Kustod Svete Zemlje: Učinite dostupnim sve što možete učiniti dostupnim

Oče Kustode, potres u Siriji odmah je mobilizirao franjevačke zajednice prisutne na tom području da pruže pomoć i potporu lokalnom stanovništvu. Možete li nam dati pregled situacije u svjetlu najnovijih vijesti koje ste dobili?

U svakodnevnom sam kontaktu sa svojom braćom koja trenutno žive u Siriji. Situacija u Damasku je uglavnom mirna, jer grad nije teško pogodio potres. Međutim, u Damasku naši fratri primaju izbjeglice koji dolaze iz najpogođenijih područja i smještaju ih u hotel za hodočasnike koji je u sklopu svetišta Obraćenja svetog Pavla. Situacija u Alepu svakako je ozbiljnija, jer se u Alepu jačina potresa nadovezala na više od deset godina ratnih razaranja, dajući završni udarac mnogim građevinama koje su već bile razorene minobacačima i bombardiranjem. Osobe kojima svakodnevno pomažu fratri, a njih je oko četiri tisuće, raspoređene su u koledžu ‘Terra Santa’, koji je trenutno mjesto gdje je smještena većina raseljenih i u prostorijama franjevačke župe. I u Latakiji je bila hitna potreba da se prime osobe koji su smještene u župnim dvoranama. U svim tim gradovima ne ograničavamo se samo na osiguravanje krova, već se moramo pokušati pobrinuti i za hranu, posebno u Alepu, gdje se dnevno podijeli četiri tisuće obroka.

Među zajednicama u Siriji, možete li nam reći koje je područje najozbiljnije pogođeno?

Najdramatičnija situacija je u selima koja se nalaze u dolini Oront, u regiji Idlib, jer je to najteže dostupno područje i gdje je potres najrazornije djelovao.

Ondje su se okolnosti, ionako kritične zbog izoliranosti područja i činjenice da je pod kontrolom džihadista, eksponencijalno pogoršale sa štetom od potresa. U ovom trenutku jedan od naših fratara, fra Louai prati situaciju u Jakubiju i obližnjim selima. Sama crkva u Jakubiju je nastradala, a druge naše prostorije su oštećene i nesigurne. Ondje je većina ljudi izgubila svoje domove.

Kustodija Svete Zemlje promiče prikupljanje sredstava za Siriju na dva načina, putem Udruge ‘Pro Terra Sancta’ i putem ekonomata Kustodije. Možete li nam reći koliko će to moći pomoći fratrima i stanovništvu Sirije?

Ekonomska i financijska pomoć može pomoći sirijskim fratrima jer im omogućuje kupnju osnovnih potrepština koje su u ovoj situaciji ključne. U Alepu vlada pomaže našoj zajednici opskrbom dizelom, plinom i hranom jer je distribucija četiri tisuće obroka dnevno iznimno zahtjevna misija. Ako mi je dopuštena šala, Isus je umnožio kruh i ribu za pet tisuća ljudi, ali u Evanđelju je to učinio dva puta, a ovdje se moramo brinuti za sve te ljude svaki dan. Putem ovih prikupljanja sredstava svatko može dati svoj dio. Svatko nas može podržati u osiguravanju osnovnih životnih namirnica. Naravno, mi nismo Ujedinjeni narodi. Ovo što mi radimo je kap u moru, ali barem nekoliko stotina ljudi zasad može imati krov nad glavom, deku, topli obrok. Pokrenute su akcije solidarnosti. Proteklih dana kontaktirala me jedna amaterska dramska družina iz Trentina (Italija) gdje su djeca i tinejdžeri donirali cjelokupni prihod od kazališne predstave za dobrobit žrtava potresa. To je znak da su ljudi osjetljivi i da svatko može pomoći.

Čuli smo da se neki fratri spremaju otići i podržati naporan rad franjevaca u Alepu.

Već idu mlađi fratri iz Kustodije, koji će naizmjenično pomagati na tim mjestima. I sam ću, što prije bude moguće, nastojati otići posjetiti fratre da ih ohrabrim i ohrabrim lokalno stanovništvo. Nužno i bitno je da i službeni predstavnici budi spremi otići u takva područja.

Što se tiče vrlo delikatnog pitanja sankcija koje pogađaju vladu Damaska, proteklih ste dana sami predložili inteligentno rješenje koje podrazumijeva ublažavanje sankcija. Mislite li da se ide u tome smjeru?

Sjedinjene Države već su odlučile suspendirati sankcije na 180 dana i to je vrlo pozitivna stvar. Nadamo se da će i Europa učiniti isto, a prije svega da će se suspendirati sankcije koje onemogućuju humanitarnu pomoć, a koje su po meni nemoralne i nehumane jer pogađaju obične ljude, civilno stanovništvo i najslabije skupine. Situacija u Siriji je već prije potresa bila kritična. Stanovništvo živi s 50 dolara mjesečno, reducirani su gorivo i struja… Tko bi od nas živio u takvoj situaciji? Tko bi od nas danas mogao imati struju jedan ili dva sata dnevno? Ili živjeti s manjkom kruhom? Moramo stvari promatrati sa stajališta ljudskog dostojanstva, dostojanstva osobe.

Želite li podijeliti neki poseban aspekt ove izvanredne i dramatične situacije koja vas je najviše pogodila ovih dana?

Najviše me se dojmio duh samozatajnosti koji su naši fratri odmah pokazali. Od prvih sati, nakon straha koji je i njih obuzeo, nisu štedjeli ni trenutka i neumorno su radili da dočekaju izbjegle, utješe one koji su izgubili nekoga, odu u posjet nestalima u selima. Mislim na one koji žive u dolini Oront. Sudjelovali su i sudjeluju i dijele patnju i žrtvu naroda, a ujedno su potpuno otvorili vrata samostana. Kad su me pitali: ‘Što da radimo?’ I sam sam rekao “učinite dostupnim sve što možete učiniti dostupnim” jer je to dio našeg vlastitog izbora života. Svi oni, pred opasnostima, nikada svoje dobro i osobnu sigurnost nisu stavljali ispred dobra i pomoći drugima.

Izvor: custodia.org, prijevod: polis.ba