Polisov retrovizor: 8. 5. – 14. 5.

8. svibanj – Liječnik iz Bihaća u Jemenu

Alen Kurtović iz Bihaća živi i radi u Jemenu, državi u kojoj ratni sukobi od 2015. godine svakodnevno odnose desetine ljudskih života i u kojoj zbog nedostatak hrane, lijekova i drugih životnih potrepština vlada humanitarna katastrofa.

Alen je iz Bihaća, nakon što je završio medresu u Cazinu i potom medicinski fakultet, otišao u Jemen 2007. godine kako bi naučio arapski i bavio se učenjem Kur’ana. Kako govori prvi utisci kad je došao u Jemen, u glavni grad Sanu, bili su očaravajući, „jer je Sana živuća historija, to je grad muzej, sve građevine su stare na stotine i hiljade godina, a ljudi tu i dalje žive. A ja kao ljubitelj orijentalistike ostao sam očaran time“.

Rat ga je zatekao u Sani, koja je bila avionski bombardirana svaki dan i noć i tako mjesecima, da se, kako tvrdi, i navikao na to. U međuvremenu se oženio i počeo raditi u državnoj bolnici. Iako radi kao liječnik, kaže da plaće nema već šest godina. „Ovdje plaće nema već jedno šest godina, jer je sve blokirano, nekad daju pola plaće. Zamislite samo da je u državnim bolnicama recimo u ljekara opće prakse plaća 100 dolara, i kada vam plate 50 dolara, kako čovjek da živi.“ Dalje ističe kako većina Jemenaca živi od danas do sutra, a da je meso za njih pojam. „Ako imaju piletinu, pola pileta, to je za njih kao za nas Bajram. Siromaštvo je tako veliko da velik broj djece umire od neuhranjenosti, (…) ali i povrh svega toga ti ljudi nisu klonuli duhom. Ovdje se živi od danas do sutra, ako čovjek ima da jede danas, sretan je i zadovoljan i ne misli na sutra.“

U ratu u Jemenu u kojem su se sukobili Huti, koji imaju podršku Irana i koalicijske snage predvođene Saudijskom Arabijom, prema podatcima UN-a dosad je ubijeno 112 000 ljudi, od toga oko 12 000 čine civili.

9. svibanj – Dan Europe

Na današnji dan 1950. godine donesena je Schumanova deklaracija, a slavi se i kao Dan Europe. Robert Schuman, tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske, predložio je Njemačkoj da te dvije zemlje ujedine proizvodnju čelika i ugljena u zajedničko tržište. Ova zajednička trgovinska organizacija, prema istoj deklaraciji, bit će otvorena i za druge zemlje zapadne Europe. Njemački kancelar Konrad Adenauer odgovorio je pozitivno, a pridružile su im se i vlade Nizozemske, Belgije, Luksemburga i Italije. Do sredine 1951. šest europskih država potpisalo je Pariški sporazum kojim je kreirana Europska zajednica ugljena i čelika. To je bila preteča Europske ekonomske zajednice, kasnije preformulirane u Europsku uniju.

Danas EU broji 27 članica, a najmlađa među njima je Hrvatska koja je u Uniju ušla 2013. godine. Svoj interes za ulazak u EU barem deklarativno ističu i druge zemlje zapadnog Balkana, a najbliže cilju su Sjeverna Makedonija, Albanija i Crna Gora, dok su Srbija i BiH još daleko na tome putu.

10. svibanj – Halil Džubran na daskama HNK Mostar

Robert Pehar, glumac, redatelj i veliki štovatelj lika i djela Halila Džubrana, odlučio je kroz predstavu „Isus, Sin Čovječji“ približiti kazališnim posjetiteljima ovoga velikog književnika i njegovo djelo. „Budući da sam odavno veliki štovatelj lika i djela Halila Džubrana, mnogo puta kada sam čitao njegove pjesme, pomislio sam: ‘Pa Bože kao da je on to pisao o nama i o našim prostorima!’ On je sigurno jedan on najvećih ekumenista koji su ikad postojali. Mislim kako prije i poslije njega nitko sličan njemu nije ni postojao u tom smislu, jer je on veliki kršćanski i islamski teološki mislilac. Njegova nit vodilja je da je Bog stvorio svakog čovjeka i da smo svi pred Bogom jednaki. Uza sve to nikad se nije odricao svoga maronitskog kršćanstva i podrijetla“, navodi Pehar.

Halil Džubran libanonski je pisac rođen 1883. godine. Velik dio svoga života proveo je u Americi gdje je 1931. godine i umro. Djela su mu, kako navodi Hrvatska enciklopedija protkana utjecajem zapadne književnosti i arapske tradicije, pri čemu su najprepoznatljiviji utjecaji Nietzschea i Williama Blakea te Biblije i Kur’ana.

11. svibanj – Osjeća li još itko „sram i stid“ zbog sukoba na Bliskom istoku?

Napetost, sukobi, mržnja, podjele… riječi su koje slušamo kada se nastoji opisati odnosi Izraela i Palestine u njihovim višedesetljetnim odnosima. Te riječi ovih dana posebno slušamo prateći novu eskalaciju sukoba koja, nažalost, odnosi desetine života. Najprije je došlo do sukoba izraelskih policijskih snaga i vjernika muslimana Palestinaca u Starom gradu Jeruzalemu, zatim je uslijedio odgovor Hamasa s područja Gaze granatiranjem Jeruzalema, Aškelona i Tel-Aviva, te protuodgovor izraelske vojske na ciljeve u Gazi. Ova matrica sukoba gotovo je ista svaki put od kad je Izrael napustio područje Gaze 2005. godine. Vremenski traje onoliko dugo koliko treba da se oči i uši cijelog svijeta još jednom podsjete kako su teško dostižni normalizacija i dugoročno primirje, te nasušno potrebno pomirenje ova dva naroda.

