Objašnjenje sinodalnog puta u Crkvi u Njemačkoj

Pojedini katolici u SAD-u su duboko zabrinuti za Crkvu u Njemačkoj zbog njezinog „sinodalnog puta“. Brzim pretraživanjem na YouTube-u mogu se lako pronaći naslovi kao što su: „Što se događa u Njemačkoj?“, „Engleski biskup UPOZORAVA Vatikan: ‘Zaustavite njemačke biskupe, idemo prema raskolu!’“ i „Vatikan u krizi upravljanja katoličkim biskupima u Njemačkoj.“

Je li išta od ovoga točno? Pa i nije baš. Ovog tjedna u posebnom izdanju podcasta „Vatikan iznutra“, razgovaram s četvero Nijemca katolika koji dobro razumiju sinodalni put: s biskupom koji je u sinodalnom forumu angažiran oko pitanja moći, teologinjom koja je uključena u raspravu oko uloga žena, zatim s jednim od duhovnih vođa sinodalnog puta, te s jednim kritičarom procesa. Njih četvero imaju različite stavove o Crkvi u Njemačkoj, ali svi oni vjeruju da je sinodalni put dobronamjerni napor koji može osigurati budućnost Katoličkoj crkvi u Njemačkoj. Nitko od njih ne vjeruje da postoji ikakav rizik od raskola.

Što je ustvari „sinodalni put“?

Ukratko, „sinodalni hod“ ili „sinodalni put“ (njemački: „Synodaler Weg“) je skupina od 230 ljudi okupljenih da rasprave, prema svojem viđenju, probleme koji najviše pritišću Katoličku crkvu u Njemačkoj. Skupinu čine svi njemački biskupi, predstavnici redovničkih zajednica, laički pokreti, biskupije i župe, sveučilišta, konzultanti iz drugih crkava te stručnjaci za pojedine teme koje se raspravljaju.

Grupa je usredotočena na ova područja: moć i raspodjela moći u Crkvi; odnosi i seksualnost; svećenička služba, uključujući i raspravu o celibatu; žene u poslanjima i službama u Crkvi.

Cijela skupina od njih 230 sastala se samo dva puta. Jednom je to bio fizički susret, a jednom preko zoom-a zbog pandemije Covida 19. Ali postoje „forumi“ od oko 40 osoba koji su fokusirani na pojedinu temu proučavanja i koji rade između velikih grupnih sesija.

Sinodalni put je postavljen široko kako bi ostavio prostora sudionicima da bi mogli prosuditi što im je prihvatljivo a što nije, i da bi promijenili što misle da treba mijenjati. Još nije jasno kada i kako će proces završiti. Na početku je bilo zamišljeno da traje oko dvije godine, od 2019. do 2021., ali je pandemija promijenila planove. Grupa se nada da će biti moguće da se okupe na jesen i da će na proljeće sljedeće godine moći izglasati rezoluciju. Na taj bi način njihove preporuke mogle biti doprinos svjetskom sinodalnom procesu kojega je započeo Papa Franjo, a koji bi trebao biti zaključen 2023. godine.

Na koji se način ovaj sinodalni put razlikuje od redovitih sinoda?

Njemački sinodalni put namjerno nije strukturiran kao druge sinode. Na jednoj redovitoj sinodi biskupi se okupljaju kako bi, u svojoj regiji, raspravili teme od interesa za Crkvu. Raspravljaju o mogućim rješenjima, ponekad uz sudjelovanje laika, nakon čega glasaju za seriju prijedloga. Njemački su sinodalni put organizirali njemački biskupi u suradnji sa Središnjim odborom njemačkih katolika (ZdK), najvećom od nekoliko grupa koje u Njemačkoj predstavljaju katoličke laike.

Biskupi i predstavnici laika željeli su da laicima bude dopušteno glasovati o odlukama u sinodalnom procesu, čime su zaobišli redovitu sinodalnu strukturu u korist one da oboma, i lacima i biskupima, bude omogućeno glasanje i zastupljenost u jednakom broju. Budući da prema crkvenom zakonu nije dopušteno da laici nameću odluke biskupima, sinodalne bi odluke bile – u najboljem slučaju – preporuke. Svaki će pojedini biskup morati odlučiti samostalno hoće li i ako hoće, na koji će način implementirati odluke u svojoj vlastitoj biskupiji.

