www.polis.ba

Christian Schmidt: Milosrđe u politici?

Milosrdna osoba ne nasrće na slabiju osobu, jer i sama zna da nije savršena. Milosrđe nikada ne gubi iz vida svoju nesavršenost i svoju potrebitost

Još od tridesetih godina prošloga stoljeća započelo se u Evangeličkoj Crkvi u Njemačkoj (EKD) izabirati geslo za čitavu godinu: neka Isusova riječ ili citat iz Evanđelja. O ovogodišnjem geslu, o milosrđu – piše Christian Schmidt, član bavarske CSU (Kršćansko-socijalne unije), zastupnik u Bundestag-u, bivši savezni ministar poljoprivrede, kandidat za visokoga predstavnika u BiH.

Christian Schmidt. Izvor: BMEL/photothek.net/ Thomas Trutschel

Tko to od evangeličko-luteranskih kršćana još od vjeronauka i pripreme za krizmu ne bi znao da je Bog milostiv i milosrdan!

No jesmo li to i mi? Prema geslu za 2021. godinu uzetu iz Lukinog evanđelja: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“, kršćani su pozvani da budu upravo to: milosrdni kao nebeski Otac! Pitanje je pak kako se to ostvaruje u svakodnevnom životu, prije svega u politici? To pitanje me pogađa i osobno, budući da sam trideset godina poslanik u Njemačkom parlamentu i preko 12 godina član savezne vlade.

Prije svega, što je to milosrđe? Taj pojam zvuči kao da je pao izvan vremena. U toj se riječi skrivaju dvije riječi „milo“ i „srce“ [njem. Barmherzigkeit od Erbarmen = smilovanje i Herz = srce, prim. prev.]. Velika je to biblijska riječ i k tome još s 2000 godina kršćanske crkvene povijesti. Ona govori o srcu koje ne samo da sažalno gleda, nego se otvara potrebama drugih, vidi i čuje što je drugom čovjeku potrebno.

Imati srce za druge – upravo to, izvana gledano, u politici izgleda teško da postoji. Politički suparnik bi mogao iskoristiti vlastite slabosti, jer nije li ipak bolje prvo razdijeliti srce, barem verbalno? Točno je da krivo shvaćeno milosrđe unosi neravnotežu u odnos, neku vrstu dobrotvorske oholosti kojom se drugu osobu smješta na nižu poziciju. To nije ono milosrđe o kojem govori ovogodišnje geslo i Biblija, oko kojeg se trebamo potruditi. Kao kršćanima poznato nam je da je Bog milosrdan, jer je on uosobljena ljubav. Milosrdna osoba ne nasrće na slabiju osobu, jer i sama zna da nije savršena. Milosrđe nikada ne gubi iz vida svoju nesavršenost i svoju potrebitost.

Iz toga izrasta i stav uljudnosti. U svakodnevnici, prije svega u političkoj svakodnevnici, postoje mnoge situacije u kojima možemo biti milosrdni. Kao evangelički kršćanin osjećam se obvezanim biblijskom slikom čovjeka. Svaki čovjek je slika Božja i ima pravo na dostojanstven život. Prvi član Ustava to uvjerenje izričito ističe: „Dostojanstvo čovjeka je nepovredivo.“ Princip socijalne države je izraz tog milosrdnog temeljnog stava, te ujedno i zahtjev da svaki čovjek, koliko je moguće, treba pridonositi zajedničkom dobru i osiguranju egzistencije. Suprotnost tomu u našem društvu za mene je tvrdokornost, nemilosrdnost. Upravo u društvenim medijima pojedini se sugrađani pokazuju tvrdokornim, bez suosjećanja u prosudbi drugih i bez imalo milosrđa. Smatram zadaćom da se tomu predano odupremo i da ne reagiramo nemilosrdno. Tu situaciju nazivam „tvrdoglava upornost“ [In-die-Tischkante-beißen]. Ne moraju se stvari reternirati, ali ih se smije staviti ured.

Nažalost, posljednjih godina ton političkih debata sve je grublji, situacija je to koja ne pritišće samo kršćane. Ali kršćani, na temelju ovogodišnjeg gesla i biblijskog razumijevanja milosrđa, mogu svoju službu posvetiti zajedničkom dobru te se zalagati za međusobno milosrdno ophođenje u svakodnevnom životu i u politici. Ja tomu hoću dati svoj doprinos.

*Objavljeno u magazinu evangeličke radne skupine CDU/CSU: Evangelische Verantwortung, 1-2/2021., str. 6.

Preveo: Darko Pejanović