Polisov retrovizor: Muškarci se mole Bogu za čedno odijevanje žena

15. siječnja – „Društvo u regresiji?“

Iako je skoro 30 godina prošlo od zadnjega rata na ovim područjima, još uvijek ni u jednoj od država nije započeo istinski, sistematski proces pomirenja. Ako izostavimo poneke nevladine i strane organizacije, pojedine mirovne aktiviste iz različitih sfera društva, nastojanja tzv. običnih ljudi u obnovi susjedskih odnosa, možemo zaključiti da proces pomirenja zapravo nije ni započeo. A da je to tako svjedočimo gotovo svakodnevno.

Najnoviji primjer dogodio se danas u Sarajevu na međunarodnom nogometnom turniru za djecu. Kako su nas mediji izvijestili, najprije je na jednoj od utakmica nekoliko djece iz Splita u navijanju za svoj klub uzvikivalo „ubij Srbina“, a da bi nešto kasnije i grupa maskiranih huligana iz Sarajeva noževima i palicama napala roditelje dječaka iz beogradskoga kluba FK Zvezdara u pokušaju da im otmu zastavu kluba na kojoj je pisalo ćiriličnim slovima „Zvezdara“.

Iako su u medijima ovi događaji okarakterizirani kao incidenti, moramo priznati da ovakvi ispadi nisu slučajni. Oni su plod sistematskog urušavanja društva, a to se posebno osjeti u BiH. Nemogućnost izlaska iz začaranog kruga mržnje prema drugima i drugačijima proizvelo je kolektivnu socijalnu traumu i gotovo svi segmenti društva prihvatili su podjelu kao normalno stanje. Prema nekim psiholozima BiH je udžbenički primjer „društva u regresiji“, društva koje postaje sve manje sposobno suočiti se s vlastitim traumama. Još je veća tragedija da sadržaje iz takvih „udžbenika“ itekako dobro upijaju djeca.

16. siječnja – Autobiografija princa Harry-a najprodavanija publicistička knjiga u povijesti

Zadnjih godina na književnoj sceni svjedočimo poplavi biografskih knjiga različitih „zvijezda“ današnjega vremena. Tako da se izdavači takmiče u objavljivanju biografija javnosti omiljenih sportaša, glumaca, pjevača, političara… Ono što čitatelje pri čitanju takvih knjiga najviše zanima su detalji „iza zavjese“, neotkrivene priče, intrige, afere.

Da su upravo takvi sadržaji nešto što se danas najviše čita možemo vidjeti ovih dana po objavljivanju autobiografije princa Harryja pod naslovom „Spare“, koja je postala najprodavanija publicistička knjiga u povijesti. „Oduvijek smo znali da će ova knjiga uspjeti, ali nadmašuje čak i naša velika očekivanja“, izjavio je Larry Finlay, direktor Transworld Penguin Random Housea. „Koliko znamo, jedine knjige koje su se prvog dana prodale više su one u kojima je zvijezda drugi Harry (Potter)“, dodao je.

Željni čitatelji nahrlili su u knjižare kako bi dobili svoj primjerak knjige koja, prema reakcijama iz medija, uglavnom sadrži neka intimna otkrića o britanskoj kraljevskoj obitelji, bizarnosti vezane za život princa Harryja kao i primjerice njegovo priznanje da je u Afganistanu ubio dvadeset pet (25) ljudi. Kaže da se time ne hvali, a i ne žali zbog toga. Zaluđenost današnjeg čitateljstva za takvim štivom svakako je jedan fenomen kojemu bi se trebalo puno ozbiljnije pristupiti. Ovaj poznatiji junak našega doba sam je priznao da je ubojica, ali nitko to ne smije/neće tematizirati javno.