U BiH svjedočimo zadnjih dana kako se ovom sukobu pristupa na ostrašćen i mrzilački način. Pola države je uz Palestinu, pola uz Izrael. Isticale su se palestinska i izraelska zastava, u Sarajevu palestinska u Banjoj Luci izraelska.

Nažalost, ovaj tragični razvoj događaja u Svetoj Zemlji pridonijet će još većem produbljenju mržnje među narodima u BiH. Pred tom činjenicom svatko normalan bi trebao osjećati stid i sram, baš kao što su osjećali dvojica Semita, Palestinac Edward Said i Židov Amos Oz pred činjenicom mržnje među mnogim pripadnicima njihovih naroda. Ovaj potonji je upravo pisao o osjećaju „stida i srama“ kada je govorio o odnosu Židova i Palestinaca. To bi uistinu trebao biti stav protiv svakog rata i nasilja, mržnje i isključivosti.

12. svibanj – Dodik o mobilizacije vojske Republike Srpske

Iako smo gotovo oglušili od Dodikovih izjava o odcjepljenju Republike Srpske od BiH, na što uglavnom reagiraju sarajevski politički krugovi i dijelovi međunarodne zajednice osuđujući te teze, ipak one se danas puno češće pojavljuju u javnom prostoru nego ranije. A kako su češće, tako su sve radikalnije.

Na svečanosti obilježavanja Dana Trećeg pješadijskog puka OS BiH i Dana Vojske RS, Dodik je izjavio da je veoma brzo moguće ponovno mobilizirati vojsku RS-a. Dodik je kazao da je vojska RS-a ostvarila svoje ciljeve, branila svoj narod, no da joj se uporno pokušavaju pripisati antiratna i antizakonska postupanja.

Kada slušamo ove, uglavnom lažne, izjave i vidimo kako je Dodiku najveći politički prijatelj u BiH Dragan Čović, politikant koji se predstavlja kao predstavnik i branitelj hrvatskog naroda i njegovih interesa u BiH, onda ne može a da se logički ne zaključi: Jedan od bitnih ciljeva koji je ostvarila vojska RS-a je etničko čišćenje hrvatskog naroda s prostora današnje RS-e i stalno opstruiranje povratka onima koji su to nakon rata željeli, a taj se cilj savršeno poklapa s ciljevima HDZ-a i u ratu i danas.

Na području Republike Srpske prije rata 1991. godine bilo je 152.856 katolika Hrvata, a prema podacima od 31.12. 2014. taj broj smanjio se na 9 355, što znači da u odnosu na 1991. godinu na području Republike Srpske nedostaje 93,87% katolika.

13. svibanj – Blagdan ramazanskog Bajrama

Nakon svetog mjeseca Ramazana u kojem su muslimani na intenzivniji način molili i postili kako bi duhovno osnažili i podsjetili se na temeljne vrednote Islama, jutros su klanjanjem Bajram – namaza dočekali ovaj veliki blagdan.

Ove godine vjernici muslimani Bajram su proslavili u sjeni sukoba na Bliskom istoku, posebno sukoba izraelske policije i vjernika Palestinaca na svetim mjestima židovstva, kršćanstva i islama. Zbog toga su važne riječi koje je reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović izrekao u svojoj hutbi, a koje u ovom kontekstu punom mržnje i sukoba pozivaju na bitno: „Vjera traži da se fokusiramo na ono što nas spaja i ujedinjuje. Kada plane mržnja teško je zaustaviti. Mržnja ne može obogatiti našu zajednicu, ali može uništiti mostove među našim ljudima i nadu u zajedničku budućnost. Otvorimo dijalog raspravom oko zajedničke riječi. Dijalog je put do dogovora, a svađa je put do uništenja.“

14. svibanj – Jasmin Mujagić poklonio Bibliju župi „Sveti Dominik“ iz Goražda

Kako javlja Radio Slobodna Evropa, Jasmin Mujagić Bibliju je pronašao u krovnoj konstrukciji kuće. Biblija je bila neoštećena, usprkos tome što je kuća bila granatirana u ratu. Kaže, nakon što je pronašao Bibliju: „Prva pomisao bila je sačuvati je i predati nekome kome znači i kome pripada“, što je i učinio župniku vlč. Josipu Tadiću, koji se brine za župu Goražde koja danas ima svega desetak katolika.

Inače, župa je osnovana krajem 18. stoljeća kada je bila izgrađena i crkva koja je srušena 1957. godine. Upravo je od nedavno pokrenuta inicijativa za ponovnu izgradnju crkve i svetišta koje će biti posvećeno Drinskim mučenicama. Naime, pet časnih sestara 1941. godine četnici su zarobili u samostanu na Palama i odveli ih u Goražde. Na putu najstarija među njima nije izdržala, a ostale sestre su dovedene u Goražde i smještene u tadašnju kasarnu. Tijekom noći četnici su provalili u njihovu prostoriju s namjerom da ih zlostavljaju, a birajući između smrti i časti, časne sestre skočile su iz zgrade. Četnici su ih usmrtili noževima i bacili u Drinu. Proglašene su blaženima 2011. godine.

U sklopu svetišta bit će, prema riječima vlč. Josipa, izgrađena i spomen-soba u kojoj će, između ostalog, naći svoje mjesto i Jasminova Biblija.

Polis.ba, I.T.

---