Emanuel Pietrobon: Između progona i marginalizacije – život kršćana u Turskoj

Cijenu politike reislamizacije turskog društva u velikoj mjeri počinje plaćati sve neznatnija i slabija kršćanska manjina. U posljednjem stoljeću, uz preseljenja stanovništva, pogrome i genocidne planove, kršćani su u Turskoj skoro nestali: još 1914. predstavljali su 20% cjelokupnog stanovništva, dok danas čine 0,2%, ili oko 160 tisuća ljudi.

Postepeni nestanak kršćanstva prihvaćen je povećanom diskiminacijom  i svojevrsnim prepredenim progonom. O ovome se već pisalo u jednom recentnom izvještaju.

Perfidni i tihi progon

Dana 7. prosinca objavljeni su rezultati izvještaja o promjeni uvjeta života kršćana u Turskoj počevši od 2016. Istraživanje su provele dvije nevladine organizacije: International Christian Concern i Middle East Concern. Njihovi zaključci su zabrinjavajući: kršćanstvo će biti izbrisano iz turskog pamćenja.

Situacija kršćana u Turskoj nikada nije bila jednostavna, ali u posljednje četiri godine, počevši dakle od srpnja 2016., diskriminacija i oblici perfidnog  progona zabilježili su izvanredni podstrek. Nakon što su eliminirani i posljednji rukavci kemalističke države u državi [deep state, derin devlet, prim. prev.], predsjednik Recep Tayyip Erdogan mogao je napokon obznaniti islamističke ambicije svojega plana ponovne obnove carstva – nikada potpuno skrivene, ali onemogućene u provedbi zbog rizika od intervencije vojske, čuvara revolucije Mustafe Kemala – dajući tako poticaj povratku islama u središte turske nacije.

Sredstva kojima se Erdogan koristi da bi izbacio iz društva ono što je od kršćanstva ostalo združeni su jednim zajedničkim elementom: legalitetom. Vješta instrumentalizacija zakona, izbjegavajući fizičku brutalnost, omogućava zatvaranje kršćanskih bogoštovnih mjesta, oduzimanja imovine koja pripada Crkvama i kršćanskim organizacijamate marginalizaciju kršćanske manjine u politici, kulturi, pa čak i sve do zapošljavanja.

Kršćani su građani drugoga reda

U izvješću se kaže da se „kršćanima onemogućava da u potpunosti žive svoju vjeru, a oni postaju zatočenici gušećeg legalizama i kulture koja nastoji ušutkati njihove glasove i uskratiti im utjecaj u društvu“. Ako se i zanemare legalizmi – koji su legitimirali nedavno ponovno pretvaranje Svete Sofije u džamiju – autori istraživanja ističu kako je u posljednje četiri godine znatno porasla kršćanofobijska retorika u politici, školstvu i kulturi. To je  posebno zabrinjavajuće jer bi se mogao pokrenuti začarani krug zlostavljanja i diskriminacije.

U posljednje četiri godine vraća se na scenu uvijek aktualno poimanje kršćana kao ‟domaćih stranaca” (yerli yabancilar), čime se opravdava ograničavanje njihovih individualnih i kolektivnih prava. Među ova ograničenja spada, na primjer, državni pritisak na Crkve, odgojne institucije i kršćanske organizacije, nadgledanje propovjedničkih aktivnosti i tretiranje kršćana kao građana drugog reda.

Slučajevi koji su izazvali najveću zabrinutost kod autorā su uhićenje pastora Andrewa Brunsona, 7. listopada 2016. (oslobođen je nakon dvije godine, na insistiranje Donalda Trumpa), zatvaranje protestantske crkve u Bolu, 21. ožujka 2019., te kampanja oduzimanja imovine od Grčko-pravoslavne crkve, koja je dovela do prisilnog prijenosa vlasništva najmanje stotinu nekretnina samo u provinciji Mardin.

Ni kler nije pošteđen represije. Sefer Bilecen, svećenik na službi u provinciji Mardin, uhićen je početkom godine pod optužbom za suradnju s PKK-om (Kurdska radnička stranka) i još uvijek je u pritvoru. U pozadini ove kampanje perfidnog progona – perfidnog jer je legaliziran i nenasilan – stoji porast napada na bogomolje i kršćansku imovinu, uključujući i groblja, u obliku profanacije i vandalizma.

U budućoj Turskoj, osim ako ne interveniraju snage koje su zainteresirane za sudbinu kršćana – i općenito za ljudska prava -, kršćanstvo bi moglo preživjeti samo u obliku spomena vezanog uz knjige i muzeje, budući da je ono postalo moneta za potkusurivanje u raspirivanju nacionalističkih masa, upravo kao i u prošlim stoljećima.

Autor: Emanuel Pietrobon. Izvor: insideover.com. Prijevod s talijanskog: Marinko Pejić, polis.ba