Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Međunarodni dan materinjeg jezika
Ako bih trebao usporediti jezik s nečim drugim, rekao bih da je jezik sličan svjetlosti: Svjetlost ne vidimo, ali u svjetlosti vidimo stvari, ljude i svijet. Dok gledamo stvari i svijet, ne svraćamo pozornost na svjetlost (iako bez nje ne možemo ništa vidjeti)
Međunarodni dan materinjeg jezika, koji se slavi 21. veljače, na zanimljiv način obilježen je u Brčkom. Naime, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Bošnjačko kulturno društvo Preporod i Srpsko kulturno društvo Prosvjeta odlučili su zajedno proslaviti ovaj dan tako što su obišli važnije kulturne lokalitete triju naroda na prostoru Brčko distrikta.
Prvo su posjetili kapelicu sv. Jurja u čijem se dvorištu nalazi nekoliko stećaka, među njima i jedini stećak s natpisom u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Potom su se zaputili na „Svatovsko groblje“, jednu od najvećih nekropola stećaka u ovom dijelu zemlje, koja je još uvijek neistražena. Zatim su posjetili Crkvu svete Trojice u naselju Kalajdžije, koju su 1768. godine osnovali Cincari iz Bitolja, te „Konak porodice Zaimović“.
Tijekom obilaska sudionici su mogli čuti mnoge zanimljive činjenice o navedenim lokalitetima, a na završetku druženja u župnoj dvorani župe Zovik, predsjednik HKD Napredak fra Mirko Jozić održao je zanimljiv govor o jeziku, koji donosimo u cijelosti.
„Ne bi bilo dobro da nam proslava Međunarodnog dana materinjeg jezika prođe, a da o jeziku nitko ne kaže ni jedne riječi!“ – rekao sam svojim kolegama Draganu Tomiću, predsjedniku „Prosvjete“ i Edinu Jašareviću, predsjedniku „Preporoda“ kada smo dogovarali ovaj program.
„Slažemo se, pa eto bilo bi najbolje da ti kao domaćin u Zoviku nešto kažeš o jeziku“ – rekli su mi kolege. Tako sam ja pao u jamu koju sam potajno njima kopao. Sada vam se obraćam iz te jame i nadam se da razumijete u kakvoj sam nevolji.
Jezik predstavlja jedan od najsloženijih fenomena ljudskoga svijeta. Iako je stariji i od književnosti, filozofije i znanosti, predmetom proučavanja postao je relativno kasno. Danas o jeziku postoji cijeli sustav znanosti iz kojih se nagomilalo ogromno i sofisticirano znanje o jeziku. No, kako ja nisam stručnjak za pitanja jezika i kako ovo nije atmosfera za akademsko predavanje, reći ću nešto kratko o svojoj zadivljenosti pred čudom jezika, jer sam uvjeren da je naše današnje druženje dobar trenutak da svratimo svoju pozornost na tajnu jezika.
Ako bih trebao usporediti jezik s nečim drugim, rekao bih da je jezik sličan svjetlosti: Svjetlost ne vidimo, ali u svjetlosti vidimo stvari, ljude i svijet. Dok gledamo stvari i svijet, ne svraćamo pozornost na svjetlost (iako bez nje ne možemo ništa vidjeti).
Jezik ima nešto slično. Prije nego počnemo misliti ili govoriti, mi pretpostavljamo i podrazumijevamo jezik, a dok govorimo, na jezik ne svraćamo pozornost. Misliti, razumijevati, osjećati, izražavati se, moliti, međusobno komunicirati i djelovati – možemo samo u jeziku, a da pri tome na jezik ne svraćamo pozornost. Mi se u jezik rađamo, u jeziku rastemo, razvijamo se, živimo i umiremo – jezik je naša zajednička kuća u kojoj postojimo. Izvan jezika za nas ne postoji ništa. Tu je misao na najjezgrovitiji način izrazio L. Wittgenstein rečenicom koja je svima dobro poznata: „Granice moga jezika jesu granice moga svijeta.“[1]
Jezik možemo zamisliti i kao beskrajni ocean s mnogo mora i zaljeva. Mora i zaljevi – to su jezici koje ljudi govore, materinji jezici.
Pod materinjim jezikom razumijemo općenito jezik koji smo naučili u ranom djetinjstvu bez formalne nastave. Pojam je došao iz latinskog u kojemu lingua materna znači jezik koji je s majkom ušao u obitelj. Općenito se pod materinjim jezikom razumije jezik koji je netko naučio od majke, koji najčešće govori, kojim najbolje vlada i s kojim se identificira.
Danas, prema nekima, na svijetu ima 6.505 ili, prema drugima, 7.079 jezika. Očito je da točan broj jezika na svijetu još nemamo. U velikom mnoštvu jezika neki su jezici srodni – oni čine tzv. jezičke obitelji – a drugi su izolirani – oni nisu srodni ni s jednim drugim jezikom (kakav je npr. koreanski).
Mi u BiH imamo tri materinja jezika i k tomu jezike sedamnaest nacionalnih manjina. Svaki od naših naroda može i treba svoj jezik slobodno njegovati, razvijati i usavršavati. Materinji jezik jest neusporedivo najvažniji predmet u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju. Sva se naime druga znanja – iz različitih školskih predmeta – stječu u jeziku i posredstvom jezika. Zato i nastavnici materinjih jezika imaju i najveću odgovornost u obrazovanju djece i mladih.
Htio bih istaknuti da njegovanje materinjeg jezika, koliko god bilo važno, nipošto ne smije biti slijepa ulica ili ćorsokak u kulturi. Naprotiv upoznavanje vlastitog jezika treba biti put otvaranja prema drugim jezicima i drugim kulturama. Dobro poznavanje materinjeg jezika najbolji je temelj za brzo i lako učenje drugih jezika. Mi u BiH, koji se razlikujemo – i u čemu treba i u čemu ne treba – morali bismo trajno biti svjesni da se naši jezici[2] prožimaju i da mi jedni druge bez naprezanja razumijemo. Naša zajednička proslava Međunarodnog dana materinjeg jezika to najjasnije i najljepše pokazuje i potvrđuje.
Dopustite mi da na kraju postavim pitanje: jeste li razmišljali o tome da se mîsli, govori, poruke, tekstovi iz bilo kojega jezika mogu prevesti u svaki drugi jezik?
To uzimamo kao nešto po sebi razumljivo. Ali: na temelju čega je moguće iz jednog potpuno različitog jezika prevoditi u drugi potpuno različiti jezik?
Jedini odgovor do kojega ja mogu doći glasi: prevođenje je moguće na temelju komunikabilnosti jezika. Jezik je medij komunikabilnosti, saopćivosti svijeta, bezdan mogućnosti koje se mogu ostvarivati na najrazličitije načine.
Jedan od tih načina jest i ovo naše današnje druženje.
Fra Mirko Jozić
[1] Die Grenzen meiner Sprache bedeuten die Grenzen meiner Welt“. L. Wittgenstein, Tractatus, 5. 6.
[2] O kritici podjele na tri jezika vidi: A. Purić, Maternji jezik koji dijeli BiH, u: https://www.slobodnaevropa.org/a/bih-maternji-jezik/29783198.html