radosni blagdan vjere koji se temelji u događaju Kristova uskrsnuća. Patrijarh je kazao: „Gospod Isus Hristos je rekao: ‘Ne boj se! Samo veruj!’ Jer, vera koja prožima i osmišljava životni put, koja sokovima blagodatne snage hrani svekoliko ljudsko biće, uistinu može sve.“

U dijelu koji se odnosu na društvene teme kazao je da treba moliti za očuvanje kosovskih svetinja te istaknuo kako na Kosovu ima mjesta i za Srbe i za Albance. Dotaknuo se i nekih kulturnih tema. Pozvao je na očuvanje srpskog jezika i ćiriličnog pisma.

U poruci za Uskrs je također istaknuo da se događa nasilje nad srpskim jezikom, prije svega kroz zakon koji nameće rodno osjetljivi jezik iza kojeg stoji borba protiv braka i obitelji.

17. travnja: Nacionalisti nevine žrtve dijele po nacionalnoj pripadnosti

Na isti dan, 16. travnja 1993., počinjena su dva ratna zločina nad nevinim ljudima u Ahmićima kod Viteza i Trusini kod Konjica. U Ahmićima je ubijeno 116 Bošnjaka civila, u Trusini 22 civila Hrvata.

Delegacija grada Sarajeva boravila je u Ahmićima na obilježavanju zločina koje su počinili pripadnici HVO-a, a gradonačelnica glavnog grada je na društvenim mrežama napisala da „danas i nebo plače za nedužno ubijenim gradjanima Ahmića“.

Portal prometej.ba uputio je Uredu gradonačelnice upit u kojem su tražili objašnjenje zašto delegacija grada nije otišla i u Trusinu i zašto gradonačelnicu ne zanimaju ubijeni građani Trusine. Odgovor nisu dobili.

Nacionalizam gradonačelnice Sarajeva, koja dolazi iz „građanski orijentiranog“ društvenog dijela, na tom je stadiju da i nevine žrtve dijeli po nacionalnoj osnovi.

18. travnja: Strani radnici u Hrvatskoj

Redovi stranih radnika, uglavnom iz pojedinih azijskih zemalja, koji čekaju dokumente ispred državnih ureda u Hrvatskoj bili su ovih dana dugi. Paralelno s tim izvještavalo se o položaju, pravima i statusu stranih radnika koji su već neko vrijeme u susjednoj zemlji. Nije mali broj poslodavaca koji brutalno iskorištavaju radnike, neki za minimalnu plaću rade i do četrnaest sati dnevno. Objekti u kojima su smješteni nerijetko su grozni.

Prije svega nekoliko desetljeća radnici iz bivše Jugoslavije masovno su počeli odlaziti na privremeni rad u Njemačku, Austriju, Švicarsku… Većina ih je, pogotovo onih iz ruralnih krajeva, bila neobrazovana i bez znanja bilo kojeg stranog jezika. To nije bilo zloupotrebljavano u spomenutim zemljama, njihova ljudska i radnička prava su poštovana. Brojni potomci tih gastarbajtera sada u Hrvatskoj iskorištavaju ljude iz Nepala i drugih zemalja da bi se na njima bogatili. I osim što kroz njihov znoj sebi cijede eure, oduzimaju im ljudsko dostojanstvo i integritet.

Naslušali smo se u travnju različitih blagdanskih poruka o novom životu, miru, pravednosti, obraćenju, jednakosti, socijalnoj osjetljivosti… Nitko se nije sjetio stranih radnika i njihovog položaja. A i kako bi kada iza svih tih lijepih riječi stoje ljudi i institucije čije je praktično djelovanje negacija onoga što govore.

19. travnja: Sabrana djela Milorada Dodika

U Centru za kulturu u Laktašima promovirana su sabrana djela Milorada Dodika. U pet svezaka doneseni su njegovi govori, komentari i fotografije koji, kako izvještava RTRS, „prate razvojni put Republike Srpske od njenog osnivanja pa do danas“. Više govornika na promociji su pozvali da se s Dodikovim djelima upoznaju đaci i studenti te da se uvrste među literaturu na univerzitetima.

Vladar ovog dijela Bosne htio je ukoričiti sve uspjehe koje je postigao. Ipak će se razumni čitatelji, ako uopće budu htjeli takvo nešto dotaknuti a komali čitati, suočiti s kronologijom propadanja jednog društva na čijem je čelu bio Dodik.

