Polisov retrovizor: 27. 3. – 2. 4.

27. ožujak. – Zapaljiva atmosfera, to je problem

Poznati profesor psihologije i javno angažirani intelektualac iz Srbije, Žarko Trebješanin, komentirajući aktualnu situaciju u srbijanskom društvu kaže: „Živimo u vrijeme koje najviše sliči na rijaliti šou. Tolika je sličnost da je više nije moguće razlikovati. Mislili smo da najveće gluposti, vulgarnosti, nasilja imamo u tim rijaliti programima, ali sada vidimo da se to, nažalost, dešava u stvarnosti. Pogotovo političko polje sve više sliči na jedan rijaliti šou. Ako od politike napravite arenu, ako napravite navijačku atmosferu…, onda dobivate to da imate naše i njihove. (…) Tako se ne može voditi politika, jer se stvara atmosfera koja sliči na nešto što je priprema za neki sukob, i to ozbiljan sukob. (…) Postoji ovdje jedna zapaljiva atmosfera, to je problem.“

Neki dan je jedan analitičar političku scenu u BiH s pravom usporedio sa sapunicom kojoj se ni nakon tisućite epizode ne nazire kraj. Ipak, izgleda da ta scena, nažalost, više nalikuje na ovu kako je opisao Trebešjanin: jedan rijaliti šou koji drži permanentno zapaljivu atmosferu, koja se hrani mržnjom i isključivošću.

Kada će ovo prestati? I što ako promjena na bolje ne dođe uskoro?

28. ožujak. – Cvjetnica

Cvjetnica je za kršćane prvi dan Velikog tjedna. Spomen je to na Isusov zadnji, svečani ulazak u Jeruzalem. Prema evanđeljima, Isus je u grad ušao jašući na magaretu. Taj čin ima jaku simboliku, jer je jahanje na magarcu u ondašnje vrijeme bilo znak pripadanja nižim slojevima društva, dok su konje jahali bogataši, vojnici i politički moćnici. Isus se riječima i gestama, i simboličkim gestama kao što je ova, stalno distancirao od zavodljivih moći i ideologija kojima se vlada nad ljudima. Nasuprot tome, afirmirao je unutrašnje čovjekovo oslobođenje od svih izvana nametnih okova i od svih tjeskoba koje dolaze iz unutrašnjosti ljudskog bića.

Papa Franje je na Cvjetnicu, među ostalim, kazao da „Isus u svojemu tijelu osjeća naša najbolnija proturječja, iskupljuje ih i preobražava“. Kao čovjek u najdubljem smislu te riječi, Isus je bio svjestan proturječnosti unutar ljudskog bića. Zato nikada nije osuđivao one koji bi postali svjesni tamne sjenke zla unutar svoga bića. Pomagao im je da ožive pozitivne životne snage.

Te tamne sjenke, unutrašnje zlo, važno je osvijestiti i boriti se da bude pod kontrolom. Ljudi koji nisu otkrili tamu u vlastitom životu, postaju nepodnošljivi i dosadni čistunci, isprazna blebetala.

29. ožujak. – Sekula Dugandžić (1935-2021)

U Lepenici, općina Kiseljak, preminuo je Sekula Dugandžić, slikar naive. Bio je genijalan čovjek. Na svoj način, kroz likovnu umjetnost, snažno se angažirao protiv zla koje se sručilo na glavu ljudi, žrtava bizarne nacionalističke mržnje. Taj smrtni ples koji je davno zaigrao kolo, Sekula je na svoj način, uvjerljivo i gotovo analitički prikazao na slikama. U kratkom dokumentarnom filmu, kojeg su prije desetak godina o njemu snimili Jasminko Mulaomerović i Ilhan Dervović, govoreći o sebi, Sekula je kazao: „Primam velike kritike. Govore mi da sam protiv Boga i naroda. Ali, ja sam to što jesam i hoću da kažem što jesam. Ako me je Bog stvorio valjda mi je dao riječi koje treba da govorim i u njegovo vrijeme.“

Svojim životom i djelom Sekula je zasigurno pomogao mnogima da se izvuku iz smrtnog nacionalističkog kola mržnje, i da tako spase i sebe i druge.

30. ožujak. – Koliko košta ljudski život?

