Polisov retrovizor: Džamija na Drini i poklopac na kazan

25. rujna – Majstor Mirko gradio džamiju na Drini

Mirko Sekulić svakog dana odlazi u bošnjačko selo Klotjevac udaljeno tridesetak kilometara od Srebrenice. Majstor u tom bošnjačkom selu, smještenom na obali jezera Perućac u blizini rijeke Drine i granice sa susjednom Srbijom, radi na povratničkim kućama u kamenu i drvetu. U tom mjestu, u kojem je prije rata živjelo sedamdeset obitelji, a danas samo pet, Mirko je prošle godine radio na gradnji džamije, koju su dobrovoljnim prilozima financirali mještani Klotjevca, od kojih je većina rasuta po brojnim svjetskim zemljama.

Veliki broj mještana Klotjevca ubijen je za vrijeme genocida u Srebrenici. Mirko za Radio Slobodna Europa kaže, kako se lijepo osjećao dok je kao pravoslavac radio na gradnji džamije. Pomagali su mu prijatelji iz Srebrenice, a u Klotjevcu je našao nove i sada stalno ima posla. “Mene su ljudi prvo pitali pošto sam ja pravoslavac, da li bi ja htio da gradim džamiju. Ja sam rekao to je Božja kuća, drugo, to mi je posao, time se inače bavim, a nikad nisam dijelio ni posao ni ljude. Za mene su uvijek postojali samo ljudi”, kaže Mirko.

“Ti ljudi su me tako fino gore, gdje sam bio nekih mjesec dana, dočekali. Jednostavno sam osjećao nekakav mir. Poslije toga kada sam završio taj posao, meni se otvorilo, znači ima to neko Božje davanje, svaki dan da imam neki posao. Pošto sam prije par godina imao kliničku smrt, rodila mi se ideja da ja treba i da pomognem ljudima, pa tu česmu koju sam radio dole kod džamije nisam htio ništa naplatiti – to je bilo od mene nekakav moj dar”, zaključuje Mirko.

Žao mu je, kaže, što političari neće da iskoriste posao koji radi, kako bi Srebrenica bila mjesto boljeg života. “To me boli, jer ovo je moj grad, ja sam ovde rođen. Čitav svoj život proveo i ostavio i ja i moja djeca”, dodaje Mirko, koji na svaki način pokušava da život učini boljim koristeći prirodne potencijale koje mu pruža rodni grad.

Ovakvih i sličnih priča koju donosi Radio Slobodna Europa vrlo često možemo čuti na različitim mjestima u BiH. Na žalost, premalo ih je ispričano u javnosti, u medijima. Ali zato svakodnevno slušamo od političara kako kao zajednica različitih naroda ne možemo živjeti zajedno. Nadam se samo da u tu laž toliko puta izrečenu nećemo povjerovati.

26. rujna – „Prema sve većemu mi“

Ove godine tema Svjetskog dana selilaca i izbjeglica, kako javlja vatikanski radio, glasi „Prema sve većemu mi”. Papa Franjo danas je prisutne na vatikanskom trgu pozvao na zajednički hod uz one koji su najranjiviji: uz migrante, izbjeglice, raseljene osobe, žrtve trgovine ljudima i napuštene. Pozvani smo graditi sve inkluzivniji svijet koji nikoga ne isključuje, napomenuo je.

„Pridružujem se svima onima koji ovaj dan slave diljem svijeta“, kazao je Papa. Tako je, primjerice, pohvalio vjernike okupljene u Loretu na inicijativu Talijanske biskupske konferencije za migrante i izbjeglice. Na Trgu svetog Petra su isto tako bile i brojne zajednice sa svojim zastavama, kao što su predstavnici projekta talijanskog Caritasa „APRI“ te Ureda za migrante Rimske biskupije i centra „Astalli“. Hvala vam na velikodušnoj predanosti, rekao im je Papa.

Prije odlaska s Trga, Papa Franjo pozvao je prisutne da se približe kipu posvećenom migrantima, koji prikazuje brojne ljude na čamcu. Zaustavite se na pogledima tih ljudi i u tom pogledu primijetite nadu svakog migranta da započne iznova živjeti. Otiđite onamo, pogledajte spomenik. Nemojmo zatvoriti vrata njihovoj nadi, rekao je Papa Franjo.

