Dva događaja koji su obilježili početak 2021. u BiH

Tragedija u Hercegovini

Godina 2021. za Bosnu i Hercegovinu započela je strašnom tragedijom koja se dogodila u hercegovačkom mjestu Tribistovo pokraj Posušja. Čekajući Novu godinu, osmero devetnaestogodišnjaka ugušilo se plinom. Pred tragedijom kakva se ne pamti zadnjih godina, zanijemila je cijela regija. Pitanja je mnogo, a odgovora malo. Rodbini i prijateljima poginulih možda će biti mrvicu lakše ako znaju da toliki iskreno osjećaju njihovu patnju i bol i da su na duhovni način s njima povezani. Trebat će im velika snaga da nastave živjeti s nenadoknadivom prazninom zbog gubitka djece i bližnjih.

Nažalost, brojni mediji su o ovoj tragediji izvještavali ne vodeći računa o boli rodbine i prijatelja nastradalih, nego o broju klikova i reakcijâ na vijest. „Ekskluzivni“ izvještaji o suzama i jaucima bili su prilika da se nešto zaradi.

Muke migranata

Početkom godine migrantska kriza u Bosni i Hercegovini poprimila je razmjere humanitarne katastrofe; ugrožena su im temeljna ljudska prava i život im se nalazi u velikoj opasnosti. U BiH se nalazi oko 8.000 migranata, 5.000 je smješteno u tranzitne centre i kampove, a oko tri tisuće spavaju u napuštenim zgradama ili nekim improviziranim smještajima. Situacija je posebno teška na području Bihaća. Sve je započelo kada su prije 15-ak dana migranti zapalili kamp Lipu u kojem ih je bilo smješteno više od 1.200.  Taj je kamp inicijalno bio zamišljen samo kao privremeni smještaj tijekom ljetnih mjeseci, jer ne posjeduje ni minimalne uvjete da se u njemu provede zima (bez pitke vode, struje, grijanja…). Dok su ranijih zima migranti bili u bihaćkoj Biri, političari s državne razine su obećavali riješiti problem i osposobiti Lipu. Međutim, kao i uvijek, ostalo je samo na obećanju.

Sada kada su migranti ostali pod vedrim nebom u sred zime, nije lako pronaći rješenje, jer se ne može za nekoliko dana nadoknaditi ono što se ranijih godina trebalo uraditi. A vlasti još uvijek nemaju ideju i konsenzus što učiniti da bi se izbjegla prijeteća humanitarna katastrofa. Lokalne zajednice i javnost za sada samo reagiraju kada se osjećaju fizički ugroženima od migranata. Ne organiziraju se prosvjedi i ne prave se pritisci na vlast da se riješi ovaj veliki problem i da se izbjegne sramota za državu i društvo. Ovoga puta smo zakazali kao ljudi, patnja drugih nije u nama probudila potrebu za solidarnošću.

Da se kojim slučajem ovakvo nešto događa u Italiji, ili nekoj drugoj europskoj zemlji, možda bi se onda bh. javnost zgražala nad njihovom nehumanošću i bešćutnošću.

J.Š. | Polis.ba