Polisov retrovizor: 13. 3. – 19. 3.

13. ožujka – Osjećaj nemoći u orvelijanskoj stvarnosti

Za stolom se povela priča o tipovima današnjih diktatura i diktatora. Žena koja živi u modernoj sekularnoj državi izražava bojazan za budućnost svoje zemlje jer se naoko sposobni lider predugo održava na vlasti, a svakoga oporbenog konkurenta uspijeva „pridobiti“ ili ušutkati. Očito je, kaže, da tajne službe pomažu njihovom lideru da usred „demokracije“ može vladati kako hoće i koliko hoće. Uvijek se nađe način da se kritički glasovi potpuno ušutkaju ili pak da se kritičari vrate na „pravi put“, nakon što „spoznaju“ da su ranije bili u zabludi.

Države bivše Jugoslavije, posebno BiH i Srbija, odavno već žive čistu orvelijansku stvarnost. Ljudi koji su toga svjesni osjećaju težinu nepodnošljive bespomoćnosti.

14. ožujka – Naša stranka postaje nacionalistička politička opcija

Nakon što je Ivana Marić nespretno i protiv svoje volje pala na ispitu uzorne Bosanke i Hercegovke, Naša stranka predložila je drugu osobu na mjesto dogradonačelnika Sarajeva. Na ovom primjeru je Naša stranka, koju su mnogi ranije vidjeli kao nadu za pluralnu i liberalnu BiH, pokazala da je samo narančasti cvijet u buketu nacionalističkih stranaka u BiH.

Nije Ivani Marić pomoglo ni to što je u jednom tv intervjuu prošla ritual samoponižavanja i ulizivanja bošnjačkom nacionalizmu, Naša stranku ju je naprosto prešutjela i odbacila. Ovim je ta stranka pokazala da u bh. društvu ne postoji trenutno ni jedna značajna građanska politička opcija, emancipirana od nacionalizma.

15. ožujka – Film Jasmile Žbanić “Quo Vadis, Aida?” nominiran za Oscara

Američka akademija za filmsku umjetnost i znanost objavila je službenu listu nominacija za nagradu Oscar na kojoj se nalazi i film “Quo Vadis, Aida?” bh. redateljice Jasmile Žbanić. Devetnaest godina nakon što je Danis Tanović dobio Oscara za film “Ničija zemlja”, u istoj kategoriji zvaničnu nominaciju dobila je i Žbanić za film o genocidu u Srebrenici.

U središtu radnje filma je Aida (Jasna Đuričić), nekadašnja profesorica koja u ljeto 1995. radi kao prevoditeljica za Ujedinjene nacije u Srebrenici. Kada srpska vojska uđe u grad, 30.000 stanovnika Srebrenice, među kojima je i Aidina obitelj, traži spas u bazi UN-a.

Ovogodišnja ceremonija dodjele nagrade Oscar bit će održana 25. travnja.

16. ožujka – Važno arheološko otkriće u Izraelu

Izraelski arheolozi otkrili su u Judejskoj pustinji košaru staru preko 10 tisuća godina, dječji kostur star oko 6 tisuća godina te dijelove rukopisa biblijskih knjiga proroka Zaharije i proroka Nahuma starih oko 1900 godina, pisanih na grčkom.

Dr. Oren Ableman, iz Uprave za starine Izraela, kazao je za jedan izraelski medij da u fragmentima postoji jedna riječ u knjizi proroka Zaharije (8: 16-17) koja se razlikuje od riječi  u kanonskoj verziju teksta, koji glasi ovako:  A ovo vam je činiti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim! Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite lažnu klevetu. Jer sve to ja mrzim – riječ je Jahvina. Razlika je u tome što u otkrivenom rukopisu umjesto „na vratima“ piše „na ulicama“.

Prvi put nakon 60 godina otkriveni su fragmenti nekog biblijskog teksta. Ranija otkrića biblijskih tekstova na lokalitetu Kumran uz Mrtvo more, sredinom prošlog stoljeća, smatraju se jednim od najvažnijih arheoloških nalaza svih vremena jer sadrže tekstove najstarije poznate verzije Starog zavjeta.

17. ožujka – Zdravko Mamić – lice korumpiranog društva

Zdravko Mamić, bivši izvršni dopredsjednik Dinama a danas bjegunac pred hrvatskim pravosuđem u BiH, održao je konferenciju za novinare na kojoj je iznio detalje kako je podmićivao suce. Mamić je nezadovoljan presudom Vrhovnog suda koji je potvrdio osuđujuću presudu kojom je on ranije dobio šest i pol godina zatvora zbog nezakonitog izvlačenja novaca iz nogometnog kluba Dinama.

Mamić je iznio niz detalja o davanju novaca sucima, o čašćenjima i putovanjima koja im je plaćao. Time je zapravo otkrio dubinu korupcije u kojoj se guši društvo u Hrvatskoj. Mamić naravno ne vidi nikakav problem u činjenici da je on podmićivao suce, nego što su pojedini suci, unatoč tome, sudili „protiv“ njega. Bahati Mamić poznat po javnom vrijeđanju, prostakluku i psovanju novinarima i kritičarima, godinama je provodio samovolju znajući da mu nitko ništa ne može.

Mamićev slučaj ustvari je novi dokaz da je cijeli sustav napravljen da štiti takve kriminalne tipove. A još poraznija od svega je činjenica da tisuće tzv. običnih ljudi bezrezervno na društvenim mrežama podržavaju Mamića. Izgleda da su vlast i cijeli državni aparat, korumpirani kakvi jesu, točno po mjeri mentaliteta većine.

18. ožujka – Je li smrt postala bauk?

Broj oboljelih i umrlih od koronavirusa svakodnevno raste u BiH. Pojedine županije uvode dodatne mjere kako bi se spriječilo širenje virusa. Kao odgovor na nove mjere, u Zapadnohercegovačkoj županiji, u Grudama, održan je prosvjed protiv tih mjera. Dan ranije se društvenim mrežama dijelio poziv na prosvjed u kojem je pisalo: „Otvori oči, pridruži se u znak protesta protiv mjera, jer je i tvoj životu u pitanju.“ Logika ovog poziva bila bi da je život ugrožen ako se budu poštivale mjere i spriječilo širenje virusa, a da nije ugrožen ako se mjere ne poštuju i virus se bude širio. Nakon prosvjeda u Grudama jedan građanin, govoreći o „besmislenosti“ mjera, na kraju poentirao čudeći se kako je „smrt odjednom postala bauk“.

Nebrojeni komentari po društvenim mrežama svjedoče da veliki dio našega društva nema nikakve empatije prema umirućima od korone i njihovim obiteljima. Ostaje pitanje kakvu budućnost može imati društvo u kojemu život ne predstavlja nikakvu vrijednost?

19. ožujka – Nek je država živa i zdrava!

Na izvanrednoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH sazvanoj da raspravlja o epidemiološkoj situaciji i restriktivnim mjerama, premijer Federacije BiH Fadil Novalić, između ostalog, je kazao „da smo mi htjeli glumiti državu, mi bismo vakcinu nabavili u decembru“.

Time je valjda premijer htio reći da nisu na prvom mjestu ljudi i njihovi životi, nego institucije države – iste one koje omogućavaju korumpiranim i nesposobnim tipovima poput njega samoga da parazitiraju nad sudbinom ljudi koji svakodnevno umiru od korone.

Bitno je, ipak, da se premijer nije ogriješio o nacionalističku dogmu, to bi bilo neoprostivo. A zaštita života, čini se, ionako nije u fokusu bh. javnosti i političkog establišmenta.

Polis.ba, J.Š.

---