Petar i Pavao | Uz Petra i Pavla ustrajati do kraja

Svetkovina svetih Apostola potiče nas na razmišljanje o Crkvi koja je apostolska, utemeljena na vjeri apostola i njihovu propovijedanju. Sveti Petar i Pavao smatraju se u Katoličkoj Crkvi apostolima koji su najzaslužniji što su učenici nastavili živjeti u zajednici, istu širiti i u njoj djelovati nakon Isusovog uskrsnuća. Sveti apostoli su dakle temelj Crkve, zajednice vjernika, a vjernici su živo kamenje koje se ugrađuje u taj duhovni dom. Petar i Pavao su glavni stupovi; prvi osigurava čvrstinu stijene svojim autoritetom, sigurnošću svojega nauka, dok drugi čini dinamički element, on je označen kao pokretač misionarskog širenja Crkve.

Petar, jednostavan čovjek i običan ribar s Tiberijadskog jezera, postao je prvi poglavar Crkve dok Pavao od najvećeg progonitelja kršćana postaje najrevniji apostol. Petar se zalagao da kršćanstvo ostane u okviru židovstva, a Pavao želi spasiti i osloboditi evanđelje od privatnoga, ne dopušta da apsolutno pravo na evanđelje ima samo određena skupina. Obojica su umrli mučeničkom smrću u Rimu. Petar biva razapet na križ s glavom prema dolje za vrijeme Neronova progona 64. godine, a Pavao tri godine kasnije biva pogubljen od rimskoga mača. Liturgija ih ujedinjuje u istom slavlju jer su obojica radili na sakupljanju i izgrađivanju obitelji Kristove Crkve, svatko prema svojem daru i milosti.

Ova dvojica svetih apostola imali su štošta zajedničkoga. Ono što ih najviše povezuje jest njihovo obraćenje. Petar, nakon što je tri puta zatajio Isusa obratio se poslije Isusovog uskrsnuća, a Pavao nakon grubih i zločinačkih progona kršćana obratio se u Damasku prilikom mističnog susreta s Kristom, te su obojica počeli žarko i zanosno biti Kristovi svjedoci.  I nama danas je jako teško povjerovati da postoje ljudi koji će istinski svjedočiti vjeru u stvarnim okolnostima života. Sve je manje onih koji će žrtvovati vlastitu komociju i nekada udoban život i položaj u Crkvi i društvu pa stoga mnogi i pribjegavaju izgovarati stvarnu istinu ili opominjati one koji rade protiv Božjih zapovjedi.

Dakle, mi današnji vjernici se jako razlikujemo od Petra i Pavla jer su oni upravo u svojim poslanicama tj. pismima upozoravali prve kršćane na njihove pogreške, opominjali ih i savjetovali. Bilo im je stalo do njihove zajednice, ali i društvenog morala. Tražili su da kršćani žive čistim i neporočnim životom, da ne prljaju svoje ruke o nedužne ljude, da u kršćanskom životu budu prisutni i moral i etika, da ne dođe do zaborava Božjih zapovjedi. Ono o čemu su najviše govorili u svojim poslanicama tiče se i nas samih danas, a to je naš odnos jednih prema drugima. Kroz povijest i danas uvijek su postojale i postojati će razmirice, nepravde, svađe, iskorištavanja i tlačenja. Petar i Pavao su nemilosrdno kritizirali takva ponašanja i pozivali, pozivajući se na Krista, da među ljudima vladaju pravda i jednakost, a ne nepravde i razlike koje neprestano stvaramo. I danas su mnogi ljudi navikli sebe uzvisivati na ponižavanju i patnji drugih. Najveće kritike su upravljali bogatašima jer su svojim egoizmom i nepravednim bogaćenjem činili mnoga zla nedužnim i manje moćnijim od sebe.

Onima kojima se povjerilo da vode određenu zajednicu protivili su se njihovu nehumanom i nekorektnom postupanju prema podređenima. Slično je i s nama danas. Sve manje služimo, a neprestano određujemo, naređujemo, gradimo svoje karijere, ostvarujemo planove vladanjem koje ne služi ljudima, općem dobru i konačnici Bogu. I danas su mnogi ljudi nepravedno okarakterizirani, progonjeni i nije lako ostati na putu dobra. I nama danas sveti apostoli poručuju da se ne umorimo hodati Isusovim putem i da u svojim životima zadržimo radost, smisao i nadu. Savjetovali su prvim kršćanima da se jedni prema drugima ponašaju otvoreno, odgovorno i iskreno. I u naše vrijeme je laž ona koja uništava naše odnose, obitelji i zajednice. Uvukla se u naše živote, u one najintimnije odnose, u brak, u obitelji i prijateljske veze. Laže se psovuda, u medijima, politici i društvu, a nažalost i u Crkvi.

Zlo se uvuklo posvuda, a počelo je u različitim oblicima uništavati i Crkvu. Imamo pred očima dva Kristova apostola koji se na samim počecima, bez sumnje, nalaze na prvom i najodličnijem mjestu. Petru je Isus odredio prvo mjesto u krugu dvanaestorice. Petar to mjesto shvaća kao poziv služenja i nastoji da svojim svjedočenjem, propovijedanjem i vjerničkom postojanošću prednjači. Njegovom se propovijedanju pridružuju ljudi koji povjerovaše. Pavao je također žarko svjedočio za Isusa Krista i njegovo je evanđelje najdalje proširio u svijetu.

Preko apostola Petra i Pavla kršćanstvo je ušlo u svijet. Oni su životom svjedočili i bili primjer i ohrabrenje mnogima u teškim situacijama i progonstvima. I mi danas u svom vremenu po uzoru na svete apostole živimo i gradimo zajednicu, Crkvu koja će biti primjer življenja i ponašanja u današnjem svijetu. Samo na takav ispravan i odgovoran način življenja možemo poput Petra već ovdje na zemlji steći ključeve koji su nam ulaz u nebesko kraljevstvo. Možda nismo vlasnici nebeskih ključeva, ali svojih zemaljskih itekako jesmo!

Ivan Pilić