Ex libris i osvajanje prostora slobode

U hrvatskim medijima odjeknula je vijest da je riječki antikvarijat Ex libris proglašen najboljim antikvarijatom u Hrvatskoj u 2021. godini. Nagradu je dodijelilo Ministarstvo kulture i medija, u sklopu novopokrenute inicijative nagrađivanja najboljih knjižara, knjižarskih lanaca i antikvarijata u Hrvatskoj, u Godini čitanja. Ministarstvo je ovu nagradu Ex librisa obrazložilo sljedećim riječima, koje donosimo u skraćenom obliku: „Antikvarijat Ex libris u Rijeci, svima je poznato mjesto po starinskom, upravo „raskošnom“ interijeru, hram knjige u gradu na Rječini, a njezin vlasnik Željko Međimorec, mala je književna enciklopedija i knjižar koji živi za knjige… U njemu se održavaju brojni programi, promocije, koncerti i književni događaji, čak i kazališne predstave. Ukratko – Ex Libris je kultno mjesto riječke književne scene… Ovo mjesto s dušom, dnevni boravak ljubitelja knjige, po svakom se kriteriju definitivno izdvaja na prvom mjestu antikvarijata u Hrvatskoj.“

No, ono što nije zabilježeno u ovome obrazloženju, a o čemu ćemo pokoju i napisati u ovome tekstu, upravo je djelatnost Ex librisa koja je možda poznatija čitateljima, kulturnjacima, pa i teolozima izvan Rijeke, ali i Hrvatske, a to je njegova izdavačka djelatnost. Ex libris je vrlo specifičan „kulturni pogon“, ako ga smijemo tako nazvati, koji je iz svojega primarnog poziva – da bude mjesto kupnje i prodaje antikvarnih knjiga – po mome sudu tom pozivu dao dodatnu dimenziju i postao je mjesto istinske, neovisne kulture pogonjene potpunim entuzijazmom. Iza svih tih Ex librisovih postignuća – antikvarijata, prostora za druženje, prostora ozbiljnih i važnih predstavljanja knjiga, tribina, koncerata, i izdavaštva –  stoji Željko Međimorec, samozatajni i vrijedni direktor tog pogona čija su dobrohotnost, znatiželja i otvorenost omogućili da, recimo, a i posve subjektivno, Ex libris postane i jedan od značajnih izdavača ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji, i to izdavaštva koje je, opet subjektivno, na nov način definiralo ulogu i značaj teologije, teoloških knjiga, predstavljanja knjiga, pa i teoloških konferencija, na našim prostorima.

Specifična je uloga antikvarijata u izdavaštvu. Naime, ako pogledamo hrvatske antikvare, tu i tamo, pokoji, odvaži se na izdavanje knjiga, onih koje prepoznaju da su važne, davno objavljene, a nedostupne čitateljstvu. Antikvarijati jesu mjesto svojevrsnog testa književnog trajanja, prepoznavanja da neka djela prežive desetljeća, a i dalje su među čitateljstvom tražena ili ih treba uvesti u čitateljski horizont. Tako je započelo i Ex librisovo teološko izdavaštvo. Da navedemo samo jedan primjer. Još 2004. godine, u malenoj i debeloj knjižici, nastaloj prije interneta, Ex libris je upisivao knjige koje kupci traže, relativno su davno objavljene, a nikako ih ne mogu pronaći na jedinom mjestu na kojemu se takve knjige možda i mogu pronaći – antikvarijatima. Jedna od takvih knjiga bila je i važna knjiga Hansa Künga, Postoji li Bog? Odgovor na pitanje o Bogu u novome vijeku, objavljena „davne“ 1987. godine u sjajnoj biblioteci tadašnjega Naprijeda, „Religija i mistika“. Nebrojeno puta tražena, s preko pedeset upisa u toj knjižici, i nikako dobavljiva, bila je „trigger“ za teološko izdavaštvo Ex librisa.

