www.polis.ba

Pjesme uz Dan žena (Jozefina Dautbegović i Tanja Stupar Trifunović)

U povodu Međunarodnog dana žena objavljujemo po dvije pjesme književnica Tanje Stupar Trifunović i Josefine Dautbegović

ŽENE

One krvare kad se raspukne jajašce u njima ili od ljubavi
ono zri kao mala smrt i šapuće ako me nitko ne dotakne
ako me nitko
ako
izliću se
i tako stalno u sebi noseći život i smrt one šeću okolo
i smješkaju se
kao da nema te male rane
lete vazduhom njihove male ruke oko okovratnika tvoje košulje
koji se uvrnuo
kada neka od njih umre one uzdišu
i kažu
jadnica
a sada je mogla da živi i moglo je biti sve u redu
eh naša mala kako je bila puna života kako je bila vesela
pa se osmjehnu pa zaplaču
eh sada je mogla da živi ko prava žena
I onda njihovi mali jezici premeću po ustima premeću nju
koja narasta do vrline
i tiho zavapi
jer one sad već jure kućama svojim
one stalno govore svojima
napravila sam sarmu
svojima
oprala sam veš
svojima
bila sam kod svojim na selu
a ponekad vikendom odu i njegovima jer i njegovi su svoji
one vole da svojataju
i čvrsto ograde svoje male posjede
Čim trepneš one nestanu
one žure žure
i nikud ne stižu
one su umorne
one brzo pričaju krišom plaču
i novoj odjeći pripisuju obnavljajuću moć
novog života
One govore jedne o drugima lijepo
one govore jedne o drugima ružno
one su brbljive ćutljive ćudljive one imaju stresove i pms-ove
Ne razumijem ih
Ne razumijem te
govorim ja ženi nasuprot mene koja me gleda sa svojim umorima
sa svojim borama i nervozama
Mama govorim ja njoj mama
ali sad moraš biti čvrsta kaže ona i uvijek od sad moraš biti čvrsta
kaže ona
dok hodnik zvoni od jednog glasa
Mama mama mama
šta radiš tu unutra više mama

***

UPUSTVO ZA DJEVOJKE

Nemoj da te ljube dječaci sa srcem vrapca u sebi
pokljucaće sve tvoje sjemenke ostaćeš pusto polje prazan dlan gola grana
bez ploda
ostaćeš a oni će odletjeti žurno uposleno da pustoše
gdje još šta ima za opustošiti

Nemoj da te ljube dječaci sa srcem ribe u sebi
njima će stalno faliti kisika pa će podisati i tvoj
govoriće kako se guše na tvojim obalama
a ti ćeš sve dublje tonuti u njihova mora
otplivaće a ti ćeš biti stari brod olupina nasukana
na nekoj hridi zahvalna morskoj soli što postoji i što te izgriza

Nemoj da te ljube dječaci sa srcem slijepog miša
ljubav je sama po sebi slijepa a sa njima će biti duplo
kada tebi bude dan njima će biti noć
kad njima bude dan tebi će biti noć
u ovoj ljubavi stalno ćeš se mimoilaziti sama sa sobom
i zaglavljivati u tamnim pećinama podsvjesti ne znajući da li je hladni zagrljaj
koji te obuhvata nečije tijelo ili samo odsustvo

Nemoj još ni da te ljube dječaci sa srcem krtice, slona, zmaja
jedni su štetočine drugi teški a s trećima ćeš sagoriti u prejakoj vatri
Slušaj me ni oni sa srcem zmije, ni žabe ni pacova nisu bolji
jedni su otrovni drugi se pušu a treći će ti izjesti svaki smisao
mogla bi još da ti nabrajam dugo
ali draga djevojko najviše se čuvaj onih koji nemaju nikakvo srce

Tanja Stupar Trifunović. Preuzeto iz knjige Razmnožavanje domaćih životinja, Sarajevo 2018, 70-71. (prva pjesma) i 66. (druga pjsema).


DRUKČIJA JA

Vani pjeva ptica
pozorno je slušam
i znam tko je ona
Ona također zna tko je
zato i pjeva

A tko sam ja

Čime ću sebe provjeriti kako bi druge navela na pomisao
gle pa to je ona
Početi od sebe
sebe uvjeriti
a čime
Zrcalom
Bože sačuvaj
Uvijek me neka druga gleda iznutra
koja meni ni po čemu ne sliči
Ako pitam prijatelje jesam li to ja
oni će reći jesi samo si se jako izmijenila
odonda
nekako si drukčija

Ako sam drukčija onda to nisam ja

Ptica još uvijek pjeva
zato što je to njezin način da bude to što jest
Blago ptici
ona zna tko je
zato i pjeva.

***

MOLITVA

Hvala ti Gospode što si stvorio
ruke čovjeku
koji me držao za ramena
dok sam posrćući u tebe sumnjala
Ali te molim Gospode
nemoj ni jednom od nas ispuniti molitvu
Svoj kruh i svoju ribu ne umnožavaj
uzdrži se od čuda
Još mom narodu miriše tamjan
i zvone srebrnjaci
Juda se preko strateški važne točke
prikrada na večeru
Drži za svaki slučaj
situaciju pod kontrolom
Nek voda ostane voda
Mnoštvo je pripremilo kamenje
može se desiti
da netko nevin
ipak zamahne.

Josefina Dautbegović. Prva pjesma preuzeta iz knjige Različite ljubavi, Zagreb 2004, 216. Druga pjesma iz knjige Zadnja bosanska zima, Tešanj, 2013, 30.