www.polis.ba

Dan za čovječanstvo

Roš Hašana je u židovskoj tradiciji dan posvećen svakom pojedinom čovjeku kao članu velike ljudske obitelji. Ovim se blagdanom slavi avantura života i postojanja. Ali koji je smisao postojanja? Što znači slaviti?

U prva dva dana židovskog mjeseca Tišri, koji ove godine padaju na 7. i 8. rujna, židovski narod slavi Novu godinu. To slavlje propisuje Tora (Lev 23,24-25; Br 29,1-6).

Ali, za razliku od Pashe, kada se slavi izlazak Izraelaca iz Egipta, početak proljeća i žetve ječma, te od Šavuota ili Duhova, kada se ubiru prvi plodovi i počinje žetva pšenice, Tora ne navodi konkretan razlog zašto bi se Nova godina trebala slaviti početkom sedmog mjeseca, naime mjeseca Tišri (mjeseci se računaju počevši od onog u kojem su Židovi oslobođeni iz egipatskog ropstva). Zašto onda Nova godina počinje u sedmom mjesecu?

Odgovor se može pronaći u činjenici da se Roš Hašana (Nova godina) slavi zajedno s Danom pomirenja (Jom Kipur) i s blagdanom Sjenica (Sukot) u istom sedmom mjesecu. Postoji razlog koji povezuje ova tri praznika.

Sukot počinje petnaestog dana mjeseca Tišri, traje sedam dana uz osmi dan radosti, a označava kraj ciklusa poljoprivrednih radova (Izl 23,16; 34,22). Započinje, dakle, vrijeme oranja, sijanja s nestrpljenjem iščekivanjem kiše, te vrijeme promatranja uroda kako klija i raste. Ratar se raduje kad vidi plodove svojih napora. Sukot je izraz ciklusa prirode, života. Iz tog razloga na ovaj se blagdan čita svitak knjige Propovjednika i razmišlja o smislu postojanja.

Jom Kipur, koji pada na deseti dan u mjesecu, vrijeme je u kojem, nakon procesa pokajanja i skrušenosti, Bog čovjeka oslobađa od počinjenih grijeha. To se događa početkom mjeseca. Iz tog razloga prorok Ezekiel (40,1) koristi izraz Roš Hašana (i to je prvi i jedini put u Bibliji) da označi deseti dan, što odgovara Jom Kipuru, budući da su oba blagdana dio istog procesa. Ne može doći do Božjeg odrješenja bez ljudskog pokajanja i skrušenosti. To se mora činiti svaki dan u životu, ali početkom Tišrija kajanje se treba događati na intenzivniji način da bi se došlo na Dan pomirenja kao osoba koja se pokajala i koja je poduzela korake da postane boljim čovjekom.

Mudraci Talmuda precizirali su da prvog dana mjeseca Tišrija Bog sudi svim ljudskim bićima (Roš Hašana 1:2). Midraš (Vaikra Raba 29:1) objašnjava da je to dan kada je stvoren prvi čovjek kome je bilo zabranjeno jesti plodove spoznaje dobra i zla. Budući da je zabranu prestupio, Bog ga je osudio i oslobodio. Midraš zaključuje rekavši da će, kao što je Bog oslobodio Adama, isto tako osloboditi ljude koji se budu znali Njemu vratiti.

Roš Hašana je u židovskoj tradiciji dan posvećen svakom pojedinom čovjeku kao članu velike ljudske obitelji. Ovim se blagdanom slavi avantura života i postojanja. Ali koji je smisao postojanja? Što znači slaviti?

Židovski mjeseci u godini Razdoblje koje otprilike obuhvaćaju Židovski blagdani
Nisan ožujak-travanj Pesah
Ijar travanj-svibanj Lag BaOmer
Sivan svibanj-lipanj Šavuot
Tamuz lipanj-srpanj
Menahem Av srpanj-kolovoz Tiša BeAv
Elul kolovoz–rujan
Tišri rujan-listopad Veliki blagdani (Roš Hašana i Jom Kipur), Sukot, Šmini Aceret i Simhat Tora
Marhešvan (Hešvan) listopad-studeni
Kislev studeni-prosinac Hanuka
Tevet prosinac-siječanj
Ševat siječanj-veljača Tu BiŠvat
Adar veljača-ožujak Purim

Židovski se kalendar temelji na lunarnim ciklusima. Pritom se ne misli na siderički mjesec, odnosno vrijeme koje je potrebno da se Mjesec obrne oko Zemlje, već na sinodički period – vrijeme za koje Mjesec ponovno dolazi u istu fazu (naziva se još i lunacija ili lunarni mjesec). Sinodički mjesec nešto je dulji od sideričkog te traje otprilike 29 i pol dana u odnosu na 27 dana i gotovo 8 sati koliko mu treba za krug oko našeg planeta.

