Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Polisov retrovizor: 6. 3. – 12. 3. 2021.
Izbor sedam događaja koji su obilježili tjedan iza nas
6. ožujaka – Povijesni susret pape Franje i šijitskog Ajatolaha Sayida Ali Al-Husayini Al-Sistanija
Prvi puta u povijesti dogodio se susret jednog pape s nekim od šijitskih duhovnih vođa. O tom susretu smo u tekstu SVI STE VI BRAĆA! (Sažeti izvještaj o posjeti Pape Franje Iraku) pisali na našem portalu. Za ovaj put istaknut ćemo samo nekoliko informacija o tome tko su to šijiti.
Šijiti ili Šija na arapskom doslovno znači posebna, različita stranka. To je poseban ogranak muslimana koji vjeruju da je Poslanik izabrao Alija za svog nasljednika i da je on zbog toga bio i prvi kalif. Ali je jedini kalif koga prihvaćaju i šijiti i suniti. Međutim, šijiti odbacuju prva tri kalifata pod vodstvom Abu Bekra, Omera i Osmana. Šijiti vjeruju da je Ali trebao biti prvi, a ne četvrti kalif islama nakon Poslanika ne samo zbog toga što je on zaslužio takvo imenovanje, već i zato što je bio Poslanikov zet. Da je Ali bio prvi kalif, njegov sin Husein bio bi kalif umjesto Jazida, čovjeka koji je naredio Huseinovu smrt kod Karbale.
Događaji kod Karbale imaju veliku važnost za šijite. Nakon što su njegov otac i stariji brat Hasan ubijeni, Husein je poveo svoju porodicu i sljedbenike protiv vojske kalifa Jazida u Karbali 680. godine, iako je bitka bila potpuno neravnopravna. Armija od čak tisuću vojnika savladala je svojih 70 protivnika na bojnom polju, a Huseinovo tijelo je obezglavljeno nakon bitke. Motiv mučeništva je od centralnog značenja za šijite koji vjeruju da je, počevši od Alija, jedanaest od dvanaest njihovih imama (tj. Ali i njegovi nasljednici) umrlo mučeničkom smrću. Lojalnost Poslanikovoj kući, ili Aliju i njegovim potomcima, čini temelj za šijite.
Šijiti vjeruju u to da je svakog novog vođu zajednice morao izabrati prethodni imam, kao i da je on morao biti Poslanikov, pa stoga i Alijev, potomak. Za sunite kalifi imaju, prije svega, političku moć. Za šijite je puno važniji njihov religijski autoritet. Oni bi stoga smatrali Alijeva sina Hasana za Imama čak i kada on ne bi imao politički utjecaj.
Danas, u islamskome svijetu šijiti čine manjinu, oko 10% od ukupnoga broja muslimana. Osim u Iranu i Iraku gdje čine većinu, ima ih manji broj u Libanonu, Siriji, Saudijskoj Arabiji, Afganistanu, Pakistanu i Indiji. Podijeljeni su na razne struje (mamiti, ismailiti, karmati, mateziliti, babiti i behaiti).
7. ožujaka – Mediji u BiH o posjeti Pape Franje Iraku
Posjet Pape Franju Iraku izazvao je veliku pažnju medija diljem svijeta. Međutim, mediji u BiH su o tome vrlo šturo izvještavali. Ni jedan medij, portal, novine, nisu napravili neku opširniju i dublju analizu ovog događaja. Postavlja se pitanje zašto je tomu tako? Ako je razlog puka nezainteresiranost, onda još jednom govorimo o samima sebi. U zemlji koja se od rata nalazi u najvećoj krizi, povjerenje među narodima zbog nacionalističkih i tzv. građanskih političkih manipulatora potpuno je narušeno. Religijske vođe, koje imaju itekako velik utjecaj među svojim vjernicima, gotovo da više ni ne komuniciraju. U takvoj krizi mogli bi analizirajući susrete i govore Pape Franje i iračkih političkih i religijskih predstavnika graditi povjerenje i suradnju. Ako se Papino geslo putovanja u Irak „Svi ste vi braća“ i imperativ izgradnje bratstva među svim ljudima, stidljivo i potiho komentiralo u službenim katoličkim glasilima, što onda očekivati od drugih?
