Papa Franjo: Politika bratstva je istinski odgovor na populizme

Istinski odgovor na populizam nije individualizam, nego «politika bratstva», kazao je Papa Franjo u video poruci sudionicima međunarodne konferencije «Politika ukorijenjena u narodu», organizirane 15. travnja u Londonu. Organizator je bio Centar za teologiju i zajednicu. Teme susreta bile su vezane uz knjigu Odvažimo se sanjati. Put prema boljoj budućnosti, koja je nastala kao plod razgovora Pape Franje i Austena Ivereigha. Papa je govor održao na španjolskom, a mi ga u cijelosti donosimo u prijevodu s talijanskog:

Draga braćo i sestre,

drago mi je što vam se mogu obratiti s nekoliko pozdravnih riječi na početku ove konferencije, koju je organizirao Centar za teologiju i zajednicu iz Londona o temama raspravljenima u knjizi Odvažimo se sanjati prije svega o temi koja se odnosi na pučke pokrete i organizacije koje ih podupiru.

Na poseban način pozdravljam Katolički pokret za čovjekov razvoj koji slavi 50 godina pomaganja najsiromašnijim zajednicama u SAD-u, da bi te zajednice mogle živjeti dostojansvenijim životom i boreći se da sudjeluju u odlukama koje ih se tiču.

Na ovom području također rade i druge organizacije ovdje prisutne iz Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i drugih država, čija je zadaća pratiti narod u njegovoj borbi za «la tierra, el techo y el trabajo», tri pozna T [«zemlju, krov i posao»], i stajati uz njih kada se suočavaju sa stavovima nerazumijevanja i prijezira. Siromaštvo i isključenost s tržišta rada, koji su posljedica ove pandemije što je proživljavamo, učinili su vaš rad i vaše svjedočanstvo još urgentnijim i nužnijim.

Jedan od ciljeva vašeg susreta je pokazati da pravi odgovor na oštricu populizma doista nije više individualizma, nego upravo suprotno: politika bratstva, ukorijenjena u životu naroda. U jednoj od posljednjih knjiga, poštovani Angus Ritchie [izvršni ravnatelj Centra za teologiji i zajednicu] politiku kojom se vi bavite opisuje kao «uključivi populizam»; meni je draže koristiti riječ «popularizam» [u smislu narodnjaštvo] da bih izrazio isti ideju.[1] Ali ono što je važno nije ime nego vizija, koja je ista: radi se o tome da se pronađu mehanizmi da bi se svakoj osobi osigurao život dostojan čovjeka, život koji će se moći odgajati za vrednotu i stvarati nove veze.[2]

U knjizi Odvažimo se sanjati o politici govorim kao o «Politici s velikim slovom P». Ta je politika služenje, ona otvara nove putove da bi se narod organizirao i izrazio. Nije to samo politika za narod, nego je to politika s narodom, ukorijenjena u zajednici i vrednotama naroda. Populizmi, međutim, kao nadahnuće koriste, svjesno ili nesvjesno, jedan drugi moto: «Sve za narod, ništa s narodom.» To je politički paternalizam. Iz toga slijedi da narod u populističkoj viziji nije protagonist svoje sudbine, nego završava kao dužnik ideologije.

Kada je narod odstranjen, tada je lišen ne samo materijalnih dobara nego također i dostojanstva rada, lišen je da bude protagonist vlastite povijesti, svoje sudbine, mogućnosti da se izražava kroz svoje vrednote i kulturu, kreativnost, plodnost. Zbog toga je za Crkvu nemoguće odijeliti promicanje društvene pravednosti od priznavanja vrednota i kulture naroda, uključujući duhovne vrednote koje su izvor smisla njegovog dostojanstva. U kršćanskim zajednicama ove se vrednote rađaju u susretu s Isusom Kristom, koji neumorno traži obeshrabrene ili izgubljene, koji zahvaća do krajnjih granica ljudske egzistencije da bi tu bio Božje lice i Božja prisutnost, da bi bio «s nama Bog».

Mnogi od vas ovdje prisutnih godinama radite čineći to na periferijama i pratite pučke pokrete. Ponekad to može biti neugodno. Neki vas optužuju da ste previše politični, drugi pak da želite nametnuti religiju. Ali vi razumijete da poštovati narod znači poštovati njegove institucije, također i one religijske; i uloga tih institucija nije u tome da bilo što nameću, nego da zajedno hode s narodom, podsjećajući ga na Božje lice koje ide ispred nas.

Zbog toga je istinski pastir nekoga naroda, vjerski pastir, onaj tko ima hrabrosti hoditi ispred, u sredini i iza naroda.

Ispred, da bi naznačio kojim putem treba ići; u sredini, da bi osluškivao svoj narod i ne bi pravio pogreške; i iza, da bi pomogao onima koji su ostali zadnji i da bi dopustio da sam narod osjeti i pronađe svoje putove.

Zbog toga u Odvažimo se sanjati govorim o jednoj želji: da sve biskupije na svijetu surađuju s pučkim pokretima.[1] Ići ususret Kristu ranjenome i uskrsnulome u najsiromašnijim zajednicama omogućuje nam da ponovno zadobijemo misionarski žar. Tako je, naime, nastala Crkva, na periferiji Križa. «Ako je ne zanimaju siromašni, prestaje biti Kristova Crkva i ponovno oživljava stare napasti da postane intelektualna ili moralna elita“, jedan novi oblik pelagijanizma ili esenskog života.[2]

Isto vrijedi i za politiku. Ako je prestanu zanimati siromašni, nikada neće moći zagovarati dobro zajednice. Politika koju ne zanimaju periferije nikada neće znati razumjeti središte i pomiješat će budućnost sa samoprojekcijom u ogledalu. Ne pokazati interes za siromašne je prezir njihove kulture, njihovih duhovnih vrednota, bilo da ih se odbacuje ili pak izrabljuje, u interesu moći. Prezir kulture naroda je početak zloupotrebe moći. Politika se obnavlja tako što prepoznaje važnost duhovnosti u životu narodâ. Stoga je neophodno da se vjerske zajednice susreću, familijariziraju, kako bi radile «za narod i s narodom». S mojim bratom i Velikim imamom Ahmedom Al-Tayyebom «usvojili smo» kulturu dijaloga kao put, zajedničku suradnju kao kodeks ponašanja i uzajamno razumijevanje kao metodu i kriterij.[3] Uvijek u službi narodâ.

Sada više nego ikada, dragi prijatelji, moramo graditi budućnost odozdo, od politike koja je s narodom, koja je u narodu ukorijenjena. Neka vaša konferencija pomogne da se taj put osvijetli. Hvala.

---

[1] Angus Ritchie, Inclusive Populism: Creating Citizens in the Global Age (Univ. Notre Dame Press, 2019).

[2] Papa Franjo, Odvažimo se sanjati. Put prema boljoj budućnosti. papa Franjo u razgovoru s Austenom Ivereighom, VBZ, Zagreb 2020.

[3] Ibid.

[4] Ibid.

[5] Dokument o Ljudskom bratstvu, citirano u Fratelli tutti (KS, Zagreb 2020), br. 285.

---

Izvor: osservatoreromano.va. Prijevod: J.Š., polis.ba

---