Polisov retrovizor: 12. 6. – 18. 6.

    12. lipnja – Samoprozvani prorok – prodavač lažne nade i otrova

Dokumentarni film televizijskog programa Deutsche Welle obradio je temu superbogatih osoba u siromašnoj afričkoj državi Kongu. Zemlja je bogata prirodnim resursima i ljudskim potencijalom (na petnaestom mjestu na svijetu po brojnosti populacije, a na jedanaestom po površini teritorija), ali je i zemlja siromaštva, građanskih ratova i velikih socijalnih razlika.

Jedan multimilijunaš je i samozvani prorok koji ima milijune poklonika u zemlji i svijetu. Bolesnima i siromašnima, koji više nemaju nikakve nade, daje lažnu nadu u prosperitet i zdravlje ako budu njega slušali. U glavnom gradu bez ikakvih problema okupi 80 tisuća na stadionu, ljudi koji vjeruju da im samo čudo može spasiti život. Susret s „prorokom“ na stadionu bio je događaj godine koji se prenosio uživo, vodeće političke ličnosti zemlje bile su na njemu prisutne.

„Prorok“, Dominique Khonde, svoje usluge masno naplaćuje od sirotinje, plaćaju se i savjeti i „lijek“. A „lijek“ je sok, odnosno „čudesni napitak“, kako ga zovu, koji se priprema od benzina(!), limuna, vode i „božanskog prosvjetljenja“. „Prorok“ najradije posjećuje ruralna područja i po evangeličkim crkvama prima mnoštva unesrećenih muškaraca i žena koji na ulazu moraju ubaciti određenu svotu novaca u vreću, potom čekaju u redu da im „prorok“ dadne savjet koji je za svakoga jednak: „Trebaš piti napitak!“ Malo dalje je prostorija u kojoj se napitak prodaje. Za malu plastičnu bočicu otrova potrebno je izdvojiti trećinu prosječne mjesečne plaće u Kongu.

Ljudi nepogrešivo najviše vjeruju prevarantima, šarlatanima prodavačima iluzija i – otrova, onima kojima je Bog novac, đavao utjerivač svetoga harača, a vjera financijski blagoslov.

    13. lipnja – Mit o sreći

Poznati talijanski filozof i kritički angažirani intelektualac Umberto Galimberti održao je u talijanskom gradu Ravenni predavanje pod naslovom Mit o sreći. To je tema kojom se već godinama bavi, a obradio ju je u knjizi Mitovi našega vremena, u kojoj stoje i ove tri rečenice:

„Među posebnim mitovima najpodmukliji je onaj o sreći, koji je usmjeren na euforiju, radost i trajno ushićenje. Grci su nas poučili da je sreća u pravoj mjeri, što uključuje poznavanje samoga sebe, vlastitih vrednota koje se trebaju ostvariti u pravoj mjeri, jer ako se mjera prekorači, ide se u susret katastrofi. Mi radimo upravo suprotno, zastupamo model sreće koji uključuje bezgraničnu radost, potpunu odsustnost patnje i, sljebeno tome, jedan oblik ushićenja koji ne poznaje ni krizu ni razmišljanje.“

    14. lipnja – Zbog korone i ove godine bez tradicionalnih obiteljskih okupljanja oko kostiju mrtvih na Madagaskaru

Tradicionalna okupljanja šireg kruga obitelji – koju su u pravilu brojne – u pojedinim dijelovima Madagaskara započinju u lipnju i traju do sredine kolovoza. Povod za okupljanja i obiteljska slavlja je sedma godišnjica smrti nekog člana obitelji. Tijela mrtvih se obično ne zakopavaju u zemlju, nego se polažu u kamene ili betonske kripte. U jednu takvu se polažu tijela mnogih koja su omotana bijelim platnima na kojima je napisano ime pokojnika.

Za sedmu godišnjicu, kada se obitelj okupi, tijelo se iznosi izvan kripte, omotava se novim bijelim platnom na koje se ponovno zapisuje ime pokojnika. Nakon toga započinje slavlje tako što tijelo pokojnika drže na rukama iznad glave te u isto vrijeme plešu i pjevaju. Ceremonija se pretvara u radosni događaj za sve prisutne, a osobito za djecu i mlade.

Vanjskom promatraču događaj se čini bizarnim, ali je mnogim stanovnicima ove ekstremno siromašne otočne zemlje ovo obred s dubokim značenjem. Vjeruju da je umrla osoba ustvari samo zaspala i da je mogu probuditi nakon sedam godina kako bi sa živima sudjelovala u radosti života. Obitelj je vesela i raspjevana također i u znak zahvalnosti za život kojeg su im dali preci. Slavi se kontinuitet života mrtvih i živih. Obred je uvijek prilika da se izglade eventualni nesporazumi i svađe unutar obitelji.