Sinodalni put si je dao zadatak da raspravlja o temama koje su bile smatrane tabuima u Crkvi, kao što je primjerice ređenje žena

Zasigurno će se biskupi naći pod pritiskom vjernika laika da sprovedu promjene poslije toliko dugog savjetodavnog procesa. Dr. Juliane Eckstein, istraživačica na Sankt Georgen Institutu za filozofiju i teologiju u Frankfurtu, Njemačka, i sudionica foruma o ulozi žena u Crkvi, to jezgrovito sažima: „Zakonski nije obvezujuće, moralno jest.“

Za koje će prijedloge glasati sudionici sinodalnog puta?

Sinodalni put si je dao zadatak da raspravlja o temama koje su bile smatrane tabuima u Crkvi, kao što su ređenje žena, što je Papa Ivan Pavao II. 1994. proglasio zatvorenim za raspravu, i svećenički celibat. Papa Franjo ohrabrio je sudionike na sinodama da ni jednu temu ne smatraju tabuom, nego da govore otvoreno i iskreno, upravo onako kako se događa na njemačkom sinodalnom putu.

Grupa će glasati za prijedloge na tri razine:

1. Lokalni prijedlozi koje će svaki biskup moći implementirati u vlastitoj biskupiji. Sudeći na osnovu izvještaja s foruma, ove će preporuke vjerojatno uključivati osuvremenjivanje župskih i biskupskih administracija: zapošljavati laike u područjima njihove stručnosti, kao što su financije, kako bi se biskupi i svećenici mogli više usredotočiti na pastoralne potrebe; laici trebaju biti uključeni u donošenje odluka.

2. Promjene kanonskog prava. Crkva u Njemačkoj ne može promijeniti nauk koji će imati učinak na cijelu Crkvu, zbog toga sinodalni put planira predložiti Papi Franji da učini promjene. Prema dr. Eckstein, jedna promjena u kanonskom pravu koju grupa može preporučiti je da ređenici ne budu toliko vezani za administraciju, primjerice da svećenik ne bude onaj koji daje zadnju riječ na župske financije.

3. Ekumenski koncil. Neke promjene u njemačkom sinodalnom putu vjerojatno su prijedlozi, kao što je ređenje žena, koji bi morali tražiti konzultacije s cijelom Crkvom. Tako, prema dr. Eckstein, sinodalni put planira predložiti ekumenski koncil – prvi poslije Drugog vatikanskog.

Preporuke za promjene kanonskog prava i za koncil bit će poslane u Rim, na razmatranje Papi, i bit će također uključene, kao doprinos Njemačke, u opću sinodu 2023. godine, gdje će prvo biti razmatrane na kontinentalnoj razini, zajedno s doprinosima drugih europskih zemalja, te potom na općoj razini u Vatikanu.

Zašto se ovo događa?

Crkva u Njemačkoj se suočava s masovnim ispisivanjem katolika od kada su na vidjelo izbili seksualni skandali klera, od 2010. godine. Prošle godine su 402.000 katolika napustili Crkvu. To je najveći egzodus u jednoj godini u povijesti.

S ciljem razumijevanja uzroka krize zlostavljanja, njemački biskupi su 2018. naručili studiju. Ta je studija otkrila tisuće slučajeva zlostavljanja, nakon čega je biskupima postalo jasno da nije riječ samo o pojedincima nego da se tu radi i o moći crkvenih struktura te o kulturi čuvanja tajni oko seksualnosti. Tako su, unutar godinu dana, odlučili sazvati sinodalni put, stavljajući fokus na četiri područja koja se odnose na moć i seksualnost.

„Seksualno zlostavljanje ima samo jedan izvor, [i to je] u zloupotrebi moći u našoj Crkvi“, kaže biskup Franz-Josef Overbeck, jedan od vođa sinodalnog puta na području vezanom za moć. „Neki biskupi, neki svećenici, nisu vršili svoju službu na ispravan način, a nije im se suprotstavila hijerarhija niti drugi ljudi, drugi vjernici. Zbog toga ovo nisu samo pitanja ovlasti i moći biskupa i svećenika, nego također i pitanje ovlasti laika.“

Što kažu kritičari?

Dvije temeljne zabrinutosti oko sinodalnog puta odnose se na zabrinutost za potkopavanje crkvenog nauka te mišljenje da je struktura sinodalnog puta neučinkovita.

