Polisov retrovizor: 5. 6. – 11. 6.

5. lipnja – Srušena crkva je još jedan poraz našeg društva

Rano jutros srušena je jedna od ‘najpoznatijih’ crkava u BiH, ilegalno napravljena crkva u ime Srpske pravoslavne Crkve u dvorištu Fate Orlović. Time je realizirana presuda Europskog suda za ljudska prava iz 2019. godine, prema kojoj je naloženo uklanjanje crkve s imanja obitelji Orlović.

Crkva je, naime, u njezinom dvorištu napravljena 1998. godine, u vrijeme kada je Fata Orlović bila u izbjeglištvu. Do početka rata u BiH 1992. godine, imanje je pripadalo Fatinom suprugu, koji je s još 20 članova obitelji ubijen u genocidu u Srebrenici 1995. godine. Imovina obitelji Orlović oduzeta je u korist Crkvene općine Drinjača, a Orlovići u tom trenutku nisu ništa znali o postupku eksproprijacije. Nakon rata u BiH, u skladu s provedbom Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji podrazumijeva vraćanje imovine prijeratnim vlasnicima, porodici Orlović je imovina vraćena, osim parcele na kojoj je izgrađena pravoslavna crkva s posvetom Usekovanju glave sv. Jovana Krstitelja. Odlukom suda u Strasbourgu ispravljena je nepravda koja je u 23 godine, koliko ima od izgradnje crkve do danas, dodatno zatrovala ionako loše međunacionalne odnose.

Jutrošnji prizor rušenja crkve, nije samo zadovoljenje dugo očekivane pravde, nego, nažalost, još jedna prilika za raspirivanje međunacionalne i međuvjerske mržnje. Time se, zapravo, pokazao poraz, ali ne, kako se moglo čuti, politike rata, nego nas samih, napose poraz religijskih zajednica. Misliti da se izgradnjom crkve na tuđem teritoriju učinilo dobro „vjerujućem narodu“, nemati sposobnost priznati vlastiti grešku i ispraviti nepravdu, nego čekati dok to učine međunarodni sudovi, poraz je svih nas. Poraz je i onih, naravno, koji danas trijumfalno likuju što je ta crkva srušena, ili onih, pogotovo, koji na sve ovo ravnodušno gledaju. Naše društvo od rata na ovamo putuje iz poraza u poraz. Ovaj put nam je Fata Orlović na to ukazala.

6. lipnja – Skandalozne izjave premijera FBiH Fadila Novalića

Da je vlast u BiH nesposobna, korumpirana, kriminalna, svima nam je jasno. Međutim, svaki put iznenadi način na koji nesposobni vršitelji vlasti opravdavaju sami sebe. Na pitanje novinara o sramotnoj nesposobnosti vlasti u BiH oko (ne)nabavke vakcina za bh. građane, premijer Federacije BiH Fadil Novalić je izvalio:

“Druga stvar, mi, u tom globalnom svijetu, na određeni način, nismo, da tako kažem, ‘potrčali’ prvi. I bili neki, ‘pokusni kunići’. Neke su države to prihvatile. Mađarska, Srbija, Izrael…”

Dakle, prema Novaliću neke države, poput gore navedenih bili su pokusni kunići jer su na vrijeme počeli nabavljati vakcine za svoje građane i time znatno umanjili smrtnost vlastitog stanovništva. BiH, dakle, nije htjela biti pokusni kunić, ili da budemo potpuno jasni, svjesno nije željela učiniti apsolutno ništa u zaštiti vlastitih građana od pandemije korona virusa. Ne znam samo postoji li ikakvi mehanizmi da posebno obitelji žrtava ove pandemije tuže premijera i FBiH, jer svjesno nisu željeli nabavljati vakcine.

7. lipnja – Mladi različitih nacionalnosti koračaju zajedno

Da su zajednički projekti mladih različitih nacionalnosti u BiH mogući i itekako uspješni, dokaz su mladi iz Veslačkog centra „Rama“ i udruženja mladih „Green Valley/Zelena dolina“ iz Jablanice. Kroz zajednički projekt „Sport nas spaja!“ žele provesti niz aktivnosti kojima je cilj povezati mlade različitih etničkih skupina kako bi se smanjila nacionalna netrpeljivost među njima.

