Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Mirno more i bosanska priča
Kapetan Berket više puta naglašava da je to mirovni projekt kojim se željelo povezati djecu čiji su roditelji možda u ono vrijeme bili na suprotnim stranama u ratu. Tom besmislu rata, mržnje i ljudskoga zla, Winkler je suprotstavio ideju bratstva ljudskog roda koje na zajedničkom brodu plovi morem života
Oko osamsto uglavnom djece s različitim oblicima fizičkog i intelektualnog invaliditeta te oni bez odgovarajuće roditeljske skrbi ispunili su jednu plažu u Kaštel Gomilici u predvečerje toplog ranojesenskog dana. Zalazak sunca na ovoj plaži ispraća njihov žamor, razgovori na različitim jezicima, smjeh, veselje… Iz 28 različitih zemalja okupio ih je projekt Mirno more – Flota mira. Dvodnevni domaćini u Marini Kaštela, njihovog sedmodnevnog jedrenja Jadranskim morem, je obitelj Berket. Joško i njegova supruga Zrinka hodaju plažom i nastoje pozdraviti što više djece i njihovih pratitelja. Joško nam govori da mu je ovaj susret najveća radost te da se na „ovom svijetu ne može iskusiti veća sreća i zadovoljstvo“. „Pogledajte ovaj život!“, pokazuje rukom na djecu koja ispraćaju zalazak sunca.
Središnji događaj jedrenja Flote mira odvija se u Marini Kaštela. Njezin vlasnik kapetan Joško Berket upoznao nas je s početnom idejom ovih susreta kontekstom u kojem je nastao te o njegovoj vlastitoj ideji koja je nadahnuta Flotom mira, a vezana je s Bosnom i Hercegovinom.
Kapetan Berket nam objašnjava da je začetnik projekta Mirno more bio Christian Winkler. On je u vrijeme rata u BiH i Hrvatskoj došao na ideju da u Austriji okupi određeni broj djece izbjeglica iz obitelji svih nacionalnosti te da ih povede na Jadransko more gdje će zajedno ploviti, jednak broj djece svih nacionalnosti na istom brodu. Prva regata od četiri broda doživjela je veliki uspjeh te se sljedećih godina broj djece i brodova koji sudjeluju u floti počeo naglo povećavati da bi sada dosegao razinu od oko stotinu brodova. Njih bi bilo i više, ali iz sigurnosnih razloga ne bi bilo izvedivo povećavati flotu. Kapetan Berket više puta naglašava da je to mirovni projekt kojim se željelo povezati djecu čiji su roditelji možda u ono vrijeme bili na suprotnim stranama u ratu. Tom besmislu rata, mržnje i ljudskoga zla, Winkler je suprotstavio ideju bratstva ljudskog roda koje na zajedničkom brodu plovi morem života. (Otuda i naziv Flota mira.) Njegovu ideju brzo je prepoznala država Austrija te su iza projekta financijski stale velike firme i organizacije.
Obitelj Joška Berketa, osim što Floti mira stavlja na raspolaganje svoja materijalna dobra (besplatne vezove u marini, brodove za plovidbu, prostore marine u kojima se odvijaju različite aktivnosti, dvorane…), aktivno je uključena u cijelu ovu priču, od organizacije do volontiranja na plovilima. Na pitanje što njegovoj obitelji znači sudjelovanje u ovom projektu, Joško odgovara: „Ne bih želio da me krivo razumijete, ali mi živimo za ovaj događaj i on za nas ima neprocjenjivo veliko značenje. Najveće bogatstvo mi je obitelj, imam četvero djece i petoro unučadi i dat će Bog da ih bude i još. A materijalna dobra koja imamo, moramo dijeliti s drugima. Na taj sam način odgajao svoju djecu. Jedan od tih projekata u kojima sudjelujemo je Mirno more.“
Kapetan duge plovidbe, Joško Berket s ponosom nabraja ustanove iz Bosne i Hercegovina i Hrvatske koje sudjeluju u ovom događaju. Ističe svoju posebnu ljubav prema Bosni. U taj „bosanski svijet“, priča Joško, ušao je prije petnaestak godina, nakon što je slučajno otkrio franjevačku reviju Svjetlo riječi i susreo fra Ivana Šarčevića. „Prvi put sam se, iako puno čitam i pratim vjerski tisak, susreo s ozbiljnim vjerskim štivom u novinama“, kaže Joško. Od tada ga je počela zanimati „bosanska priča“ te je počeo odlaziti u Bosnu i uspostavljati kontakte.
Sve ovo kapetan Joško Berket priča da bi objasnio vezu između projekta Mirno more i vlastite „bosanske priče“ u Marini Kaštela. Tijekom ljeta Marina Kaštela i obitelj Berket ugošćuju nekoliko stotina djece iz različitih krajeva u Bosni, odlaze po njih malim busom, organiziraju im tjedni boravak u marini i na moru te ih ponovno vraćaju kući. Prva skupina bosanske djece, prisjeća se Joško, bila je iz Male škole u Varešu, koju vode bosanske franjevke. Taj projekt je na neki način paralelan projektu Mirno more, „to je bosanska priča naše obitelji“, kaže Joško. Već desetljeće u njihovoj marini se tijekom ljeta smjenjuju grupe djece i mladih iz različitih ustanova i škola iz raznih krajeva BiH, a i zadnjh godina i Vojvodine. Bez ovih događaja i susreta, tvrdi Berket, njegov život i život njegove obitelji bi bio puno siromašniji te naglašava da „nama ništa ljepše kada možete nekom pomoći a da ništa ne očekujete zauzvrat“.