Istina je da sinodalni put raspravlja o promjeni nauka. Ipak, svaki stručnjak s kojim sam razgovarala – čak i jedan otvoreni kritičar – je tvrdio da Crkva u Njemačkoj nema namjeru odijeliti se od Vatikana niti pokušati promijeniti nauk bez odobrenja Vatikana, čak i ako nijedan njihov prijedlog ne bude prihvaćen.

Neki ukazuju na nedavni pokret blagoslova istospolnih parova u Njemačkoj kao prkos Vatikanu i kao znak da je Crkva u Njemačkoj voljna prekinuti s Vatikanom, ali se Njemačka biskupska konferencija suprotstavila blagoslovima. Događaj je otkrio postojanje tenzije koja ponekad postoji između biskupa i progresivne baze u Crkvi u Njemačkoj, ali je sinodalni put mjesto gdje ove grupe, zajedno s ostalima, traže zajednički temelj.

Druga se kritika odnosi na strukturu. Dr. Thomas Schüller, ravnatelj Instituta za kanonsko pravo na Sveučilištu u Münsteru, objašnjava da je zabrinut kako bi sinodalni put mogao biti neučinkovit zato što njegova struktura nije obvezujuća za biskupe i da bi mogla dovesti do toga da odluke puta budu zanemarene u Rimu. Dr. Schüller kaže da bi njemu bilo draže da je sinodalna struktura odobrena od Rima kao što je bila ona za Sinodu u Würzburgu 1970. godine, na kojoj su i biskupi i laici imali pravo glasa.

„Svaka lokalna crkva mora primijetiti svoj problem i rješavati ga. Mora postojati legitimna višeglasna raznolikost katoličkih odgovora. Nitko u Njemačkoj ne dovodi u pitanje Vjerovanje ili papinsko-biskupsko ustrojstvo naše Crkve.“

Čak kao kritičar procesa, dr. Schüller vjeruje, kao i svaki stručnjak intervjuiran za ovaj tekst, da su se glasovi o raskolu od pojedinih iz SAD-a izmakli kontroli. „Govor o raskolu u nekim katoličkim krugovima u SAD-u je zlobna i neutemeljena difamacija“, napisao je dr. Schüller u emailu. Priznajući da se „kao braća i sestre prepiremo“ oko tema kao što su seksualnost, on kaže: „Svaka lokalna crkva mora primijetiti svoj problem i rješavati ga. Mora postojati legitimna višeglasna raznolikost katoličkih odgovora. Nitko u Njemačkoj ne dovodi u pitanje Vjerovanje ili papinsko-biskupsko ustrojstvo naše Crkve.“

Što o sve tome misli Papa Franjo?

Poput dr. Schüllera, ni Vatikan nije bio sretan što odluke sinodalnog puta ne slijede tradicionalnu sinodalnu strukturu, što bi Rimu dopuštalo puno više uvida u proces i teme koje se raspravljaju.

Kada su se studijska područja fokusirala na autoritet i seksualnost, što je bilo obznanjeno u ljeto 2019., Papa Franjo je napisao pismo Crkvi u Njemačkoj upozoravajući na napast Crkve u Njemačkoj prema neovisnosti. Zbog iznimnog bogatstva Crkve u Njemačkoj – Kelnska biskupija ima bogatstvo veće od vatikanskog – i njezinog intelektualnog doprinosa od reformacije do Pape Emeritusa Benedikta XVI, Papa je napisao da postoji kušnja da „probleme rješavaju samostalno, oslanjajući se samo na svoje snage, metode i inteligenciju“, što bi moglo završiti „umnažanjem i gajenjem onih nevolja koje se htjelo prevladati“.

Papa je potaknuo sinodu da evangelizaciju postavi za svoj primarni cilj. U odgovoru, dvojica njemačkih biskupa su skicirala prijedlog za sinodalni put fokusiran na evangelizaciju, sa studijskim grupama o temama kao što je služba za mlade, ali prijedlog nije izglasan. Razlog tomu bio je što je većina članova grupe bila za to da se riješe teška pitanja koja su u korijenu krize zlostavljanja, jer je to jedini način da Crkva ponovno zadobije kredibilitet kako bi onda mogla učinkovitije evangelizirati.

“Zlostavljanje nije samo u seksualnim odnosima nego i u odnosu na moć, kako je moć kontrolirana i kako ju se zloupotrjebljava na različite načine. Jednostavno ne možemo biti evanđeoski ako ne krenemo od sebe samih.”

