www.polis.ba

Duhovi | Bog – osoba i Duh u svemu i u svima

Na Duhove ili Pedesetnicu slavimo i rođendan Crkve, a Crkva smo svi mi vjernici. U toj Crkvi valja govoriti razumljivim jezikom koji će širiti ljubav, radost, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost i blagost, čak i prema onima koji po našem zemaljsko prolaznom razmišljanju nisu to zaslužili

Blagdanom Pedesetnice, Židovi se sjećaju saveza na Sinaju kojeg je Bog sklopio s narodom. Bog, dakle, sklapa savez s ljudima i nudi im svoje zapovijedi koje će im biti putokaz na teškom duhovnom putu stjecanja i čuvanja slobode. Te su zapovijedi bile urezane u kamen. Nekoliko stoljeća kasnije, slijedeći biblijski kronologiju, Bog preko proroka objavljuje da će sa svakim pojedincem sklopiti vječni savez, koji će biti urezan u srcu.

Bog u središte stavlja čovjeka i osobni odnos s njime. Da bi se čovjek ostvario u punini ljudskosti potreban mu je odnos s Drugim, s Bogom, ali jednako i drugim, braćom i sestrama s kojima živi. Tajna tih odnosa nalazi se u središtu svetkovine Duhova. Odlomak iz Djela apostolskih kojeg danas čitamo i slušamo govori o zajednici koja se u Isusovo ime okuplja u dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu. Bili su prisutni ljudi različitog porijekla, različitih jezika, rasa, kultura, svjetonazora, vjerovanja… Imaju jako puno razlika, ali ni jedna od njih nije prepreka da se međusobno dožive kao braća i sestre, jer osjećaju da su ujedinjeni u Duhu Isusa Krista, u Duhu Božjem. A kakav je taj Bog koji šalje svoga Duha?

Ako pažljivo i redovito čitamo Bibliju, kao što čitamo dnevne novine, dobro ćemo je upoznati i biti temeljito obavješteni o Bogu. Na prvom mjestu Bog je upravo Duh. Isus razgovarajući sa Samarijankom kod studenca u Sikaru, odmah joj je rekao da je Bog Duh. Na što pomislimo kad čujemo riječ duh? Kakva se predodžba stvara u umu? Označuje li duh nešto zastrašujuće od čega se čak i djeca plaše ili smatramo da je duh nešto bezoblično? Da bismo otkrili stvarno značenje tog pojam i što je Isus mislio kada je spomenuo kako je Bog Duh, moramo ponovno otvoriti Bibliju i pročitati događaj u kojem je Isus nakon svog uskrsnuća rekao: Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ja imam (Lk, 24,39). Prema tome, možemo zaključiti kako duh nema tijela, on je suprotno tijelu. Isus je znao što to znači kada je rekao kako je Bog Duh. Njegov um, pristup, razmišljanje i djelovanje nije poput našega. Njegove oči nisu bile usredotočene na malu lokvu života. Dobro je poznavao bezgraničnost Duha i zato je došao da nam omogući shvatiti njegova čudesna djela, utjehu i mir koju nam nudi i današnja svetkovina.

Znamo da duh nije ograničen tijelom, ne troši se kao tijelo niti se mijenja kao tijelo. Duh nije sputan ni tijelom ni oblikom, on je ničim ograničen. On je bezgraničan, posvuda čak u isto vrijeme, sve čuje, vidi i sve zna. Mi ljudi, nažalost, jedni druge, a i djelovanje Božjega Duha, želimo ograničiti, prisvojiti. U svoj svojoj duhovnoj skromnosti želimo reći kako je Duh naš, držimo ga u svojoj ruci, a s druge strane milijuni drugih različitih ljudi upravo toga istog Duha upoznaju i govore da je Duh baš njihov. Svatko svojata duha Božjega, ali on ostaje uvijek isti. Stoga ondje gdje smo ograničavali djelovanje Duha Svetoga u poniznosti pred njim trebali bismo to prestati činiti jer Duh je osoba. Neku osobu uvijek povezujemo s tijelom. Naš ograničeni um ne može zamisliti osobu ako se ona ne pojavljuje u tijelu od krvi i mesa. Ali osoba, iako je tijelo, ipak je više od tijela. Bog nije ograničen fizičkim tijelom, a ipak je osoba. On osjeća, misli, ljubi, oprašta i suosjeća s našim teškoćama kroz koje prolazimo.

Svatko od nas u svom životu ima neke teškoće, prepreke i blokade. Ima nešto što nam ne dozvoljava da živimo i dišemo punim plućima. Sam Isus je bio poput nas. On moli Oca da pošalje svoga Duha koji će biti s nama kada nas on (Isus) tjelesno napusti. Božji Duh nas poučava, vodi i pomaže razborito i smisleno živjeti i djelovati ovom nesavršenom svijetu. S Božjim Duh, koji je prisutan u svima nama, mi bismo trebali usavršavati i oplemenjivati ovaj svijet Isusovom logikom kroz svoju praksu.

Na Duhove ili Pedesetnicu slavimo i rođendan Crkve, a Crkva smo svi mi vjernici. U toj Crkvi valja govoriti razumljivim jezikom koji će širiti ljubav, radost, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost i blagost, čak i prema onima koji po našem zemaljsko prolaznom razmišljanju nisu to zaslužili. Na današnju svetkovinu pobijedimo u sebi svaku neukost, glupost, nejasnoću, podijeljenost i netrpeljivost. Iz svojih prestrašenosti životom, iz svojih malovjernosti preobrazimo se uz poticaj snage Duha Svetoga u hrabre navjestitelje Božje riječi, jer Božji Duh je u nama i s nama, on nas potiče da ispravno razumijevamo Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga koji su u našoj vjeri novost i sloboda, a napose bezgranični u razumijevanju općeg zajedništva među ljudima svih jezika i naroda. Uz djelovanje Božjeg Duha smisleno djelujmo u svojim životima!


Ivan Pilić