17. siječnja – Muškarci se mole Bogu za čedno odijevanje žena

Pitanje prisutnosti religije u javnom prostoru jedno je od složenijih pitanja s kojima se naša društva susreću od pada komunizma. Posebno je to pitanje problematizirano u susjednoj Hrvatskoj zbog „političkog katolicizma“ koji duhovni kapital vjere pretvara u neku vrstu ideologije. Vjera se, dakle, instrumentalizira, svodi ju se na partikularne interese određene skupine i time u sukob s drugim društvenim skupinama. Upravo se takva „vjera“ manifestira zadnjih dana u Hrvatskoj kroz manifestaciju molitelja muškaraca na trgovima, koji, između ostalog, mole za „za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju“ itd.

Jedan od svećenika koji sudjeluje u ovim manifestacijama u emisiji „Provjereno“ na Novoj TV izjavio je: „Mnoge ženske osobe nisu svjesne kad se odijevaju onako izazovno i onda to kod muške populacije izaziva jako velike neugodnosti, a ženske osobe bi trebale misliti da svojom nošnjom i svojim odijevanjem ne izazivaju grijehe kod muškaraca.“

Na ovakve skandalozne izjave vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj uglavnom šuti, a rijetki su i teolozi koji javno problematiziraju ovakve stavove. Jedan od rijetkih je Marko Medved koji je na svome facebook nalogu, između ostalog, napisao:

Poimanje žene koje njeguju protagonisti toga okupljanja, shvaćanje žene kao demonske napasti koja ugrožava muškarca u njegovoj moralnosti itd. ukazuju na retrogradnu antropologiju i stavove za koje sam smatrao da ih danas mogu zastupati jedino marginalne sekte i pojedinci.

Smatram, doduše, da ova grupacija uistinu jest marginalna, ali da spletom okolnosti, političkom podrškom desnih opcija, izostankom zdrave sekularnosti, neprihvaćanjem ravnopravnosti žene, skrivenom mizoginijom može postati utjecajna i kod nas. (…)

Ovakav tip manifestacije neprihvatljiv mi je kao vjerniku jer predstavlja kršćane kao fundamentaliste, a molitvu kao čin nametanja na središnjem gradskom trgu glavnoga grada. Protivno moliteljima, Matej piše u evanđelju: „Kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ (Mt 6, 5-6)

18. siječnja – Preminuo književnik Ivan Kordić

Danas je preminuo bosanskohercegovački književnik i novinar Ivan Kordić. Rođen je 1945. godine u Blizancima kod Čitluka. Osnovnu i srednju školu završio je u Mostaru, a diplomirao je jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku.

U njegovoj je bibliografiji dvanaest je zbirki poezija i knjiga eseja nastalih u razdoblju od 1964. do 2004. godine. Kordić je bio dugogodišnji novinar i urednik u redakciji kulture nekadašnje Televizije Sarajevo te potom Televizije BiH.

Bio je snažnim zagovornikom održanja Bosne i Hercegovine kao države te je stoga 1992. godine zajedno s Miljenkom Jergovićem, Ivom Komšićem, Ivanom Lovrenovićem, Milom Stojićem, potpisao otvoreno pismo tadašnjem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu u kojem su ga pozvali da se zauzme za očuvanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine. U pismu su istaknuli:

Gospodine Tuđman, kao slobodni ljudi, kao Hrvati, kao državljani Bosne i Hercegovine, koja nije manje hrvatska od Hrvatske, odgovorni pred svojom poviješću, svojom zemljom, svojim narodom, svojom obitelji, mi samo možemo javno konstatirati: onaj tko u političkom uništenju Bosne i Hercegovine može vidjeti bilo kakav interes hrvatskoga, ili ikojega drugog naroda, i “uvjet trajnoga mira”, taj o stvarnom interesu hrvatskoga naroda malo zna, i taj je politički neodgovoran; onaj tko prema muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini kani provoditi onakvu politiku kakva se trenutno provodi prema hrvatskomu narodu u Hrvatskoj, sam sebi oduzima pravo da zastupa povijesne interese hrvatskoga naroda u cjelini. To pravo možete sebi povratiti tako da se svim svojim snagama založite za cjelovitost i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine jer je jedino to u dugoročnom interesu svih njenih naroda, pa tako i hrvatskoga.