„Uvijek slušamo o evangelizaciji, trebamo evangelizirati… To je istina, ali se osjećamo kao dvoličnjaci radeći to unutar jednog zlostavljačkog sustava“, kaže dr. Eckstein, članica foruma o ženama. „Zlostavljanje nije samo u seksualnim odnosima nego i u odnosu na moć, kako je moć kontrolirana i kako ju se zloupotrjebljava na različite načine. Jednostavno ne možemo biti evanđeoski ako ne krenemo od sebe samih.“

Malo poslije Papinog pisma, iz Vatikana su stigle smjernice da odluke sinode ne mogu biti obvezujuće za Crkvu. Zastupnik iz ZdK-a je odgovorio da je zabrinutost Vatikana bila usmjerena na noviju verziju planiranih dokumenata, i tako, doista, proces nije obvezujući.

Kako je Papa Franjo odgovorio na razvoj situacije nakon svoga pisma? Nije dao ni jedan službeni komentar, iako mnogi vide kao komentar njegovu izjavu iz studenog 2020. u kojoj se osvrnuo na sinodalni put. Kazao je:

Ponekad osjećam veliku tugu kada vidim zajednicu koja, s dobrom namjerom, izabire pogrešan put misleći da se Crkva stvara okupljanjima, kao da bi bila politička stranka: većina, manjina, što jedan misli o nekoj stvari, a što drugi… To bi onda bila kao sinoda, sinodalni put koji moramo poduzeti. Pitam se: Gdje je tu Duh Sveti? Gdje je molitva? Gdje je tu ljubav zajedništva? Gdje je euharistija? Bez ove četiri koordinate, Crkva postaje društvena organizacija, politička stranka.

Dopisnik American magazina iz Vatikana, Gerard O’Connell i Bernd Hagenkord, D.I., dugogodišnji urednik Vatican News-a kojeg je ZdK izabrala da bude duhovni savjetnik sinodalnog puta, ne vjeruje da je Papa u svojem komentaru imao namjeru kritizirati sinodalni put u Njemačkoj. Gospodin O’Connel je kazao: „Kao polaznu točku ovdje uvijek uzimam ono što je Papa, razmotrivši i razumjevši što njemački biskupi žele učiniti, napisao u pismu: ‘Ovdje vam dajem nekoliko savjeta, ali nastavite. Dobro je raspravljati. Evo vam nekoliko savjeta.’ Papa je postavio neke smjernice. I naravno, ako bi ih oni u potpunosti ignorirali, to bi bila druga stvar. Ali ne čini mi se da je tako.“

„Većina sudionika nema nekakvu svoju agendu osim što pokušavaju ići naprijed zajedno i tražiti zajedno rješenja… i osluškivati Duha Svetoga kako bi Crkva opstala, da Gospodinova Crkva i sutra bude tu.“

Neispričana priča

Na posljetku, sliku koju sam stvorila razgovarajući s ocem Hagenkordom, s dr. Eckstein, dr. Schüllerom, biskupom Overbeckom i gospodinom O’Connelom jako se razlikuje od slike koja se pojavljuje u nekim medijima u SAD-u. Umjesto Crkve koja je uvjerena u svoju snagu i neovisnost i koja je odlučna da ide naprijed prkoseći crkvenom nauku i crkvenom jedinstvu, bliži pogled na sinodalni put u Njemačkoj pronalazi Crkvu koja gleda svoju duboku ranjivost i koja je odlučna raditi zajedno unatoč razlikama u mišljenju kako bi se došlo do korijena problema zlostavljanja i kako bi Crkva ponovno mogla biti vjerodostojna i kako bi ponovno privukla nove vjernike.

Otac Hagenkord je naglasio da je proces, iako nije imun na političke zloupotrebe, najzad posao duhovnog razlučivanja. „Da, postoje ljudi s agendom“, kaže. „Susrest ćete ih mnoge kako puno govore u mikrofon. Ali većina sudionika nema nekakvu svoju agendu osim što pokušavaju ići naprijed zajedno i tražiti zajedno rješenja… i osluškivati Duha Svetoga kako bi Crkva opstala, da Gospodinova Crkva i sutra bude tu.“

---

Autorica: Colleen Dulle. Izvor: America magazine. Prijevod s engleskog: Jozo Š., polis.ba.

---