Iz Veslačkog centra Rama su poručili: “Projektom nastojimo povezati mlade da surađuju i na taj način izliti kamen temeljac za sve buduće suradnje. Cilj ovoga projekta je uvođenje nekih novina u njihove živote. Zanimljivim sadržajima pokušat ćemo animirati mlade da se međusobno povežu, razviju empatiju jedni prema drugima te razumijevanjem i povjerenjem postave temelje za što bolju buduću suradnju između općina Prozor-Rama i Jablanica. Ovaj projekt bi bio svojevrsni nastavak našega projekta Dva naroda-jedan cilj! koji se do sad pokazao kao pun pogodak.“

8. lipnja – Neki ipak osjećaju „stid“ što pripadaju istom narodu kao Ratko Mladić

Suci UN tribunala potvrdili su u drugostupanjskom procesu presudu kojom je Ratko Mladić osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu za genocid u Srebrenici, progon, zločine protiv čovječnosti, istrebljivanje i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Utvrđeno je da je kriv za genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda (UN), u ljeto 1995. godine, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje civila za vrijeme opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga UN taocima tokom NATO bombardiranja 1995. godine. Osuđen je po 10 od 11 točaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Oslobođen je optužbe za genocid počinjen u šest bosanskohercegovačkih općina tokom 1992. godine – Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varošu, Foči i Vlasenici.

Presuda je izazvala mnoge reakcije domaće i svjetske javnosti. Jasno, vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj rezolutno su odbile prihvatiti ovu presudu, karakterizirajući UN tribunal protusrpskim. Na takve reakcije vlasti naslonili su se manje-više svi provladini tabloidi i televizijske kuće u Srbiji i RS-u. Ali bilo je i glasova razuma. Tako glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Danas, Dragoljub Draža Petrović, rekao je da je ta presuda bila potpuno očekivana i dodao da zbog Mladića, “koji je bio vojskovođa koji je kršio sve norme ratovanja, imate osjećaj da vas je stid što pripadate istom narodu kao i on”.

9. lipnja – Smrt dječaka u automobilu. Kako je moguće zaboraviti vlastito dijete?

Strašna tragedija u kojoj je život izgubio šestogodišnji dječak pogodila je danas Knin. Prema navodima policije nakon kriminalističkog istraživanja 34-godišnji otac osumnjičen je da je skrivio smrt djeteta koje je satima ostalo zaključano u automobilu na velikoj vrućini.

Iz priopćenja Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku: “Postoji osnova sumnje da osumnjičeni 34-godišnjak, 8. lipnja 2021. oko 8 sati u Kninu, iz nepoznatih razloga nije odvezao dijete (2015.) u dječji vrtić, već ga je ostavio u zaključanom automobilu na parkiralištu. Kada je oko 15 sati, nakon poziva supruge, otišao do automobila zatekao je dijete bez svijesti te ga iznio iz automobila.”

Ovaj tragični događaj potaknuo je širu raspravu u javnosti o tome kako je moguće zaboraviti vlastito dijete. U tekstu autora Gena Weingartena u Washington Postu za koji je dobio Pulitzerovu nagradu, a čiji ulomke prijevoda donosi index.hr govori se o tome kako ove tragedije nisu toliko rijetke. U Americi godišnje u ovakvim slučajevima umre između 15 i 25 djece. Tekst, između ostalog, donosi tragične priče više obitelji koje su izgubile svoju vlastitu djecu tako što su ih zaboravile u automobilima, reakciju nakon spoznaje što su učinili i sudske procese s kojima su se morali suočiti.

Danas je stručnjacima teško objasniti zašto se ovo događa, ali kako objašnjava David Diamond, profesor molekularne fiziologije na Sveučilištu South Florida i savjetnik veteranske bolnice u Tampi: „Sjećanje je stroj i nije besprijekorno. Naš svjesni um daje važnost stvarima, ali na staničnoj razini naše pamćenje to ne čini. Ako ste sposobni zaboraviti svoj mobitel, potencijalno ste sposobni zaboraviti svoje dijete.“ Prof. Diamond i sam priznaje kako mu se mogla dogoditi tragedija. Vozeći se do shopping centra zaboravio je da mu se straga automobila nalazi unučica. Zahvaljujući supruzi koja je bila s njime i koja je u jednom trenutku spomenula bebu, zaključuje Diamnod, shvatio je što je se moglo dogoditi.

Kombinacija stresnog života, emocija, nedostatak sna, promjene u rutini, česti su čimbenici koji mogu djelovati na naš mozak i uzrokovati nesvjesno velike tragedije poput ove u Kninu.

10. lipnja – Papin odgovor kardinalu Marxu govor je i svima nama

Nakon što je kardinal Reinhard Marx ponudio Papi Franji odreknuće od službe nadbiskupa Münchena i Freisinga, Papa je danas je odgovorio na njegovo pismo i ostavio ga u službi na toj poziciji. Pismo je u cijelosti prevedeno i objavljeno na stranici Fratellanza umana.