19. siječnja – Molitveni tjedan za jedinstvo kršćana

Od 18. do 23. siječnja održava se tjedan molitve za jedinstvo kršćana, što ga je još 1907. godine uveo Paul Wattson (1863.-1940.), član prvo Episkopalne, potom Katoličke crkve, prozvavši ga “Molitvenom osminom za sjedinjenje”. Molitva se održavala u tjednu između (ondašnjeg) blagdana Katedre sv. Petra u Rimu i Obraćenja sv. Pavla. Wattsonov pokret ima svoje središte u Rimu u samostanu sv. Onufrija na Janikulu. Molitvena osmina zadržala se do naših dana. Podržavale su ju sve pape nakon Pija X. (1835.-1914.).

Prvotna svrha molitvene osmine bila je molitva za obraćenje nekatolika i njihov povratak u Katoličku crkvu, no poslije Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.), molitva za sve kršćane, za obraćenje srca i svetost života, a onda i za kršćansko jedinstvo. Stoga se može smatrati dušom ekumenskih gibanja.

Molitveni tjedan za jedinstvo kršćana vrlo je važan događaj koji ima za cilj kršćansko jedinstvo. Međutim, vrlo često smo na našim područjima svjedoci samo deklarativnih poziva i molitvi na jedinstvo, dok uglavnom u praksi gotovo ništa konkretno ne činimo za jedinstvo. Čak štoviše, sve više udaljavamo jedni od drugih.

20. siječnja – U BiH isplativije uništavati nego donirati hranu

Svaki dan oko 18 tisuća građana BiH ovisi o obroku iz pučkih kuhinja. Istraživanje UNDP-a pokazalo je da 52 javne kuhinje imaju 500 korisnika više nego 2021. godine. Mjesečno se podijeli skoro pola milijuna obroka. Šest nevladinih organizacija pod vodstvom fondacije Mozaik oblikovalo je inicijativu za ukidanje poreza na doniranu hranu. Inicijativa je pretvorena u Nacrt zakona o izmjeni PDV-a.

Tijekom 2020. godine u BiH uništeno je hrane u vrijednosti 65 milijuna eura. To je oko 280 milijuna obroka. „Što znači, ako vi uništavate hranu koja vrijedi 100 KM, vi platite 5 KM državi, a ako želite da je nekome donirate onda plaćate 17 KM, dakle ogromna nelogičnost“ ističe parlamentarni zastupnik Saša Magazinović. Od ukidanja poreza na doniranu hranu država ne bi imala koristi, poduzeća bi uštedjela oko 6 milijuna maraka na uništavanju hrane, ali bi svi gladni bili siti, pokazuje Mozaikovo istraživanje.

Nadamo se da će ovaj Nacrt zakona naići na plodno tlo među političarima u BiH.

21. siječnja – Nema krize za najbogatije

Dok se ovih dana u Davosu u Švicarskoj održavao susret Svjetskog ekonomskog foruma, Oxfam je objavio novi izvještaj u kojem stoji kako je jedan posto najbogatijih na svijetu je prigrabilo gotovo dvije trećine od 42 000 milijarde novog bogatstva stvorenog od 2020. godine. Udio je bio gotovo dvostruko veći od iznosa koji je dobilo ostalih 99 posto svjetske populacije, prema Oxfamovom izvještaju “Opstanak najbogatijih”.

Bogatstvo milijardera povećava se za 2,7 milijardi dolara dnevno, dok najmanje 1,7 milijardi radnika sada živi u zemljama u kojima inflacija nadmašuje plate, navodi se u izvještaju. “Dok obični ljudi svakodnevno uskraćuju sebi osnovne stvari poput hrane, superbogati su nadmašili i svoje najluđe snove. Samo dvije godine kasnije, ovo desetljeće izgleda kao najbolje do sada za milijardere”, rekla je Gabriela Bucher, izvršna direktorica Oxfam Internationala.

Dok se svijet suočava s najvećom krizom od Drugog svjetskog rata, najbogatiji se dodatno bogate.

---

Ivan T., polis.ba

---