U BiH ovih dana su rekordni brojevi zaraženih i preminulih od koronavirusa, oko 80 mrtvih svaki dan. Iz pogrebnog poduzeća Pokop u Sarajevu upozoravaju da imaju previše posla i da jedva stignu pokopati mrtve. Zamišljam da, ne dao Bog, toliko ljudi pogine u nekom incidentu, bila bi sigurno proglašena trodnevna nacionalna žalost.

Čini se da odnos živih prema mrtvima ovisi od načina na koji su mrtvi otišli s ovoga svijeta. Ako i deset tisuća ljudi u BiH umre od korone, kako se predviđa do sredine ljeta, od toga vladajuće ideologije neće moći imati nikakve koristi, niti će se praviti spomenici žrtvama, polagati vijenci, držati govori. Ovo su im, takoreći, beskorisne smrti.

31. ožujak. – Kuda ćemo ako se mržnja rasplamsa?

Mnogi su već pronašli izlaz, u neku od zemalja zapadne Europe. A što će biti s preostalima? O tome izgleda nitko ne vodi računa. Ne čuju se glasovi intelektualnih, kulturnih ili religijskih institucija. Razlozi zbog kojih mržnja postaje dominantan društveni fenomen u bh. društvu su, zasigurno, broji. Gotovo nitko se ne bavi ozbiljnim i sustavnim istraživanjima i analizama. Tako snažni, destruktivno emotivni fenomeni ostat će dominantni sve dok ih se ne osvijetli analizama. Navikli smo se čekati što će biti u budućnosti. Previše je, nažalost, pasivnih promatrača. Barem za sada.

1. travanj. – Teško se suočio sa smrću jer je volio život

Danas na Veliki četvrtak nailazim na knjižicu jednog poznatog psihoanalitičara koji opisuje Isusovu Getsemansku noć, noć tjeskobe i znojenja krvavim znojem pred stvarnošću bliskog susreta s vlastitom smrću. Isusova noć u Getsemaniju ovog autora prije svega zanima iz psihološkog kuta. On tvrdi da je cijeli Isusov život bio u potpunosti usmjeren na afirmaciju vlastitog života i života drugih. Bio je neusporedivo različit od ranijih grčkih asketa ili kasnijih kršćanskih. Sam je tako radio, i druge učio da u punini žive zemaljski život, da se ne povlače iz života. Oslobađao je ljude unutarnjih (grijeh) i vanjskih okova (bolest) koji su im priječili da vode radostan život. Dakle, u potpunosti je bio opredijeljen za život. To je razlog, prema ovom autoru, njegove tjeskobne borbe i žalosti pred činjenicom nečega radikalno suprotnog životu – smrti.

Time je sam Isus pokazao da ljudski život nije tek most, prijelaz u neki novi oblik postojanja, nego je život najviša vrednota koja se živi sada i ovdje, na način da se otkriva vlastita unutarnja radost u slobodi i pomaže drugima da afirmiraju radost života u vlastitoj slobodi.

2. travanj. – Poniženje

Danas sam bio u prilici čuti priču nekih naših radnika u Njemačkoj. To su školovani osobe, s fakultetima i znanjem barem dva strana jezika. Zbog pandemije i nedostatka vremena da se traži nešto bolje, nisu uspjeli pronaći dobra radna mjesta. Plaće im nisu visoke, posebno ako se uzmu u obzir troškovi života i svota koja se mora izdvojiti za siromašnu obitelj u Bosni. Jedan od njih priča na koji način ih iskorištavaju gazde u jednom restoranu. Kaže da mu je najteže od svega kada vidi koliko su mu gazda i njegova obitelj oholi i glupi. Radnike tretiraju kako niža bića. I od svega je još gore, dodaje, kada se prema njima mora glumiti ljubaznost i lojalnost. Nerijetko taj osjećaj izazove povraćanje.

Kroz koliko tih patnji pošten čovjek u životu mora proći? Za patnje naših mladih poštenih ljudi u Njemačkoj i drugdje kriv je svatko tko je, svjesno ili nesvjesno, na izborima zaokružio nacionalističku stranku. Da apsurd bude veći, trenutno gotovo da i ne postoje druge opcije. A odnos prema radnicima u firmama u BiH, generalno je neusporedivo ponižavajući od spomenutog primjera iz Njemačke.

Polis.ba, J.Š.

---