Moj prijatelj Akbar Veliki

(Darku Cvijetiću)

 

Slika Isusa

U bradi mu šuma borova

ponekad, u polumrakovima, pastirski štap i šeta

prema pašnjacima Grmeča, čuva ovce s čobanima, za trista maraka

i pričaju mu oni u svojim samoćama

kako bi se ženili, ako treba i srpkinjama,

Planina tišinu golema

Kad sunce zapada,

On silazi zaogrnut planinama

a kad nanovo prosine,

pahulja se glečer otapa,

niz obraz Mu silazi,

svijet bi mogla potopiti

Akbar je na put krenuo misleći

Izdaleka će golubica

maslinom oglasiti

Kopno samo što nije izronilo Akbare

Samo što

to kopno za nas ne postoji

Ipak jedna ptica Bita

lijepim farsi progovori

Akbare, nemoj tonuti

Moj prijatelj Akbar Veliki slika Isusa

Žilet žicom okrunjena

Ako je gledaš predugo

Oči ti iskrvare

Ne nadaj se Akbare

Bita zapjeva

europljani nose u očima sterilne tufere

Štite od davljenja

u očnim dupljama

Proizvedeni u gradiću na granici

Izvoze se posvuda,

iako

 radnici nisu dobili plaće tri mjeseca

Praznina u trbusima popunjena sterilnim gazama.

Akbare nemoj padati

U san mu dolazi Isus iz Prijedora

Nad križem lebdi

Bezrukan.

Jer grlio sam ih sve Akbare, sve do zadnjega,

I ruke ih moje sablazniše,

pa ih ra(z)niješe

da više nikoga ne zagrle

nego Akbare, nemoj padati

evo ti ruke brate, Darko je Cvijetić dopisao

a drugu mi ti

doslikaj,

jer grlio bih, a križ mi se orukuje,

neće niko križa moj Akbare

nego naslikaj

i opet ću

sve jednako

sve

Sa ove dvije ruke.

Nemoj padati Akbare

---

Roberta Nikšić, polis.ba

---

Darko Cvijetić, Neraspeti

---