S obzirom na to da se kalendarski mjesec mora sastojati od cijelih dana, on ponekad traje 29, a ponekad 30 dana – mjeseci u trajanju od 29 dana poznati su kao haser (kratki, odnosno „manjkavi“), a oni koji traju 30 dana nazivaju se malei, odnosno „puni“. Židovima je oduvijek bilo važno točno znati koliko traje kalendarski mjesec jer su blagdani u Tori određeni prema danima u mjesecu.

Prvi dan svakog mjeseca kao i trideseti dan malei mjeseca naziva se Roš Hodeš (u doslovnom prijevodu „glava mjeseca“)  te ima status polublagdana. Nisan je prvi mjesec u kalendaru. Prije nego što su Židovi izašli iz Egipta, prvog dana mjeseca Nisana Bog je rekao Mojsiju i Aronu: „Ovaj hodeš (mjesec) bit će za vas prvi od mjeseci“ (Knjiga Izlaska 12:2).

Iz toga proizlazi još jedna posebnost židovskog kalendara – nova godina, odnosno Roš Hašana (“glava godine”) počinje prvog dana mjeseca Tišri (godišnjica stvaranja Adama i Eve), ali Tišri nije prvi mjesec u kalendaru.  (Izvor: zidovi.hr)

Propovjednik u tekstu koji se čita na blagdan Sukota ne pronalazi odgovor na ovo pitanje jer ono što je bilo, opet će biti; i ono što se činilo, opet će se činiti (1,9); i ista je sudbina rezervirana za mudre i lude (2,13-16). I jedni i drugi moraju se pokoravati Božjim propisima. To je jedino što nam je objavljeno (12,13-14). Međutim, zamršena ljepota prirode i sposobnost ljudskih bića da se dive i otkrivaju zakone koji njome upravljaju, veliki ljudski pothvati, stalno usavršavanje tehnologije, neprestano znanje stečeno u znanosti, sve su to znakovi da se ljudski život ne može smatrati pukim ponavljanjem prethodnoga ili beznačajnom rutinom. Riječi Propovjednika kako „nema ništa novo pod suncem“ (1,9) ne mogu se primijeniti na sva vremena, na otkrivanje ljubavi, na rođenje djeteta. Zato jedan od razloga čitanja ovog teksta na blagdan Sukota mogao bi biti učenje iz njega o pogrešnom pogledu na život, koji ne nalazi smisao postojanja i shvaća ga se samo na hedonistički način. Mudraci Talmuda (Šabat 30,b) potvrdili su da je Propovjednikov tekst pun nedosljednosti.

Sve dok je čovjek neosjetljiv na velike i male stvari koje čine smislenim postojanje, sve dok ne zna podignuti oči prema gore i prihvatiti poruku milosrđa i vjere koja dolazi od Onoga koji je sve stvorio, život će jednostavno ostati nevažan ili besmislen interval između rođenja i smrti.

Hebrejska riječ koja se koristi za godinu je „šana“ i dolazi od korijena š-n-h, što znači promjena. No, isti se korijen koristi i za riječ ponavljanje. Stoga je na svakoj osobi da bira između dva načina poimanja života: odlučiti se za promjenu i obnovu kako bi poboljšala svoju ljudskost ili vrtjeti se u krugu osrednjosti. Budući da je u židovskoj tradiciji Roš Hašana dan kada ljudi mogu odlučiti promijeniti svoj život i tako osnažiti Božji dah u svome životu, s pravom se ovaj dan može nazvati i Danom za čovječanstvo. Molitve židovskog naroda u ovom vremenu zazivaju Božju pomoć za Njegovo najvažnije stvorenje, kako bi mogao izabrati život koji će biti promjena na bolje.


Abraham Skorka, L’OSSERVATORE ROMANO, Il giorno per l’umanità. /Prijevod: I.T. polis.ba/