Patnje kršćana Iraka koji dočekuju papu Franju

Među najznačajnijim mjestima u programu skorašnje posjete Pape Franje Iraku (od 5.3 do 8.3.) svakako su gradovi Mosul i Qaraqosh u Ninivskoj ravnici. To su mjesta koja predstavljaju srce iračkog kršćanstva, gdje su, između 2014. i 2016., teroristi tzv. Islamske države progonili kršćanske zajednice i prisilili oko 125.000 ljudi da napuste svoje domove. Međutim, čak i danas, nakon oslobađanja Mosula i drugih gradova 2016. godine, te vrlo dobrog povratka kršćanskih zajednica u svoja mjesta, njihov je opstanak u velikoj opasnosti. O kakvoj opasnosti je riječ i koliko je značajan posjet Pape Iraku i kršćanskim zajednicama za  Vatican news, u razgovoru s Fabiom Colagrande, govori Benham Benoka, sirijski katolički svećenik iz grada Bartela, nekoliko kilometara udaljenog od Mosula.

B. Benok: Budući da papa prvi put u čitavoj povijesti Katoličke crkve posjećuje Irak, to je uistinu povijesni događaj. Ne znamo hoćemo li u budućnosti imati još jednu takvu priliku. Dakle, nesumnjivo je to izvanredan događaj koji se podudara s vrlo posebnom, vrlo ozbiljnom situacijom koju naša zemlja već neko vrijeme proživljava: kontinuirano nasilje i velike patnje, posebno prema nama kršćanima. Stoga bih rekao da ovaj posjet očajnički očekuju svi katolici, ali i svi kršćani.

U kakav Irak dolazi papa Franjo?

B. Benok: Nažalost, Irak je danas jako podijeljen, rascjepkan i mnogo pati. Stalni su sukobi između frakcija koje upravljaju Irakom, svaka od tih frakcija neovisno kontrolira svoj teritorij, dok je Vlada potpuno nemoćna pred tom situacijom. Zbog toga kršćani u Ninivskoj ravnici, gdje su još uvijek većina, najviše pate. Naime, nakon poraza tzv. Islamske države i povratka u oslobođene gradove, danas patimo čak više nego prije. Snage koje kontroliraju našu zemlju žele, da tako kažem, dominirati, žele nas protjerati i zauzeti našu zemlju. Ako se to dogodi, ako nam nitko ne pomogne, za nekoliko godina više neće biti kršćana u Ninivskoj ravnici. Zbog toga se nadamo da nam Papin dolazak može na neki način pomoći.

Zbog čega mislite tako? Koje su poteškoće s kojima se kao kršćanska zajednica susrećete?

B. Benok: Nakon oslobađanja Ninivske ravnice 2016. godine i postupnog povratka u naše gradove, nadali smo se da ćemo se vratiti svojim kućama i započeti život u miru i sigurnosti zajedno sa svima ostalim vjerskim manjinama. Međutim, nakon oslobođenja, vidjeli smo da su crkve i kuće u kojima su živjeli kršćani, čak i pod vlašću ISIL-a, ostale netaknute, ali nakon protjerivanja ISIL-a odmah su opljačkane ili potpuno uništene. To je zato što postoji plan promjene demografske slike u kršćanskim gradovima. Na primjer, u grad Bartela gdje trenutno živim, dovedeno je oko petnaest tisuća obitelji etničke skupine Shabak, koji su šiitski muslimani, kako bi živjeli u ovom kraju Ninivske ravnice. Time nam se želi reći da ovo mjesto više nije kršćansko nego šiitsko.

Dakle, naša patnja proizlazi iz činjenice da proživljavamo pravo etničko i vjersko čišćenje, a jedan od oruđa čišćenja upravo je prisilna demografska promjena. Nadalje, kršćanima je ranije bilo teško, a danas je iznimno teško pronaći posao da bi mogli uzdržavati svoje najmilije. Neke muslimanske frakcije poručuju svojim vjernicima da ne kupuju ništa od kršćanskih trgovaca Bartela, s jasnim ciljem uništenja gradske ekonomije. Zatim se, svako malo, postavljaju šiitski spomenici i izgrađuju šiitske zgrade nasuprot kršćanskim arheološkim nalazištima. Time se šalju poruke da grad više nema prepoznatljivog kršćanskog lica. Za te ljude grad mora postati šiitski, muslimanski. Crne zastave su posvuda i nitko se, čak ni iračka vlada, ne usuđuje ukloniti ih. Također, počeli su nazivati ​​ulice Bartela imenima svojih mučenika koji nikada nisu prolili svoju krv u odbrani ovog grada.

Govorite nam o teškom suživotu između kršćana i muslimana, a s druge strane Papino će se putovanje odvijati u duhu gesla “Svi ste vi braća”. Papa će u Najafu upoznati ajatolaha Alija Sistanija, koji se smatra najvišim autoritetom šiitskog islama . Kakav značaj dajete ovom događaju?

B. Benok: Papin govor o bratstvu kršćanski je govor par excellence. Svi smo braća, to je istina. Ali svi smo braća kada postoji uzajamno poštivanje prava i dužnosti prema drugima, odnosno kada postoji pravda na svim razinama. Kad nam netko želi ukrasti zemlju, dom i posao, kada nam želi oduzeti sigurnost i mir, kako se može postići suživot? Mora postojati netko tko ima snage zauzeti se za mir. Svi znamo da poteškoće o kojima sam govorio ne stvaraju obični ljudi, već vlasti, oni koji imaju vojnu snagu ili sposobnost da nametnu određenu ideologiju za provođenje svojih planova. Suživot i ljudsko bratstvo vrlo su važni, bez ljudskog bratstva uvijek ćemo imati podijeljenu zemlju. Međutim, pravda je također potrebna da bi se osiguralo bratstvo među ljudima svih religija, pravda uz ljubav.

Kakve su onda vaše nade u posjet Pape? Hoće li moći u Irak donijeti neke nove vjetrove?

B. Benok: Govorio sam o gradu u kojem živim, Bartelu, kako bih dao primjer patnje kršćanskih zajednica. Ali ova patnja o kojoj sam govorio patnja je cijele zemlje. Svatko pati od istog nasilja, od samovolje nekih koji ne žele mir, sigurnost, bratstvo ili ljubav. Ova situacija koja karakterizira cijeli Irak doista nas tjera da na Papin posjet gledamo kao na posjet nekoga tko dolazi kako bismo shvatili što je istinska ljubav, pravo bratstvo među svima. Doista se nadamo da će Papa uspjeti izvršiti svoju misiju koja je zasigurno vrlo teška, ali je praćena našim molitvama.

I.T., polis.ba