Optužbe protiv pape Wojtyłe

U Poljskoj se u potpunosti usijala rasprava o tome kako je papa Ivan Pavao II. postupao sa svećenicima pedofilima u vremenu dok je bio nadbiskup Krakova. Nova istraživanja bacaju drukčije svjetlo na njega – ali ne crno-bijelo, kao što rade njegovi protivnici i branitelji

Religija

By: Polis na 26. ožu 2023.

Petak je ujutro u Wadowicama, u južnoj Poljskoj. Pred ulazom u Muzej Ivana Pavla II. stoji grupa školske djece, čekaju sa svojim odgojiteljima na ulaz. Djeca se cerekaju, pričaju o svemu i svačemu, osim o papi koji je preminuo 2005. godine. Točno pokraj njegove rodne kuće nalazi se Bazilika Prikazanja Blažene Djevice Marije. Papa je i ovdje također sveprisutan: na slikama, citatima, spomen-pločama. Dan ranije, 16. ožujka, na ovom mjestu i u crkvenom dvorištu održane su mise pod geslom “Branimo papu”, zatim apel u 21.37 sati, čas papine smrti te pjevanje “Lađe” [Krist jednom stade na žalu]. Gotovo svaki Poljak i Poljakinja znaju da je ovo omiljena pjesma koju je on pjevao u mladosti: “O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime.”

“Ivana Pavao II. je to znao”

Slične “obrambene” akcije događale su se proteklih dana diljem zemlje. Razlog tome su dvije publikacije koje su početkom ožujka izazvale veliku pažnju: knjiga “Maxima Culpa. Ivan Pavao II. je to znao”, nizozemskog novinara Ekkea Overbeeka, koji radi u Poljskoj; i “Franciszkańska 3”, filmski dokumentarac istraživačkog novinara Marcina Gutowskog iz TV dokumentarne serije “Bielmo”, o slučajevima pedofilije u poljskoj crkvi i ulozi Ivana Pavla II., odnosno Karola Wojtyłe. Ovdje se izričito radi o razdoblju od 1964. do 1978., kada je kasniji papa bio krakovski nadbiskup. Rezultat oba istraživanja: najmanje u četiri slučaja nadbiskup Wojtyła je imao saznanje o svećenicima pedofilima u svojoj nadbiskupiji, koji su aktivno zlostavljali djecu. On je djelomično postupao prema kanonskom pravu svoga vremena – i disciplinirao ih. Ponekad ih je dao premjestiti na mjesta gdje im je bio zabranjen kontakt s djecom. Pooštrene kazne, zbrinjavanje žrtava ili predaja državnim tijelima – ništa od toga.

Ali konteksti zataškavanja koji su ovdje predstavljeni, a koji se predbacuju Wojtyłi, kompliciraniji su nego što je naslutila jasnoća uzavrele rasprave – samo Overbeekova knjiga obrađuje četiri slučaja na preko 500 stranica. Obje publikacije, iako utemeljene i dugo istraživane, nisu lišene nejasnih elemenata i ostavljaju prostora za nagađanja, primjerice pri ocjenjivanju dosjea iz tajnih službi – ove su se borile protiv Crkve gdje god su mogle. Krajem 2022., konzervativni dnevni list Rzeczpospolita, najcitiraniji poljski medij, izvijestio je o dva slučaja kojima su se također bavili Overbeek i Gutowski. Novinari Rzeczpospolita izvještavali su manje senzacionalistički i došli do zaključka: Wojtyła je postupio upitno po današnjim standardima, ali ispravno po standardima svoga vremena. Ova su izvješća potaknula krakovskog nadbiskupa Mareka Jędraszewskog da krajem prosinca 2022. zatvori arhive svoje kurije. Rezultat – koji povezuje sve tri istrage – je: Wojtyła je postupao sa svećenicima pedofilima vrlo slično kao i drugi crkveni službenici istog ranga u to vrijeme.

No, to je već dovoljno da se na barikade izvedu odlučni pristaše pape, crkveni poglavari i političari. Vjernici bdiju, gradovi i općine donose rezolucije u čast pape, za milijune katolika u zemlji on stoji kao osoba u imaginarnom panteonu, koji ne trpi nikakve kritike i ne podnosi nikakve sumnje. U tom je duhu donesena i rezolucija koju je Sejm, Drugi dom parlamenta, 9. ožujka donio na inicijativu vladajuće stranke „Pravo i pravda“ (PIS) [Prawo i Sprawiedliwość] pod nazivom “Za obranu dobrog imena sv. Ivana Pavla II.”. U njoj se, između ostalog, kaže: “Nećemo dopustiti da se uništi slika čovjeka kojeg cijeli slobodni svijet smatra stupom pobjede nad carstvom zla. Papa Ivan Pavao II. je simbol […] oslobođenja iz ruske zone utjecaja.” Za odluku su glasovali i desničarsko-nacionalistička “Konfederacija” i konzervativna seljačka stranka PSL [Polskie Stronnictwo Ludowe]. Ljevica je bila sporazumno protiv.

