Jasne riječi po pitanju žena, homoseksualnosti, zlostavljanja i ekumene

Predsjednik Njemačke biskupske konferencije, biskup Georg Bätzing traži velike promjene u Katoličkoj Crkvi. Stalo mu je prije svega do odnosa Crkve prema homoseksualcima i ženama. Biskup Bätzing smatra da je moguće misliti i o novom saboru kada se radi o diskusiji o ovim pitanjima.

„Samog bih sebe opisao kao velikog konzervativca, jer ovu Crkvu volim i za nju rado dajem svoj život i svoju snagu. Ali želim da se ona promijeni“. Ovo je temeljna misao opširnog intervjua koji je limburški biskup Georg Bätzing dao časopisu „Herder Korrespondenz“. U njemu se predsjednik Njemačke biskupske konferencije zalaže za dalekosežne promjene u Katoličkoj Crkvi i ujedno kritizira odnos Vatikana s Crkvom u Njemačkoj. Bätzing smatra da je novi sveopći crkveni sabor moguć kada je riječ o diskusiji o ovakvim pitanjima.

Između ostalog Bätzing daje poticaj za promjenu odredbi Katekizma u pitanjima homoseksualnosti. U kontekstu ovih odredbi Katekizma do sada se smatralo otprilike da homoseksualni čini „u sebi su neuredni“, ali da homoseksualce treba susretati s „poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću“ bez diskriminacije.

Bätzing bi također želio da Crkva blagoslovi parove koji se ne mogu crkveno vjenčati: „Potrebna su nam rješenja koja ne ulaze samo u privatnu sferu, nego koja će biti javno očita – ali koja će jasno kazati da sklapanje ženidbe nije moguće.“ Osim homoseksualnih parova ne mogu sklopiti crkveni brak primjerice ljudi koji su nakon civilnog razvoda sklopili novi brak.

U intervjuu se limburški biskup zalaže također za reformu uloge žena u Crkvi. Sve je teže po ovom pitanju utemeljiti zabranu ređenja žena za đakonise i svećenice. Biskupu je stalo do toga da se „pošteno navedu argumenti Crkve, zašto sakramentalna služba vrijedi samo za muškarce“, naglašava Bätzing: „Ali iskreno moram reći: I ja primjećujem da su ovakvi argumenti sve manje uvjerljivi i da u teologiji postoje sazreli i izgrađeni argumenti koji govore o tome da sakramentalnu službu treba otvoriti i za žene.“

Kao prvi korak često ovdje navodi đakonat žena, dakle đakonsko ređenje žena kao prvi stupanj, onaj prije svećeničkog i biskupskog ređenja. Ovdje je ostalo otvoreno pitanje, veli Bätzing: „Pitanje svećeničke službe je riješeno, govorili su jednoglasno pape od Ivana Pavla II. pa nadalje, međutim ono je još uvijek na stolu“. Biskup se osim toga zalaže i za to da žene i općenito laici više sudjeluju u navještaju u euharistijskom slavlju – pa i u propovijedanju, što je do sada bilo nedopustivo.

Što se tiče odnosa prema slučajevima zlostavljanja, Bätzing traži neovisno i transparentno osvjetljavanje problema. Tu se jasno mora navesti tko je za što nosio odgovornost i tko je još nosi. A onaj tko se ogriješio o postojeće smjernice, mora „u svakom slučaju snositi posljedice takva ponašanja“, dodajući „pa radilo se tu i o ostavkama“, kaže limburški biskup.

Vatikan je suzdržan prema Njemačkoj

Kritički se izjašnjava predsjednik Biskupske konferencije i o odnosu Vatikana prema Crkvi u Njemačkoj. Na poseban način upućuje kritiku nedostatnom načinu ophođenja s jednim dokumentom o ekumeni kojeg je on potpisao: „Bio sam krajem lipnja u Rimu u svrhu mojih posjeta prilikom moga imenovanja i razgovarao sam s trojicom upućenih kardinala. Nijedan od njih mi nije rekao da je u tijeku provjera ovog dokumenta ni da sa mnom o tome rado žele razgovarati“.

Umjesto toga, na iznenađenje svih, u rujnu je stigao odgovor Kongregacije za nauk vjere s ogromnim prigovorima protiv prijedloga međusobnog sudjelovanja katolika i evangelika u zajedničkom organiziranju katoličkih euharistijskih i evangeličkih nedjeljnih slavlja.

Ne osvrćući se na stil intervencije, kritički odgovor iz Rima veoma malo vrednuje ekumensko zalaganje koje leži iza rada i razmišljanja eksperata: „Ima nešto ciničnog u tome da ekspertima kažemo: Ne, to ne može, ali radite vi i dalje na tome.“

I oko debate o reformi župe te reformskom projekta Sinodalni put doživljava se suzdržanost u Vatikanu „prema nama Nijemcima i prema načinu kako mi radimo“, dodaje Bätzing: “Pokušavam to razumjeti i slutim da je Rim pod velikim pritiskom kada je u pitanju održavanje jedinstva u Crkvi s tako različitim kulturalnim karakteristikama u svijetu.”

Odgovor međutim ne smije glasiti kako treba čekati na nekog posljednjeg koji će donijeti odgovore i kako nitko do tada ne smije ništa novo donositi ili tražiti odgovore, „koji su za svoj kulturalni kontekst prikladni i koji će pridonositi tome da provalija između Evanđelja i pojedine kulture ne bude sve veća“. Odgovori bi morali biti decentraliziraniji i dozvoljavati više slobodnog prostora.

Izvori: Tag des Herrn; kna/ Gottfried Bohl
Prijevod: J. Jozić (Polis.ba)