Karitasova Dječja bolnica u Betlehemu – jedina dječja bolnica na Zapadnoj obali

Karitasova dječja bolnica u Betlehemu često se opisuje kao „oaza mira“. Ona je jedina dječja bolnica na cijeloj Zapadnoj obali. Svake godine u ovoj zdravstvenoj ustanovi 50 tisuća djece prima potrebnu brigu, skrb i ljubav.

Prema riječima sestre Lucie Corradin, iz kongregacije Sestara franjevki sv. Elizabete, „bolnica je izgrađena zahvaljujući švicarskom svećeniku Ernestu Schnydrigu, koji je ovdje došao na hodočašće s grupom prijatelja. Dok je hodao od Jeruzalema prema špilji Isusova rođenja, na Božić 1952., susreo je jednog čovjeka iz izbjegličkog kampa, koji je pokopao svoga sina preminulog od gripe i pothranjenosti. Svećenik se pitao zašto se taj susret zbio baš na njegovom putu prema špilji Isusovog rođenja, kamo se uputio da bi sudjelovao na misi Polnoćki. Toliko je bio dirnut da se osjećao od Boga pozvanim učiniti nešto za djecu Palestine“, prenosi Christian media center.

Sestra Lucia nastavlja: „Dok je bio u Betlehemu, svećenik je upoznao gospođu Wettig koja je ovdje bila nekoliko godina, i osnovala već polikliniku za novorođenčad. Kada se svećenik vratio u Švicarsku, proširio je glas o poliklinici po svim švicarskim biskupijama. Budući da je bio i član Caritasa u Njemačkoj, u projekt je uspio uključiti razne njemačke biskupije. Sve biskupije su udružile snage i osnovana je Udruga za pomoć betlehemskoj djeci. Udruga i danas vodi zdravstvenu ustanovu.“

Prema riječima sestre Lucie, „osnivač, svećenik Ernest Schnydrig je želio da unutar ustanove postoji vjerska zajednica koja će jamčiti temeljne vrednote među kojima se ponajviše ističe poštivanje dostojanstva svakog stvorenja.“

U svibnju 1975. u Svetu zemlju brodom su došle prve Sestre franjevke svete Elizabete kako bi se potpuno posvetile izgradnji bolnice, koja je otvorena u travnju 1978. godine. Papa Benedikt XVI. posjetio je bolnicu 2009., u sklopu hodočašća u Svetu zemlju.

Osim skrbi za djecu, u vrijeme pandemije koronavirusa, na zahtjev palestinskog ministarstva zdravstva, bolnica provodi testove na koronavirus. Do sada su obradili više od 100 tisuća testova.

Govoreći o etičkim načelima prema kojima bolnica djeluje, sestra Lucia je kazala: „Ovdje je prisutan međuvjerski život, jasno je vidljiv jer su većina djece i roditelja koji pokucaju na vrata Dječje bolnice muslimanske vjeroispovijesti. Naše geslo glasi: ‘Ovdje smo zbog djece i majki!’ Želimo uvijek isticati važnost i poštivanje dostojanstva svakog bića, s onu stranu vjerskog uvjerenja ili socijalnog statusa.“

Ovih dana sestra Lucia i sestre iz njezine kongregacije napuštaju Svetu zemlju i karitasovu Dječju bolnicu i vraćaju se u Italiju. Na njihovo će mjesto doći druga redovnička zajednica. Na oproštajnim susretima sa sestrama, mnogim majkama su niz obraze tekle suze zahvalnice za sve što su sestre učinile za njihovu djecu.

Sažimajući dugogodišnji rad svoje zajednice u bolnici, sestra Lucia je rekla: „Sve što smo učinile ovoj djeci, učinile smo Isusu. Naše služenje je hvale vrijedno zbog toga što se brinemo za svako stvorenje koje ima pravo biti ne samo dobrodošlo i voljeno već u svakom pogledu zbrinuto. Kad razmišljam o gradu Betlehemu i Dječjoj bolnici, čini mi se kao da nema jačeg i vidljivijeg ispreplitanja Božje dobrote i nježnosti.“

Ako se ima u vidu činjenica da u Zapadnoj obali živi preko 2.6 milijuna Palestinaca i da je ova karitasova Dječja bolnica jedina na cijelom teritoriju, govori puno o njezinoj važnosti za palestinski zdravstveni sustav. Osim ove bolnice, u Betlehemu i drugim palestinskim mjestima postoje i brojne druge katoličke (i kršćanske) bolnice i ustanove različitih vrsta koje pomažu palestinskom narodu, od staračkih domova, domova za napuštenu djecu, specijaliziranih bolnica za djecu s posebnim potrebama, kvalitetnih škola za tisuće djece do čak Katoličkog sveučilišta u Betlehemu, kojeg je osnovao Papa Pavao VI. Bez ove konkretne pomoći u koju su uključeni kršćani iz cijeloga svijeta, a brojni su cijeli svoj život ostavili na „terenu“, teško je i zamisliti kako bi tek izgledala situacija u kojoj se nalaze Palestinci. Ovakvo angažirano služenje, bez buke i samohvale, u duhu je Isusovih riječi: „Što god učiniste jednom od ove najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 45).

J. Š. | Polis.ba