Polisov retrovizor: ‘Kritika’ vlasti i prešućivanje odgovornosti

9. veljače – Politički kompromis u BiH?

Franjo Šarčević, gostujući uživo na N1 u emisiji ‘Novi dan’ komentirao je nastavak pregovora političkih lidera iz FBiH o izmjenama Izbornog zakona. Smatra kako bi svaki politički kompromis bio tumačen kao povlačenje i izdaja.

„Najgora stvar u cijeloj priči je što racionalna, otvorena politika koja bi bila spremna na prihvaćanje realnosti, na kompromis, na shvaćanje nekih osnovnih činjenica o ovoj zemlji, jednostavno takva politika ovdje još uvijek ne može doći do izražaja. Bila bi kažnjena od strane birača i javnosti, koja bi, kladim se, generirala hajku na sve one koji bi se pomakli sa svojih zacrtanih linija.

Političari iz HNS-a tj. iz HDZ-a i njihovih pridruženih članica su jasni da neće odstupiti od onoga što oni smatraju svojim crvenim linijama. Svoje crvene linije ima i bošnjačka nacionalna politika i ova treća, građanska, kako god da je nazovemo, politika koju personificiraju Naša stranka i SDP. Tako da ja ne vjerujem da će oni biti u mogućnosti da izađu jedni drugima u susret i da prihvate i jedni i drugi neke temeljne činjenice i da prihvate to što idu u maksimalizam nije dobro za stanje u našoj zemlji i za cjelokupne odnose.“

Nažalost ovo je dovelo do nikad veće političke krize u BiH, posebno kada su u pitanju odnosi Bošnjaka i Hrvata. Nemogućnost dogovora i kompromisa s najviše političke razine prelijeva se među stanovništvo kojemu se, od rata na ovamo, kao konstanta nameće teza o nemogućnosti zajedničkog života. Zato su nam itekako danas potrebni intelektualci, ljudi iz kulturnih i nevladinih sektora kako bi svojim javnim zalaganjem upozoravali na ovu za bh. društvo pogubnu opasnost.

10. veljače – Kad ste zadnji put izradili fotografiju?

Mnoge je, pogotovo mlade, iznenadila i zatekla nedavno objavljena vijest o mogućem gašenju Instagrama i Facebooka u Europi. Ove platforme uveliko su promijenile načine na koje gledamo i dijelimo svoje uspomene, naročito kada je riječ o fotografijama. Stoga, novinari N1 danas su građane Sarajeva pitali: Kada ste posljednji put izradili fotografiju?

Mnoge je ovo pitanje nasmijalo i zateklo, a odgovori su bili različiti. Dok stariji gospodin odgovara kako je posljednju fotografiju izradio „prije dva mjeseca“, njegov mlađi sugrađanin kroz smijeh dodaje: „Ja se ne sjećam da sam uopšte izrađivao fotografije u skorije vrijeme.“

Neki od sugovornika rekli su i da se radi „o teškom pitanju“, te da su posljednje svoje fotografije izradili jako davno. „Ma to je bilo u prošlom vijeku“, zaključio je u šali jedan sugrađanin.

11. veljače – Dan bolesnika

U svojoj poruci za Svjetski dan bolesnika Papa Franjo ističe poslanje prihvaćanja i pratnje bolesnika. Bolesnik je uvijek važniji od svoje bolesti i zato nijedan terapijski pristup ne može se odvojiti od slušanja pacijenta. „Kako ne spomenuti, u vezi s tim, brojne bolesnike koji su tijekom pandemije posljednju fazu života proživjeli sami“, kaže Papa. Uz to, Papa naglašava kako čak i kada nije moguće izliječiti, uvijek se može pružiti skrb, tješiti i izraziti blizinu usredotočenu više na osobu nego na njezinu bolest.

Velika razočaranost i čak osjećaj krivnje može se osjetiti u razgovoru s onima koji su doživjeli da im voljene osobe umru same. Sve češće, također, bolesne i starije osobe, posebno po staračkim domovima, ispovijedaju ostavljenost od svojih najbližih koju jako teško podnose. Nažalost, tek smrt postaje „mjesto“ blizine sa svojima. No nije li tada već prekasno?

12. veljače – Nadbiskup Vukšić: Iseljavanje stanovništva iz BiH se nastavlja, no državnu vlast to jedva da zanima

U intervjuu za agenciju FENA nadbiskup vrhbosanski Tomo Vukšić, koji je nedavno postao prvi čovjek u Katoličkoj crkvi u BiH naslijedivši kardinala Vinka Puljića, izjavio je kako je u BiH, prema podacima svećenika, krajem 2019. godini živjelo 353.872 katolika, što je u odnosu na isti izvor iz 2003. godine manje za nešto više od 100.000, upozorivši kako se iseljavanje stanovništva svih vjera iz zemlje nastavlja što, nažalost, državnu vlast, slično kao i u zemljama u okruženju, jedva zanima. Ti procesi iseljavanja i denataliteta, naveo je, uvjetovani su mnogim razlozima, a prije svega nedostatkom posla, korupcijom te stvarnom i pravnom nesigurnošću koja proizlazi iz “nedovršene države”.