Kapetan Berket je svjestan u kakvim se problemima nalazi bh. društvo te da retrogradne sile ubiru ogromne plodove, ali tomu se treba suprotstaviti aktivnim angažmanom u očuvanju one humane bosanske paradigme koja se odupire podjelama i mržnji. Upravo je ta paradigma osvojila kapetanovo srce i on daje svoj doprinos da je očuva i dalje razvija.
Među brojnim grupama iz cijele Europe koje sudjeluju u ovom projektu, pronašli smo nekoliko njih iz Bosne i Hercegovine. Oni su s nama podijelili svoja iskustva sudjelovanja u Floti mira.
Slaviša Bošnjak u pratnji je dviju osoba iz Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba Bakovići. Inače, ovaj Zavod pokraj Fojnice nudi utočište za nešto manje od 350 odraslih osoba. Slaviša kaže kako im je ovo sedmi put da isplovljavaju u Floti mira te da je svaki put nezaboravno iskustvo. Priznaje da mu je teško opisati osjećaje zadovoljstva dok gleda osobe s teškoćama kako su preplavljeni radošću što u posebnom ambijentu druženja, u plovidbi morem na brodu, upoznaju nove prijatelje iz drugih država; lako stječu povjerenje, čeznu za ljubavlju i prihvaćanjem te ih brzo uspostavljaju. Od naših prijatelja s intelektualnim poteškoćama, smatra Slaviša, možemo za život naučiti važne životne lekcije: dok težimo na različite načine za uspjehom, oni nas podsjećaju da su ljubav, prihvaćanje, radost susreta s drugim ipak najvažnije stvari.
Edin Pašić, zaposlenik je Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba – Drin kraj Fojnice. U njihovom Zavodu se trenutno nalazi oko 500 osoba različitih životnih dobi, od 3. do 90. godine starosti. Na temelju svojega iskustva i rada s osobama s intelektualnim poteškoćama, Edin kaže da svaka od njih ima poseban dar kojega otkrije u Zavodu. Neki su dobri u matematici, neki lijepo pjevaju, neki tako dobro pamte stihove da je teško pronaći pjesmu da je ne znaju napamet, neki su dobri u izradi suvenira i drugih predmeta… I Edin, kao i Slaviša, naglašava da se među njima brzo rađa povjerenje i lako nastaje prijateljstvo. Kaže da su u plovidbi na brodu i na kopnu dok se druže s osobama iz drugih brodova, tako lako uspostavi prijateljstvo kao da se radi o susretu osoba koje su godinama prijateljevale. Edin kaže da su ove osobe uzori kako trebaju izgledati ljudski susreti uopće. Zapreka tim susretima ne bi trebale biti nacionalne, vjerske, ideološke ili bilo koje druge razlike, uvjeren je Edin.
Korisnici Zavoda Drin i Zavoda Bakovići, kao i njihovi zaposlenici, plove zajedno, u istom brodu na Jadranskom moru, kao što su zajedno „plovili“ do početka devedesetih u Fojnici.
Amra Dulić u pratnji je nekoliko djevojčica iz SOS Dječjeg sela u Sarajevu. Ova organizacija postoji skoro 30 godina, naglašava Amra na početku, i usmjerena je na pružanje brige i sigurnosti za djecu, ali i na podršku u pripremi za samostalnost. Ponosni su na generacije koje su prošle kroz Dječje selo a sada su samostalne i u društvo posve integrirane odrasle osobe. Amra naglašava svoje oduševljenje što prvi put sudjeluju u regati Mirno more.
Fenomenalno iskustvo i impresivna organizacija, kaže Amra. Različite aktivnosti, mogućnost plovljenja morem, spavanje u brodu…, sve će to djeci činiti iskustvo koje nikada neće zaboraviti. Amra je uvjerena da će ovdje nastati prijateljstva koja će trajati cijeloga života. Djeca su oduševljena, svjedoči Amra. Djevojčice iz Sarajeva su na brodu s djevojčicama iz Austrije. Amra smatra da je sudjelovanje u ovom projektu važno za djecu iz SOS Dječjeg sela te se nada da će sudjelovati i narednih godina.
Danas je Zaklada Mirno more jedan od najvećih humanitarnih projekta ove vrste u Europi i već je nekoliko puta bila predlagana za Nobelovu nagradu za mir. Sljedeće godine Mirno more slavi trideseti rođendan, a prema entuzijazmu kojem smo svjedočili, izgleda da je ovo tek početak ove lijepe humanitarne priče. Aktualni voditelj Zaklade Mirno more Andreas Bauer (Beč) kaže da ovaj projekt itekako ima smisla, jer im mnogi nakon tjedan dana provedenih na Jadranskom moru i intenzivnog druženja šalju poruke da su im životi promijenjeni.
Jozo Šarčević, polis.ba