III. vazmena nedjelja | Petrovska odgovornost

U svakodnevnom životu, htjeli ili ne htjeli priznati, svi smo na različite načine slabi, umorni, opterećeni i shrvani življenjem u surovoj stvarnosti. Za razliku od danas život nekada ranije činio se bez manje stresa, teretnih i mučnih obaveza.  Neprestano okruženi i bombardirani lošim medijskim informacijama čovjek kao da je od umora i nesmislenosti klonuo i krenuo putovima loše i neizvjesne budućnosti.  Promatrajući ljude i svijet u kojem živimo uviđamo toliku užurbanost i poteškoće ljudskoga života. Običnost i jednostavnot življenja u konzumerističkom svijetu mnogima je postala velika muka i opterećenje.

Sve je više ljudi bez zaposlenja. Na ulicama možemo primjetiti sve više siromaha. Umirovljenici jedva uspijevaju u preskupom društvu održati se na margini društva upadajući u sve veće siromaštvo. Mnogi roditelji, često zloupotrebljeni i izrabljeni od svojih poslodavaca, nekada i pod različitim prijetnjama, jedva uspijevaju svojoj djeci objasniti kako u određenom vremenu i trenutku moraju određena sredstva upotrijebiti za osnovne obiteljske potrebe, a ne možda na skupocijenu tehniku koja je zarobila mlade ljude. Studenti se žale kako im roditelji ne mogu više financirati obrazovanje i odlučuju se potražiti sreću u nekim drugim zemljama. Mnogi su od svog životnog zanosa i oduševljenja doživjeli gubitak snage, umor i različite neuspjehe. Promatrajuči ljude u ratu mnogi su izgubili sve u životu i materijalno. Takvo se nešto dogodilo s apostolima i Isusovim učenicima nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Osjećali su se poraženo i izgubljeno.

Današnji evanđeoski Ivanov odlomak opisuje susret učenika s uskrslim Isusom na Tiberijadskome moru, tj. Galilejskom jezeru.  Ujedno to je i treći susret Isusa s učenicima poslije njegovog uskrsnuća. Učenici, nakon Isusove smrti i uskrsnuća pokušavaju nastaviti učiteljevu praksu tj. propovijedati i liječiti, ali im sada staro zanimanje nije bilo toliko uspješno. Promatrajući nemile događaje oko Isusa u Jeruzalemu i vidjevši ga na križu unutarnji nemir srca ih je vukao da se vrate u kraj kojeg poznaju i počnu obavljati svoje stare poslove kojim su se bavili dok nisu upoznali Isusa. Bili su razočarani i uplašeni.  Htjeli su ponovno ribariti kao i ranije na moru jer im je to donosilo uz mnogo truda pristojan ulov.

Poznata nam je činjenica da su učenici upoznali Isusa upravo kada su cijelu noć ribarili bez uspjeha, a Šimun Petar poslušao Isusove riječi i ponovno bacivši mrežu imali su obilan ulov. Vrativši se u Galileju po naredbi koju je Isus dao ženama sedmorica su učenika na Tiberijadskom moru. Na Petrove riječi: Idem loviti ribu, spremno su odgovorili: Idemo i mi s tobom. Poput nas danas brinuli su za svoj svakodnevni život, ali uz svu spretnost i znanje u ribarenju ostali su bez ulova. Pretpostavljam kako im je taj susret s Isusom na početku učeničke karijere u ovom trenutku prolazio glavom. Međutim, ribare i love bez ikakvog uspjeha. Osjećaju se nemoćno, shrvano i jadno. U ribolovu, zanimanju u kojem su nekada imali toliko poleta i elana sada nema ništa drugo do maksimalnog razočaranja. Sigurno su razmišljali kako valja početi raditi nešto drugo, samo nedostaje motiv za prijelaz u to nešto novo. Ovaj događaj lova riba govori da bez Isusa nema uspjeha.

Nakon uzaludne noći, u praskozorje dana, primjetiše učenici da ih netko dočekuje na obali i usput ih pita imaju li što za jelo, ali i danas nas sve pita imamo li, dakle, nešto od čega se živi, od čega se zbiljski može živjeti. Učenici iskreno odgovoriše kako nemaju. Isus, ne želeći da još dublje padnu u bespomoćnost i očaj kaže im kako trebaju baciti mreže na desnu stranu i onda će imati ulova. Oni ga poslušaju i napuniše im se mreže, a Petar odmah prepoznaje Isusa. Zatim Isus od učenika traži da doručkuju. Uskrsli Isus je ponovno u središtu zajednice svojih učenika, hrani ih ribama i kruhom tj. simbolima koji ga i predstavljaju. I sada Isus gleda Petra i postavlja mu pitanje: Ljubiš li me? Svjestan je Isus kako ga je Petar tri puta zatajio i sada mu upravo i postavlja tri puta pitanje koliko ga ljubi. Dakle, možemo shvatiti kako Isus Petru sve oprašta i daje mu mogućnost da više ne bude razočaran ni zbog njegove smrti ni zbog lošeg ulova nego da prestane s dosadašnjom praksom i počne raditi ondje gdje je Isus stao, tj. da umjesto riba sada lovi  i pase, zapravo traži i sačuva ljude za  Božje kraljevstvo.

Možemo, zaključiti kako sada od Petra Isus mnogo očekuje. Povjerava mu jako ozbiljan zadatak. Daje mu priliku da trostrukim izrazom ljubavi opovrgne svoje trostruko zatajenje. Sjetimo se samo koliko smo puta u svojim životima zatajili Isusa? Koliko smo se možda stidjeli reći da smo kršćani? Koliko smo svojim maskiranjem sebe i svog kršćanskog identiteta bili slični Petru? Isus i nas poput Petra pita koliko ga ljubimo samo mu trebamo odgovoriti svojim životom, ili bolje kazano promjenom života. I nama kao i Petru Isus daje priliku da pred svima pokažemo svoju iskrenu ljubav, zapravo ako Isusa doista volimo i ako želimo slijediti njegov stil života i ponašanja tada više nećemo misliti i biti zainteresirani samo za sebe nego i za druge ljude, ljude u potrebi.

Mnogi će se suvremeni vjernici pohvaliti  kršćanskim paradoksom  kako vole i slijede Isusa, a pritom s druge strane biti daleko od ljudi i ne voljeti čovjeka. Uvijek iznova trebamo se pitati kakvi smo prema ljudima, napose ondje gdje imamo ili vršimo veliku odgovornost. Kao što je i Petru povjerena briga o ljudima i na nama je upravo petrovska odgovornost paziti jedni na druge. Nažalost, metaforički kazano, u većini slučajeva jedni smo drugima samo brojevi i nekada ličimo upravo na one ribare kojima pri svakom ulovu nekoliko riba umakne iz mreže.

Bez Božjeg blagoslova naši poslovi uglavnom su neuspješni. A blagoslov nikada ne izostaje , ako smo spremni sve što činimo činiti iz ljubavi i na slavu Božju, sve do dara vlastitoga života. Stoga, radosni zbog Isusovog uskrsnuća u svojim čeznutljivim molitvama molimo ga da ne odlutamo s njegovog puta kako bismo uistinu, unatoč svim neprijateljstvima svijeta, oslonjeni na Isusa danomice mogli paziti jedni na druge ne navezujući srca na prolazne zemaljske vrijednosti bili spremni umornim ljudima donositi smisao i radost, tj. Božje kraljevstvo u njihovim životima.

Ivan Pilić