Na glasanju se nisu pojavili zastupnici najveće oporbene stranke, Građanske koalicije (KO) [Koalicja Obywatelska]. To zaista ne iznenađuje. U jesen se u Poljskoj bira novi parlament. A s Donaldom Tuskom na čelu, Građanska koalicija zna koliko je papa važan za dio njihovih pristaša. Prema sadašnjim istraživanjima, četvrtina ispitanika priznaje da papa – zbog ovih objelodanjenja – kod njih gubi autoritet. Međutim, gotovo dvije trećine smatra da papin autoritet neće biti narušen. Vladajućoj stranci PIS bilo je potrebno da u mjesecima koji prethode izborima, u suradnji s crkvom, organiziraju jadan patetičan obrambeni rat.

“Ponovno te [zlo]upotrebljavaju”

Vodeći biskupi također zauzimaju upitno stajalište. Krakovski nadbiskup Jedraszewski je posljednja istraživanja označio kao “drugi napad” na papu, nakon prvog u Rimu 1981. godine. Ivan Pavao II. “još uvijek je neprijatelj mnogih snaga izvan Poljske, ali i unutar naše zemlje – zagovornika rodne ideologije, pobornika pobačaja i eutanazije”, smatra nadbiskup. Poljska biskupska konferencija bila je suzdržanija u službenom priopćenju, no i oni su odbacili istraživanja, jer govori o “velikim pokušajima diskreditacije jednog od najvažnijih sunarodnjaka”.

Neovisni stručnjaci naklonjeni Crkvi – za razliku od episkopata – pozivaju više nego ikad na osnivanje neovisne istražne komisije, koja bi se bavila problemom pedofilije u redovima Crkve u Poljskoj. “Svaki pokušaj organiziranja takve komisije u internom crkvenom forumu osuđen je na propast”, piše teolog i katolički svećenik Alfred Wierzbicki, koji predaje na Sveučilištu Marie Sklodowska u Lublinu. Prema njemu, nije potrebno braniti Ivana Pavla II., nego je potrebno brinuti se za žrtve.

Jedna mlada žena, koja je kao dijete bila žrtva svećenika pedofila, objavila je pismo u katoličkom časopisu Wiez. Pismo je uputila sama sebi, da bi na taj način istaknula činjenicu da se u cijeloj ovoj raspravi zanemaruju žrtve pedofilskih zločina. Toska Szewczyk, još uvijek praktična katolkinja, piše: “Vidim, plačeš sama, jer se tvoja nada u zajedništvo ponovno sudara s brutalnom stvarnošću. Oni ne razgovaraju s tobom. Većina govori o napadu na papinu svetost. […] Vidim ljutnju koja te razdire. Ponovno te [zlo]upotrebljavaju.”

Autor: Jan Opielka (Pyskowice, 1977), politolog i anglist; slobodni je novinar za njemačke i poljske medije.

PITANJE VJERE

Zaražena klerikalizmom

Što se Katolička crkva katastrofalnije razvija, to više favoriziram onu Foucaultovu: „Umijeće: ne dopustiti da se s tobom tako upravlja.“ To znači, ne na ovaj način, ne po ovoj cijeni, ne s ovim argumentima – i stoga, ne od ovih ljudi. Ovo se može dobro kazati i za današnju Crkvu. Prije svega, važno je prihvatiti doktrinu vjere samo ako su razlozi, koji se za to navode, uvjerljivi. Ako se žele osigurati određene pozicije moći, iznoseći uvijek iznova neuvjerljive argumente, to znači, moramo se kreativno suprotstaviti.

U Katoličkoj crkvi još uvijek vlada ono što Kate Manne u svojoj analizi mizoginije naziva down girl [dolje djevojke]! Stupite dolje! To je mjesto koje klerikalizam daje ženama. Papa Franjo je to ponovio kada se osvrnuo na sinodalni put. Odbacio je zahtjev da se ženama omogući svećeničko ređenje, kao klerikalizaciju, nastavljajući time optuživati žrtve sustava. Nažalost, sam sinodalni put govori gdje je mjesto ženama. S punim brojem glasova biskupi su izglasali da se nešto poduzme po pitanju duhovnog i seksualnog zlostavljanja žena, jer su one posebno ranjive. Sa ženama u ulozi žrtve biskupi se dobro snalaze. Ali tvrdolinijaši nisu bili voljni učiniti ništa u odnosu na povećanu ranjivost. Oni su trebali značajno ojačati nadležnost žena u dijeljenju sakramenata. Umjesto toga, učinilo ih se ranjivim: žene se drže ranjivima kako bi ih se lakše moglo kontrolirati. Umijeće – ne dopustiti da ti ljudi upravljaju, osobito je potrebno u Crkvi zaraženoj klerikalizmom.

Autor: Hildegund Keul (* 1961.), katolička istraživačica ranjivosti na Sveučilištu u Würzburgu, teologinja, religiologinja i germanistkinja.

Izvor: Die Furche (12), 23. ožujka 2023. str. 8. Prijevod: Predrag Mijić, polis.ba