27. rujna – Izbori u Njemačkoj

Njemački savezni izbori održani u nedjelju nisu dali jasnog pobjednika. Budući da nijedna od dvije veće stranke, socijaldemokrati SPD i konzervativci CDU i CSU nije osvojila više od četvrtine glasova, čini se da će njihova tradicionalna dominacija nad vladajućim koalicijama sigurno prestati. Jer već je u nedjelju bilo jasno da je CDU pod vodstvom kandidata za kancelara Armina Lascheta na putu do najgoreg rezultata od Drugoga svjetskog rata. No, Laschet se još nada da bi ipak mogao formirati vladu. „Učinit ćemo sve što je u našoj moći da formiramo saveznu vladu pod vodstvom CDU-a/CSU-a jer je Njemačkoj potrebna koalicija za budućnost koja će modernizirati zemlju“, rekao je Lascher u sjedištu stranke u Berlinu.

Njegov glavni rival, kandidat SPD-a Olaf Scholz, njemački ministar financija, objavio je vlastito pravo na poziciju kancelara. Rekao je da su birači pokazali jasnu sklonost njegovoj stranci, koju je pokrenuo na početku kampanje – kada je bila gotovo u beznadnoj situaciji, treća po anketama sa samo 15 posto – i doveo do pobjede. „Rezultati nam nameću zaključak da imamo mandat tako da možemo reći da želimo formirati sljedeću vladu“, rekao je Scholz, istaknuvši to da građani žele promjene. Kakvu promjenu, teško je razaznati iz nedjeljnih rezultata. Čini se da su Zeleni i Liberali FDP, po glasovima odmah ispod ovih velikih stranaka, predodređeni biti dijelom sljedeće vladajuće koalicije. Ključno je pitanje hoće li se prikloniti desnom ili lijevom centru.

U svakom slučaju dugogodišnja vladavina Angele Merkel najbogatijom državom Europe završila je s vrlo izvjesnim gubitkom vlasti i konzervativaca u toj zemlji. Za nas u BiH ipak je temeljno pitanje: Hoće li i dalje njemačka politika pasivno promatrati i ne činiti gotovo ništa u jačanju ekonomija država regije? Iz dosadašnje prakse ekonomski slaba regija odličan je partner Njemačkoj u izvozu radne snage. Zamislimo samo koliki bi udarac doživjela Njemačka kada bi „auslenderi“ počeli napuštati svoje teške poslove u Njemačkoj i vraćati se u matične zemlje?

28. rujna – Đurđica Čilić: Upirati u tuđi nacionalizam, a ne biti svjestan svoga nacionalizma znači upirati u ništa

Đurđica Čilić, sveučilišna profesorica i književnica iz Zagreba, bila je gošća emisije „Izvan okvira“ na N1 televiziji. U široj javnosti postala je poznata 2018. godine zbog odluke da odbije dići ruku u Senatu zagrebačkog sveučilišta za dodjelu počasnog doktorata Draganu Čoviću. Iako je do sad mnogo puta komentirala u medijima svoju odluku, novinar emisije nekoliko se puta vraćao na tu temu, inzistirajući na hrabrom činu koji je profesorica učinila. Međutim, mnogo je bitnije i za naše bosansko-hercegovačko društvo važnije rečenice u emisiji izgovorila Đurđica Čilić, a tiču se nacionalizma u BiH.