Spomenuti Željko Međimorec, inicijalno vrlo zainteresiran za teološka i vjerska pitanja, napose zbog utjecaja riječkih pokojnih svećenika i profesora teologije čija je javna predavanja pohađao, Marijana Jurčevića i Ante Kresine, uz asistenciju moje malenkosti, počeo je shvaćati kako na našim jezicima gotovo u potpunosti nedostaje ozbiljna, formativna i kritička teološka literatura. Naime, a sam tome mogu posvjedočiti, tadašnje teološko izdavaštvo vrlo se često zaustavljalo na svega nekoliko naslova, objavljenih uglavnom u Kršćanskoj sadašnjosti te u izdavaštvu bosanskih franjevaca, koje kada biste pročitali i željeli krenuti dalje u istraživanju i obrazovanju, zastali biste i shvatili da ne postoje knjige, biblioteke, nizovi, koje barem imalo sustavno objavljuju važne teološke knjige 20. stoljeća. (U teologiji smo, da napravim digresiju, izuzetno zaostali. Teme koje se obrađuju u zapadnim krugovima, kod nas nisu uopće stizale, nisu obrađivane, što se primjerice snažno pokazalo u nekim javnim raspravama o seksualnim i rodnim identitetima, gdje se primjerice feministička teologija prokazuje kao opasnost za vjernički identitet te predstavlja psovku, gdje se ne poznaju rasprave o ulozi vjernika u suvremenim pluralnim društvima… sve je to posljedica vrlo velike neobrazovanosti koja ishodi i iz nedostatka literature, obrazovanja, čitanja, rasprava, formacije vjernika itd.).

Taj nedostatak literature koja se bavi i važnim pitanjima i za naše prostore, doveo je do toga da se 2005. godine pokrene nekoliko edicija u Ex librisu – Ecumenica koja objavljuje, po nama, najvažnije katoličke i protestantske teologe 20. stoljeća, Ars haeretica koja je isprva zamišljena kao poligon za objavljivanje domaćih teologa koji su kritični prema raznim idolatrijskim nadomjescima u domaćoj teologiji i vjerničkoj praksi, no koja je vremenom počela objavljivati i strane teologe istoga profila, te Judaica sa najvažnijim židovskim teolozima 20. stoljeća, no koja je preživjela svega dva naslova. Veliki obol tom izdavaštvu dao je i Damir Bralić koji je osmislio vizualni identitet Ex librisovog izdavaštva, dizajn koji uvelike odskače od „uvriježenog“ dizajna teoloških knjiga (primjerice, kada je Hans Küng primio sva tri sveska svojih memoara, objavljenih u Ex librisu, izjavio je autoru ovih redaka da Ex librisova izdanja njegovih knjiga predstavljaju najbolji dizajn svih njegovih djela, na svim jezicima).

Objavljivati Moltmanna, Rahnera, de Lubaca, Ratzingera, Sobrina, Tillicha, trosveščane Küngove memoare, Bartha, Bultmanna, izabrana djela Miroslava Volfa, Ivana Šarčevića, pa i neteološke autore poput izdavanja sabranih djela Željka Ivankovića i da ne nabrajamo dalje, u hrvatskoj kulturi potpuno je komercijalno promašena aktivnost. Kao antikvarijat, koji prvenstveno posluje od otkupa i prodaje knjiga, puno bi profitabilnije, ali baš puno, bilo ulagati ta sredstva u otkup knjiga koje će se kasnije puno brže oplođivati, nego u izdavaštvo koje zanima svega par stotina ljudi, ako i toliko. No, u ovome se pokazao, ali i dalje pokazuje već spomenuti entuzijazam Ex librisa i Željka Međimoreca, ali i razumijevanje uloge prostora knjige, što antikvarijat jest, kao obrazovne institucije. I to, u slučaju Ex librisa, obrazovne u vjerničkome pogledu. Mnogi od ovih autora, koji predstavljaju abecedu teologije u svijetu, svoje prvo objavljivanje na našim jezicima dobili su upravo u Ex librisu.