I sada već bivši nadbiskup Puljić, također je često govorio o drastičnom iseljavanju katolika iz BiH, što je uvjetovano, složit ćemo se s Vukšićem „nedostatkom posla, korupcijom te stvarnom i pravnom nesigurnošću koja proizlazi iz ‘nedovršene države’“. No, ostaje vidjeti hoće li se Vukšić i Katolička crkva u BiH i distancirati od onih koji su uzrokovali takvo stanje. Prije svega ovdje mislim na političke predstavnike hrvatskog naroda i HDZ kao stranke koja od rata naovamo sukreira drastično iseljavanje, prije svega katolika i Hrvata.

13. veljače – Mustafu Nadarevića prevesti na hrvatski jezik

“Zamislite popularnu seriju Nove TV  Lud, zbunjen, normalan, mi svi čujemo da to nije na hrvatskom jeziku. I moramo se odrediti prema tome, hoće li to imati ili to neće imati prijevod”, rekla je Sanda Ham, jezikoslovka, glavna urednica časopisa „Jezik“ te profesorica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Ham je ideju o titlovanju serije izložila u razgovoru o Zakonu o jeziku, kojeg trenutno izrađuje radna skupina Matice hrvatske. Prije pet godina i sama je bila jedan od inicijatora sastavljanja ovog zakona. „Zakon jasno kaže: hrvatski jezik je poseban jezik i nije kao nijedan drugi. Dakle, svi oni bosanski, crnogorski, srpski tu otpadaju. Zakon vam kaže da kazališne predstave, televizije i sve moraju biti na hrvatskom jeziku, ako nisu da se mora osigurati prijevod“, izjavila je Ham. Kao jedan od argumenata istaknula je da ona, primjerice, razumije engleski i ruski jer ih je godinama učila, ali da to nije razlog da se programi na tim jezicima emitiraju bez titlova.

Dakle, Mustafu Nadarevića, nedavno preminulog, jednog od najpoznatijih i najuspješnijih glumaca na ovom području trebalo bi prevesti na hrvatski jezik, jer Hrvati ne razumiju kada Mustafa u poznatoj humorističnoj seriji, koja se toliko godina emitira u Hrvatskoj, kaže ‘maksuzija’.

14. veljače – Dignuti kredit da bi se preživjelo

Statistički pokazatelji o prosječnoj plaći pokazuju da je u Njemačkoj u odnosu na BiH ta plaća šest puta veća ili je pak u Hrvatskoj dvostruko veća od one u BiH.

U Njemačkoj prosječna plaća iznosi 2.913 eura, dok je u BiH taj iznos 492 eura. I dok se BiH ne može uspoređivati sa zemljama zapadne Europe, sve je više i onih iz okruženja koje ju pretječu po prosjeku plaće. Zbog toga građani naše zemlje primorani su čak i na dizanje kredita da bi mogli preživjeti. Radio Slobodna Evropa donosi priču o Suadi (43) koja je nezaposlena. S obitelji živi od suprugove plaće od 900 maraka (oko 450 eura) u Cazinu, sjeverozapad Bosne i Hercegovine. Njen suprug radi u građevinskoj firmi, a pored toga bave se i domaćom proizvodnjom. Međutim, sve to, kako kaže Suada, nije dovoljno za normalan život.

Zbog toga, godinama dižu kredite koji im, priča, pomažu da plate obaveze i prežive. „Dignem kredit da namirim obaveze i dignem kredit da bismo preživjeli. Dijete imam. Imam karticu koja je uvijek u crvenom. Dok digne čovjek platu, platim račune, djetetu mjesečnu [kartu za autobus] nema šanse da preživiš opet do iduće plate. Šta ćeš, mora se preživljavati, a to ne more stignuti insan”, zaključuje Suada.

15. veljače – Danis Tanović: Orhan ponovno diše sam

Poznati bosanskohercegovački redatelj Danis Tanović objavio je radosnu vijest o zdravstvenom stanju svoga sina kojeg je 11. veljače automobilom udario Benjamin Spahović na Drveniji u Sarajevu.“Orhan od prije dva sata ponovo diše sam bez pomoći mašina. To je prvi korak ka ozdravljenju. Nadamo se da će uskoro doći svijesti. Hvala vam svima na podršci, dovama, molitvama, porukama i lijepim željama”, napisao je Tanović.

Podsjetimo, teška saobraćajna nesreća se dogodila u petak u 20:55 sati, kada je Benjamin Spahović terencem marke Porsche udario 17-godišnjaka. On je potom uhvaćen u 01:40 sati i određen mu je jednomjesečni pritvor. Nusret Selimović, komesar MUP-a Kantona Sarajevo u razgovoru za N1 rekao je: „Što se konkretno tiče Spahovića od 2016. do ovog nemilog događaja zabilježio je 70 prekršaja, s tim da je od 2015.-2019. počinio 50 prekršaja. Bio je i 2019.-2020. zatvoren zbog razbojništva i onda nastavlja ponovo od 2021. Cirka ima 5.000 maraka neplaćenih kazni.“

“U 2021. godini na području Kantona Sarajevo u prometnim nesrećama 20 osoba je smrtno stradalo, a 951 osoba je povrijeđena”, rekao je Mirza Hadžiabdić, glasnogovornik MUP-a KS. To u praksi znači da svakog dana između dvije ili tri osobe budu na neki način povrijeđene u Kantonu Sarajevo zbog prometnih prekršaja.

Na radost svih nas Orhan je preživio, međutim ovo je još jedan dokaz kako je naše društvo i država na „aparatima“. Nakon toliko prekršaja, razbojništava, neplaćenih kazni, treba li se dogoditi tragedija da se netko zapita kako takva osoba uopće može više sjesti za volan?

---

Ivan T., polis.ba

---