8. ožujaka – Dan žena
Ideja da se obilježava Međunarodni dan žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća, u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno su demonstrirale 8. ožujka 1857. godine u New Yorku zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Protesti 8. ožujka događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio onaj 1908. godine, kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
Godine 1910. održana je prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke internacionale te je ustanovljen Međunarodni dan žena na prijedlog njemačke socijalistkinje Clare Zetkin. Naredne godine Dan žena obilježilo je preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Godina 1975. proglašena je Međunarodnom godinom žene, a Ujedinjeni narodi su od tada i službeno počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
U zadnje vrijeme Dan žena prilika je uglavnom za slavlje. Nema više prosvjeda kojima bi se ukazalo na još uvijek neravnopravan položaj žena posebno u zemljama trećeg svijeta.
9. ožujaka – Slučaj „Ivana Marić“
Nakon što je u javnost izašla vijest o Ivani Marić kako kandidatkinji Naše stranke za dogradonačelnicu Sarajeva, pojavio se snimak u kojem ona komentirajući pojam Bošnjak kaže: “To je nešto novo, što su oni otkrili kako bi imali nešto, ne samo muslimani.” Izjava, izvučena iz konteksta cijelog govora, savršen je povod za medijsku hajku sarajevskih tabloida u obrani bošnjaštva od Ivane Marić. Oni koji i samo nasumično prate političke komentare Ivane Marić, vide da tu nema dubinskih političkih analiza, ali ipak znaju da se radi o osobi koja nije nacionalist. I sama za sebe kaže kako prema pojmu nacije nema emotivan odnos. No, što god rekla, kako se god nastojala opravdati, teško će „piti vode“. Problem i jest što se nakon ove izjave moraš bilo kome pravdati. To je još jedan pokazatelj kako danas u Sarajevu osobe ili stranke koje nisu nacionalno obojene, a koje pretendiraju biti dio političkog života, moraju svakodnevno dokazivati svoj patriotizam i pravdati se pred nacionalizmom.
10. ožujaka – Počela suđenja za kriminal u „Aluminiju“
Bivši direktor mostarskog Aluminija Ivo Bradvica pred Općinskim sudom u Mostaru izjasnio se da nije kriv na optužnicu za počinjeni kriminal u hercegovačkom gigantu koji je ugašen u srpnju 2019. godine zbog dugovanja od 450 miliona KM.
Općinski sud u Mostaru 17. veljače 2021. godine potvrdio je optužnicu koju je Županijsko tužiteljstvo u Mostaru podignulo 8. veljače protiv Ive Bradvice zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nesavjesnog rada u službi. Bradvica je na čelu nekadašnjeg giganta bio od kraja 2010. do studenog 2013. godine, a u optužnici je obuhvaćen period poslovanja iz 2011. godine. Na teret mu se stavlja odbijanje razmatranja dviju povoljnijih ponuda u vezi s razgradnjom Tvornice glinice Mostar, zbog čega je nastala imovinska šteta, jer je zaključen ugovor s firmom koja je ponudila nižu otkupnu cijenu te je nastala šteta veća od dva miliona KM, javljaju mediji.
Financijska policija Federacije BiH je utvrdila da je Uprava Aluminija dan prije nego što im je isključena električna energija i obustavljena proizvodnja, bivšim direktorima isplatila 536.000 KM po osnovu sudskih presuda. Tada je, kako je utvrđeno među svim direktorima, Bradvici isplaćen najviši iznos od 300.000 KM. Njegova plaća je u travnju 2013. godine iznosila čak 20.036 KM, a tokom godine je samo za plaće uzeo 137.196 KM, dok mu je na ruke u vidu otpremnine isplaćeno 161.024 KM, navedeno je u nalazu Federalne financijske policije.