    15. lipnja – „Zeleni Nobel“ stigao u Bosnu i Hercegovinu

Maida Bilal, predsjednica ekološkog društva Bistro, uspjela je, zajedno s drugima, poglavito ženama, iz Kruščice, uz velike napore i borbu, spasiti rijeku u svome mjestu od gradnje mini hidroelektrane.

U saopćenje Fondacije Atelje za društvene promjene piše: „Ovogodišnja Goldmanova nagrada za okoliš poznata kao “Zeleni Nobel” prvi put dolazi u Bosnu i Hercegovinu, kao priznanje Hrabrim ženama Kruščice za njihovu borbu za spas rijeke Kruščice. Dobitnica je Maida Bilal, hrabra žena, predsjednica Ekološkog društva Bistro, koja je zajedno sa drugim ženama i muškarcima Kruščice posljednje tri i pol godine ulagala napore da spriječi gradnju malih hidroelektrana na rijeci.“

Ekonomski i moralni sunovrat jednog društva najbolje se vidi u odnosu prema prirodi, kada kojekakve bitange i tajkuni mogu nesmetano uništavati osnovne resurse zajednice.

    16. lipnja – Ronaldovo uklizavanje Coca-Coli

Jedan od najboljih nogometaša svijeta zadnjih godina, Portugalac Cristiano Ronaldo na konferenciji za novinare u sklopu Europskog nogometnog prvenstva koje je u tijeku, maknuo je ispred sebe dvije bočice Coca-Cole i pokazao bočicu s vodom, poručivši da treba piti vodu.

Ovaj je potez, kako pišu mediji, kompaniji donio prilične gubitke. Dionice Coca-Cole odmah su pale s 56.10 dolara na 55.22 dolara, a tvrtka je tako u svega pola sata izgubila četiri milijarde dolara jer joj je vrijednost pala s 242 na 238 milijardi.

U siromašnim zemljama trećeg svijeta gdje je pitka voda luksuz često je lakše kupiti bocu toga nezdravog napitka nego bocu vode. K tome, prodaja u tim zemljama ide još lakše zato što je veliki postotak neobrazovanih koje nije teško izmanupulirati reklamama i propagandom.

    17. lipnja – Markica s likom Dodika

Predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku u Antaliji je uručena promotivna poštanska marka s njegovim likom.

Album s poštanskim markama s njegovim likom, Dodiku je uručio predstavnik ministra vanjskih poslova Turske Mevluta Cavusoglua. Markica je izdata je u povodu 25. godišnjice Samita Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) i ona je promotivnog karaktera, neće biti u opticaja u poštanskom prometu.

U Antaliju su putovala i druga dva člana Predsjedništva BiH, koji su iskoristili priliku i o državnom trošku poveli članove obitelji i suradnike. Zajednička karakteristika svakog člana Predsjedništva je da se servilno i dodvornički odnose prema turskom predsjedniku R.T. Erdoganu.

Većina poštenih ljudi, onih izvan stranačkih struktura, živi nažalost s osjećajem da je sve propalo te da stoga više ništa nije važno. Ako se živi s tim osjećajem, onda doista nije važno krši li se zakon, nanosi li se šteta budžetu i sl. No, ako ikada dođu bolja vremena, možda će tada erdoganovska markica s likom Dodika biti podsjetnik na ovo sadašnje stanje.

    18. lipnja – Svaka druga mlada osoba želi napustiti BiH

Nakon trinaest godina od kada je urađeno prvo i jedino sveobuhvatno istraživanje o mladima i omladinskom sektoru u BiH, danas su predstavljeni prvi preliminarni rezultati najnovijeg istraživanja o položaju mladih u Bosni i Hercegovini. Ovi rezultati pokazuju da je želja za odlaskom iz zemlje i dalje visoka, jer više od 50 posto mladih navodi kako želi napustiti BiH. Službeni rezultati istraživanja bit će objavljeni na web stranici Instituta za razvoj mladih KULT krajem srpnja ove godine. Od 2008. godine, kada je rađeno prvo ovakvo istraživanje, život mladih ljudi znatno se promijenio. Svakodnevnicu im oblikuju različite turbulencije i promjene, ali i razvoj i modernizacija tehnologije što se možda najviše osjetilo tijekom pandemije Covid – 19.

Prema popisu stanovništva provedenom 2013. godine, u Bosni i Hercegovini živi 773.850 mladih starosne dobi od 15 do 30 godina. Drugim riječima, 21.91 posto populacije čine mladi. Za usporedbu, u gore spomenutom Kongu prosječna starost stanovništva je tek 17 godina.

---

Polis.ba, J.Š.

---