Ovim pismom Papa Franjo još je jednom potvrdio odlučnost u svome naumu kako je jasno i transparentno suočavanje s vlastitim grijesima iz prošlosti jedini način dobrog služenja Crkvi i vjernicima današnjeg trenutka. Odgovarajući kardinalu Marxu, Papa nije samo govorio njemu osobno ili Crkvi u Njemačkoj, nego Crkvi u cjelini. Govoriti o „tužnoj povijesti seksualnog zlostavljanja“, „licemjerja u življenju vlastite vjere“, „tolikim greškama iz prošlosti“, poziv je i drugim kardinalima, biskupima, svećenicima na nužnu reformu koju su „pokrenuli muškarci i žene koji se nisu bojali izlagati se krizi i dopustiti da ih Gospodin reformira“.

Posebno su upečatljive riječi: Urgentno je “provjetriti” stvarnost zlostavljanja i način na koji se Crkva s tim nosila i dopustiti Duhu da nas vodi u pustinju, pustoš, na križ i uskrsnuću. Put Duha moramo slijediti, a polazište je skromno priznanje: pogriješili smo, griješili. Neće nas spasiti istrage, a ni snaga institucija. Neće nas spasiti prestiž naše Crkve koja teži skrivanju svojih grijeha. Moć novca nas neće spasiti, kao ni mišljenje medija (često smo pretjerano ovisni o njima). Ono što će nas spasiti je otvoriti vrata Onome tko nas jedini može spasiti i priznati svoju golotinju: “Zgriješio sam”, “zgriješili smo” – i plakati i zamuckivati ​​što bolje možemo: “Makni se od mene jer sam grešan čovjek”, ostavština koju je prvi Papa ostavio Papama i biskupima Crkve. Tada ćemo osjetiti onu iscjeljujuću sramotu koja će otvoriti vrata onoj samilosti i nježnosti Gospodina koji nam je uvijek blizu. Kao Crkva moramo tražiti milost srama kako bi nas Gospodin spasio da ne budemo bestidna prostitutka iz Ezekiela 16.

11. lipnja – „Mješoviti“ brakovi u BiH

Radio Slobodna Evropa donio je zanimljivu priču iz Jajca o „mješovitim“ brakovima. Iako je Jajce u zadnje vrijeme bilo često pod lupom javnosti zbog odupiranja mladih srednjoškolaca da ih se podjeli u školi po nacionalnom ključu, mladi su itekako svjesni težine nacionalnih odnosa i podjela nakon rata.

Činjenica da je u protekloj godini sklopljen tek jedan „mješoviti brak“ u Jajcu, kako kažu sugovornici RSE, pokazuje „realno stanje“, no ima i onih koji razmišljaju drugačije.

Ajla i Luka Brnjak mladi su bračni par, koji su se zaljubili tokom srednjoškolskog obrazovanja 2015. godine. Ajla u razgovoru ističe kako je tada prošla težak period za koji je vjerovala da nema izlaza.

„Na početku smo našu vezu krili, a kasnije smo se suočili sa brojnim izazovima. Nailazili smo na osude najbližih članova porodice gdje su se protivili našem odnosu. Neki od njih nisu ni pokušali dati priliku ni meni, ni mom mužu da se međusobno upoznamo i damo priliku jedni drugima. Htjeli smo svima pokazati da ‘miješani brakovi’ u ovom poslijeratnom dobu mogu opstati. Najveća podrška, lično, meni je bila moja mama koja me je uvijek dobro usmjeravala. Vremenom je i druga strana prihvatila, te smo svoju vezu krunisali brakom i predivnom kćerkom“, navodi Ajla.

Među onima koji su svoju vezu okrunili brakom su i Oliver i Rifeta Mašić. Ipak, kako kažu, bilo je i osuda zbog toga.

„Ljudi osuđuju, a da i ne znaju ništa o tebi, što je žalosno. Osuđuju te na osnovu imena. Samo su nas rijetki podržali i vjerovali u nas, ali nam je najveća podrška, ipak, bila porodica. Važno je ko je pravi čovjek i s kim možeš živjeti i stvoriti dom. A ne koje je vjere. Jako je važno znati što želiš i odlučiti se boriti za svoju ljubav. Važno je imati osobu uz sebe koju iskreno voliš, a mješoviti brakovi su po meni primjer uspjeha i ljubavi“, navodi Rifeta.

Prema Federalnom zavodu za statistiku u od 13 525 sklopljenih brakova u 2020. godini, 553 su „mješovita“ braka (brakovi između Bošnjaka/Bošnjakinje i Hrvatice/Hrvata ili Srbina/Srpkinje).

Polis.ba, I.T.

---