Tako je govoreći o izgradnji multietničke BiH napomenula da o izgradnji takve BiH u ovom trenutku najviše treba brinuti bošnjački narod, jer je naprosto većinski. „Najveća odgovornost je uvijek na većini. U globalnom smislu odgovornost je sad na Bošnjacima, kad govorimo o cijeloj državi, a onda u pojedinim lokalnim zajednicama odgovornost je na onima koji su većina. Odgovornost za Hrvate u Bugojnu je na Bošnjacima, za Bošnjake u Vitezu na Hrvatima itd.“

Dalje govoreći o politici Dragana Čovića, s kojom se ne slaže, koju je otvoreno više puta kritizirala, rekla je da ne može biti put izgradnje BiH tako što ćemo upirati u tuđi nacionalizam, a ne biti svjesni svoga nacionalizma. To je upirati u ništa. „Kad se dogodilo to s Čovićem, Vi ste rekli to mi je donijelo određenu popularnost, to mi je donijelo i veliku nepopularnost, vrlo neugodne mailove, pozive itd. u Zagrebu… Ali nešto se drugo dogodilo. Jako puno Bošnjaka i Srba mi je pisalo i čestitalo mi. Međutim, jedna je bila vrlo znakovita situacija. Svaki put kad bih ja primila te komplimente, zahvalila se, objasnila da sam ja to morala napraviti iz različitih razloga, rekla bih kad već tako cijenite moj čin, zasigurno u svojoj zajednici imate slične situacije, zašto Vi ne prozovete svoje, nerijetko je reakcija bila, ne, nitko nije tako grozan kao taj tvoj. Dakle, ljudi naprosto ne prepoznaju tu istu matricu kod sebe, u svojoj etničkoj zajednici.“

Upravo ove izgovorene rečenice mogu biti put odgovornog djelovanja svakog pojedinca u BiH. Međutim, vrlo rijetko ih možemo čuti, a sve manje, nažalost, i na medijima koji se hvale otvorenošću i kritikom svih devijantnih društvenih ponašanja, poput nacionalizma. Ali nacionalizma kod drugih. Vlastiti, građanski nacionalizam pri tome je poželjan.

29. rujna – Vjera ukoliko je javna podložna je društvenoj kritici

Na portalu lupiga.com teologinja Lana Bobić razgovarala je s organizatorom poznatog Festivala alternative i ljevice Šibenik – FALIŠ, Emirom Imamovićem Pirketom i suradnikom festivala teologom Brankom Sekulićem. Između ostalog, na konstataciju novinarke kako teologija ima mjesto na FALIŠ-u ukoliko je utemeljena na Evanđelju, dakle nepatvorena i autentična i pitanja je li to uvjet susreta teologije i ljevice, Branko Sekulić je odgovorio:

„Premda je mnogi takvom drže, teologija nije centristička i vlastodržačka, tj. teokratska, već je to zastranjenje od njene biti. S druge pak strane griješe i oni koji tvrde da je teologija apolitična ili anti-politična, jer je ona duboko involvirana u stvarnost određenog društvenog konteksta. Naime, jedina misija kršćanske teologije je uščuvanje dostojanstva čovjeka unatoč ideološkim agendama i njihovim možebitnim devijacijama. I u tome pogledu treba ići radikalno i do kraja unatoč društvenim zlima.

Ukratko, njena pozicija je anticentristička, ali duboko politička, no to je moguće razumjeti samo ako se ona uvijek iznova iščitava iz usuda Isusa Nazarećanina, a ne iz reduciranja njegova nauka od strane, primjerice, religijskih struktura, odnosno raznih crkvenih krugova. Zato je uostalom važno da je iskazivanje vjere javna, a ne privatna stvar, jer kad je javna onda religijske institucije i razni crkveni kružoci na svakodnevnoj razini podliježu društvenoj kritici, dok se u privatnim sferama događa fermentacija vjerskog nauka koji tada počesto postaje društveno poguban, što dobro vidimo prema našem kontekstualnom iskustvu, gdje stanovit dio religijskih struktura i njihovih pobornika okreće ideju velike nade protiv prethodno spomenutih malih nada, pa umjesto slobode doprinose izgradnji okova. Sakralizacija etnonacionalističkog diskursa u srpskom pravoslavlju i hrvatskom katoličanstvu možda ponajbolje svjedoči o tom. (…)