Vrlo se dobro zna kako svoje prste u poslovanju „Aluminija“ ima HDZ kadrovirajući nestručne ali stranački podobne ljude u Upravu „Aluminija“ što je i dovelo da je nekad najveća firma u Hercegovini propala. Silni novci su izvučeni i iskorišteni za razne privatne interese dok je zadnjih 900 radnika ostalo bez posla. Te 2019. godine u Mostaru ispred središnjice HDZ-a organiziran je, prvi put od kad postoji ova stranka u BiH, prosvjed nezadovoljnih radnika. Ali usprkos tome čelnici HDZ-a, predstavljajući se kao legitimni predstavnici hrvatskog naroda, znaju kako ostati na vlasti. Sve čisto hrvatsko: hrvatska firma, hrvatski novac, hrvatski džep – hrvatska propast.
11. ožujaka – Odcjepljenje Republike Srpske
Na održanoj sjednici Narodne skupštine RS u zaključcima se između ostalog navodi i “da je vrijeme da BiH sa svoja dva entiteta i tri konstitutivna naroda preuzme odgovornost za vlastiti razvoj u skladu sa Dejtonskim sporazumom i međunarodnim pravom, a ako to ne bude na dnevnom redu u skorije vrijeme, treba pokrenuti razgovore o mirnom razlazu“.
U svom izlaganju na sjednici Milorad Dodik je rekao: „Ja ne želim ništa loše Bošnjacima, i u RS pozivam ih na suživot koji je moguć i koji je potreban. Ljudi moji, oni nama 26 godina stalno govore da smo mi genocidan narod, da Republika Srpska ne treba postojati i onda kažu morate biti tu. Nećemo biti tu. Razuman period je godinu do dvije dana. Ako ne bude, ja ću doći ovdje i ja predlažem referendum o statusu Republike Srpske i baš me briga šta će ko reći.“
Ovo je još jedan od sve učestalijih poziva Milorada Dodika na odcjepljenje RS-a. Argument kako „oni [Bošnjaci, op. ur.] stalno govore da smo mi genocidan narod“, što ipak čini manjina, jest samo smokvin list za nesuočavanje sa zločinima u prošlom ratu, za sadašnje bezakonje prema nesrbima, kao i za kriminal i samovlašće i prema svojima.
12. ožujka – U četiri dana umrla dva brata od Covida
U Travniku su u četiri dana od Covida umrla braća Ibrahim i Refik Horić. Ibrahim je rođen 1979. a Refik 1973. godine. Obojica su bili oženjeni. Ibrahim je imao dvoje djece, a Refik jedno. Ova tragedija dogodila se u valu povećavanja broja novozaraženih i smrtnih slučajeva od Covida u BiH.
„Situacija je krajnje ozbiljna. Naši kapaciteti su popunjeni oko 80 posto i već u saradnji sa druge dvije bolnice pravimo preraspodjelu pacijenata sa ozbiljnije izraženim simptomima. Bitno je napomenuti kako imamo veliki broj mladih ljudi sa teškom kliničkom slikom. Danas smo započeli sa vakcinacijom naših uposlenika i nadamo se da će ta aktivnost proteći planiranom dinamikom. Iskreno, još jednom apelujem na naše građane da vode računa o epidemiološkim mjerama, koriste zaštitne maske, drže distancu i vode računa o higijeni. To je jedini način da ovu pandemiju zaustavimo“, upozorio je Emir Abdulović, direktor bolnice za plućne bolesti i tuberkulozu Travnik.
Covid je još jednom razotkrio neuređenost zdravstvenog sistema u BiH. Građani se boje danas i otići u svoje bolnice. Osim požrtvovanosti liječnika i medicinskog osoblja kako bi spasili što više života u jako teškim uvjetima rada, vlasti poslovično ne čine ništa. To se vidi ovih dana kada jedan nivo vlasti optužuje drugi, ovaj opet treći, kako nije učinio ništa u nabavci vakcina. Zato na 100.000 stanovnika imamo 130 umrlih što nas čini petom zemljom u svijetu po smrtnosti od 172 zemlje.
Polis.ba, I. T.