Ex libris je od svojih početaka, a posebno tijekom svoje izdavačke djelatnosti, bio pod popriličnim utjecajem bosanskohercegovačkog franjevaštva. Naime, upućeniji promatrači i čitatelji mogu povući liniju između autora koje je onomad, 1970-ih nadalje, objavljivao Zbor franjevačkih bogoslova Jukić, te Ex librisovih autora. Jukić je za svoje vrijeme, no to se odnosi i na naše vrijeme, bio revolucionaran časopis. Oni su tih 1970-ih godina objavljivali tekstove autora kao što su Bultmann, Congar, latinoameričke teologe oslobođenja, Moltmanna… i otvarali su teme koje su i dan danas u našoj crkvenoj i vjerničkoj javnosti zatvorene – odnose prema autoritetima, uloge teologije kao kritičke discipline, uloge vjere kao oslobođenja od idolatrije društva, nacije, raznih kolektiviteta… što možda nije ostavilo dubokoga traga na širu javnost, ali svakako jest na one malene „džepove“ vjernika i teologa koji su u tim tekstovima pronalazili snažniju kritiku i Crkve i društva no što bi se ona mogla pronaći u sekularnoj javnosti. Ta „uska veza“ između Ex librisa i bosanskog franjevaštva ne ogleda se samo u objavljivanju djela suvremenih bosanskih franjevaca u Ex librisu, već se ponajviše ogledala u počecima objavljivanja Međunarodnog časopisa za teologiju Concilium koji je Ex libris, zajedno sa Synopsisom objavljivao od 2010. do 2018. godine. Upravo su neki pripadnici bosanskih franjevaca svojim radom na prijevodima iznijeli objavljivanje prvih godišta časopisa, dok se on objavljivao na pukom volontiranju. Također, u suradnji Ex librisa i Franjevačke teologije u Sarajevu organizirana je 2014. godine konferencija „Religija i identitet u postkonfliktnim društvima“, s vrlo eminentnim međunarodnim teološkim i neteološkim stručnjacima.

Taj časopis, koji je slovio za najvažniji postkoncilski katolički teološki časopis, nikada nije bio objavljivan na nekom od slavenskih jezika. Razloge za to ne znamo, no u hrvatskom kontekstu, obrazloženje je dao pokojni Adalbert Rebić u svojemu tekstu o četrdesetoj obljetnici Kršćanske sadašnjosti napisao kako je postojala ideja početkom 1970-ih da se objavljuje Concilium u Hrvatskoj, no, Rebićevim riječima, Tomislav Janko Šagi Bunić je držao „da takav časopis kod nas ne bi mogao postići doličnu nakladu, budući da kod nas tek treba stvarati teologiju i čitatelje teoloških časopisa. Ukratko, naše čitatelje treba tek pripraviti da mogu biti sposobni čitati teološke članke koji predstavljaju razvijenu postkoncilsku teologiju“ te, dalje, kardinal Šeper je „Bajsiću, odnosno Kršćanskoj sadašnjosti sugerirao i preporučio da radije prihvati suradnju s tim teološkim časopisom [Communio], koji ne bi izazivao napetosti u teološkim sučeljavanjima kao Concilium. Communio mu se naime činio uravnoteženim svojom teologijom i stoga prihvatljivijim za našu sredinu nego što bi to bio Concilium koji je na teološkom području zastupao vrlo progresivne, pa i izazivačke stavove”. Što je bilo progresivno prije pedeset godina, pokazalo se nažalost (pre)progresivnim i 2010. godine, kada je, nakon prvog objavljivanja Conciliuma na hrvatskom jeziku, objavljena oštra kritika tog časopisa od strane urednika časopisa Communio u Hrvatskoj, proglasivši Concilium „teološki irelevantnim časopisom“. Povodom ovoga ekscesa, spomenuti Rebić je također napisao da je „naša Crkva nažalost još uvijek veoma konzervativna i teško prodiru nova teološka shvaćanja. Kršćanska sadašnjost si zato kao crkvena izdavačka kuća ne može dopustiti prijevode nekih autora koje si mogu dopustiti laičke kuće jer bismo bili kritizirani. No, prijevodi tih autora su dobrodošli onim našim katoličkim čitateljima koji su malo šire duše. Zato mi je drago da postoji Ex libris pa da se oni usuđuju objavljivati one knjige koje se mi ne usudimo.”

Nagrada Ex librisu kao antikvarijatu nije dodijeljena zbog izdavačke djelatnosti koja je u kasnijim fazama počela objavljivati i neteološke autore koji su posve u skladu s temeljnom intencijom Ex librisovog izdavaštva – kritički pristup dominantnih praksi i mišljenja u našim društvima – poput Borisa Dežulovića, Viktora Ivačića, uskoro i Ivana Lovrenovića. Ta nagrada je naime dodijeljena zato što Željko Međimorec neprestano otvara prostor i potiče suradnike da sa svojim znanjima, interesima i djelovanjem šire prostor kulture i slobode. Ovaj ekskurs o izdavaštvu samo je jedan maleni dodatak takvom pristupu poslu, kulturi i mišljenju.

Zoran Grozdanov, polis.ba