U skladu s tim, naši prostori bilježe velik nedostatak, jer, mada je prilika bilo, nikad nisu razvili nikakav oblik kontekstualne teologije, već je ona uvijek bivala dokončana u stanovitim plemenskim ritualima, svodeći se na nekakve etnonacionalne fantazmagorije. U duhovnom smislu, teologija je kao takva u nas u potpunosti na aparatima i to je u principu primarna teološka bitka koja nam predstoji – povratiti teologiju iz inducirane kome, te joj udahnuti život i postaviti je u javni diskurs u duhu onoga što ona i jest, emanacija lika i djela Isusa iz Nazareta koji se na koncu ukazao kao Krist. Tek nakon toga ćemo konkretno moći progovoriti o odnosu teologije naspram politike u generalu, pa tako i one lijeve, te biti sposobni iznaći zajednički jezik u rješavanju tekuće problematike koje kao društvo imamo.“

30. rujna – Studentski “socijalni angažman”

Prije tridesetak godina moglo se dobro nasmijati epizodi kultne satirične emisije Top lista nadrealista u koja se “tematiziralo” studentske prosvjede i njihove zahtjeve. Svelo se na to da su studentima potrebna veće porcije mesa i dodatni ispitni rokovi. Ono što je bilo nadrealno i u kontekstu satire, sada je postalo gola stvarnost. Doduše, studentima se više ne nude nikakvi komadi mesa, ni manji ni veći, ali im se odobravaju dodatni ispitni rokovi. Upravo u traženju dodatnih ispitnih rokova se iscrpljuje sav studentski socijalni angažman i u tom su zahtjevu prema vlastima sadržani svi njihovi zahtjevi za “reformom” univerziteta.

Studenti s najvećeg univerziteta u državi, onog sarajevskog, i ove godine su ostvarili značajan “uspjeh” – Skupština sarajevskog kantona im je odobrila da mogu prenositi tri predmeta u sljedeću akademsku godinu te da im se omogućuje novi ispitni rok. O ovom zakonu je ovisio veliki broj studenata spomenutog univerziteta, priopćio je njihov Studentski parlament.

Studenti se, nažalost, savršeno uklapaju u propalo društvo bez ikakvih kriterija u kojem nisu važni znanje i stručnost, već diploma i veza za posao. Ako se ugledaju na svoje profesore, kod rijetkih će naći “slobodnu kritičku misao”, da citiramo nadrealiste. Radi se o jednom savršenom propadanju.

1. listopada – Ubijene Srbe na Kazanima opet se ubija

Na sjednici Gradskog vijeća Grada Sarajeva usvojen je prijedlog gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić o podizanju spomen-obilježja Kazani podno Trebevića, kao počast građanima srpske nacionalnosti koji su ubijeni za vrijeme rata. Još u travnju, nakon preuzimanja dužnosti, gradonačelnica Karić je najavila da će za vrijeme njezinog mandata na Kazanima biti postavljeno spomen-obilježje građanima srpske nacionalnosti ubijenima u posljednjem ratu.

Na spomeniku bi trebala biti ispisana imena i prezimena 17 osoba. Za zločine na Kazanima, na kazne od 10 mjeseci do šest godina zatvora do sada je osuđeno 14 vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine. Zločin su počinili pripadnici 10. brdske brigade ARBiH pod komandom Mušana Topalovića Cace.

Tekst koji bi na spomeniku trebao biti ispisan glasi: Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana.

Sramotno je da toliko godina od rata ni jedna vlast u Sarajevu nije bila spremna obilježiti ovaj zločin koji je počinila Armija RBiH što govori u prilog kako su narodi na ovim područjima daleko od pomirenja i izgradnje kulture sjećanja na ubijene u zadnjem ratu. Ali smatramo da je još sramotnije obilježiti ovaj zločin, a pri tom prešutjeti i ne smjeti reći istinu tko je zločin počinio. Kao da su ubijeni Srbi na Kazanima sami sebe ubili ili da su ih ubili neki nepoznati ljudi iz nekog nepoznatog naroda. Na Kazanima su mučki ubijeni i bačeni u duboku jamu sarajevski Srbi od vojnika pripadnika Armije BiH. Dok se to ne bude smjelo reći ili napisati na Kazanima, uzalud je bilo kakvo obilježavanje.

---

Polis.ba, Ivan T.

---