Nadamo se da će učenici i studenti prije Dodikovih čitati djela, recimo, W. Shakespearea te da će možda pronaći neku paralelu između njegova junaka Richarda Trećeg koji je, da bi se dokopao apsolutne vlasti, izjavio: „Odlučio sam da postanem zlotvor.“

20. travnja: Bio sam naivan i verovao da će doći bolja vremena

Nenad Prokić, dramski pisac iz Srbije i osnivač LDP-a (Liberalno-demokratske stranke), s kojim pripremamo veliki intervju za Polis.ba, dao je intervju srbijanskom dnevnom listu Danas. Govorio je o svom političkom i kulturnom angažmanu u srbijanskom društvu, te o trenutnom stanju u tim oblastima u Srbiji. Izdvajamo dio.

***

Kad se sve sabere, bio sam naivan i verovao da će doći bolja vremena. Nisu došla. Nema više ni te naivne pozitivne energije. Kao da su se ljudi pomirili s tim da je normalno da ih vode najgori i da se svi davimo u njihovim bolestima. U Srbiji vlada neki pogrešni oblik života, Srbija je zemlja koja se odlučila na propast. Ta odluka nije od juče, ona se brižljivo neguje od pamtiveka. Neguju je pojedinci i institucije na pokvareni i korumpirani način. Crkva je ključno doprinela toj ljigavoj propagandi tobožnje žrtve, iako privatno i političko agresivno bahaćenje većine sveštenstva ukazuje na nešto sasvim suprotno.

***

Mnogo smo energije uložili u LDP, koji je bio poslednja velika politička nada Srbije, ali je propala zahvaljujući Čedomiru Jovanoviću. Parlament je u Srbiji obična pačavra. Sluga vlasti. Tamo se nikad ništa nije dogodilo što trenutni vladar nije odobrio. Tako je bilo i u vreme kada sam ja bio poslanik. Možda malo bolje, ali na sasvim nebitan način. Poslanik ne može ništa, osim da bude klimoglavac. LDP jedini nije imao blanko potpisane ostavke svojih poslanika. Ali, ni to nije bitno menjalo stvar u načinu na koji se bitne odluke donose. Ogradili bi se od tebe s floskulom: to je njegovo privatno mišljenje i nema veze sa stavom stranke. To je bio srpski liberalizam u svom najvišem osvojenom stupnju.

21. travnja: Ramazanski bajram – Musliman je muslimanu brat

Vjernici muslimani proslavili su Ramazanski bajram. Proslavi su prethodili post i duhovna priprema kroz zbližavanje sa svetom knjigom Kur’anom i kroz društvenu solidarnost. Velika je to radost za sve vjernike čista srca.

Središnja svečanost proslave bila je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Duhovni poglavar muslimana u BiH reis Husein ef. Kavazović održao je prigodnu bajramsku hutbu u kojoj je istaknuo da je „domovina zavičaj, rodna gruda, ona koja se voli kao život, to je ono što nam je milo i sveto. Mi volimo ovu našu zemlju srcem i dušom, i onda kada od nje živimo daleko u tuđini. Nosimo je sa sobom, i u snu i na javi. Svaka njena praška je kap naše krvi, svaki njen kamen je kula u kojoj stražari gazija. I zato neka nam niko ne dira u našu domovinu i neka ne iskušavaju našu odlučnost.“

Okupljenim vjernicima je poručio da su jedni drugima emanet te da „nas je Poslanik Muhammed, a.s., učio da je Musliman muslimanu brat, ne čini mu nasilje niti ga izdaje“.

Na koncu je podsjetio da je drugi dan Ramazanskog bajrama Dan šehida, istaknuvši da je u „njihovom šehadetu naš život“.

Hutbe ipak nisu prigode gdje se promiču građanske vrijednosti i jednakost svakog čovjeka, te floskule su namijenjene međunarodnoj javnosti radi boljeg promoviranja istinske agende.

22. travnja: Entitetske linije

Politička scena u BiH svakim danom postaje sve gadljivija. Zdrav ljudski razum se ponada da s nekim novim slučajem ta odvratnost dosegne vrhunac kada nije moguće ići dalje, ali se u pravilu prevari.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik najavio da će liniju entiteta na čijem je čelu nadzirati posebne policijske jedinice. Bošnjački političari iz Federacije BiH poručuju da to znači početak rata. Državni ministar Oružanih snaga Zukan Helez kaže da rat počinje ako Dodik izvede policiju na entitetske granice, uz konstataciju da „ćemo ga vojnički riješiti“.

Društvene mreže i pojedini portali usijali su se od mrzilačkih i bijesnih komentara, dok pojedinci shvaćaju da ove „igre bez granica“ naših političara nisu nimalo zabavne i da nas skupo koštaju, na svim područjima, materijalnim i duhovnim.

---

Jozo Š., polis.ba

---