Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Christian Danz: „Draga gospodo, sve se trese“
Prije 100 godina, na današnji dan, 1. veljače, umro je jedan od važnijih suvremenih protestantskih teologa – Ernst Troeltsch. Sjećanje na dogmatičara religijsko-povijesne škole koji je danas ponovno aktualan
„Draga gospodo, sve se trese.“ Naime, ovim riječima je mladi Ernst Troeltsch 1896. komentirao aktualnu teološku situaciju. Bez obzira na to koliko je ova anegdota bila istinita, ona nam kaže da je akademska teologija bila na klimavim nogama.
S obzirom na sve bržu modernizaciju društva, trijumf modernih prirodnih znanosti i sve veću svijest o povijesnoj relativnosti svih povijesnih normi i istina, teologija, koja sebe smatra znanošću, ne može se više ponašati kao da je s Božjom objavom u povijesti već sve rečeno. Kršćanski postulat „kauzaliteta nedjelje“, koji bi bio oslobođen povijesnosti, postao je neprihvatljiv u uvjetima suvremene spoznaje. Ako se sve trese, potrebna je, umjesto puke teologije tvrdnji, teologija koja je uistinu znanost, a ne samo da se kao takva ponaša.
Nikakvi nadnaravni postulati
Ernst Troeltsch rođen je 15. veljače 1865. u Haunstettenu kraj Augsburga i odrastao je u humanistički orijentiranoj građanskoj obitelji. Već od ranog djetinjstva zanimalo ga je kakav utjecaj ima moderni povijesni svjetonazor na kršćansku religiju. Nakon pohađanja Gimnazije Svete Ane u Augsburgu, započeo je studij protestantske teologije u Erlangenu i Berlinu 1884. godine. Dvije godine kasnije prešao je u Göttingen kako bi slušao Albrechta Ritschla, jednog od najutjecajnijih protestantskih teologa druge polovice 19. stoljeća.
Za razliku od svog učitelja Ritschla, mlađi su se zauzimali za dosljedno svrstavanje kršćanske religije u povijest religije. Jedino kroz historizaciju, koja odbacuje sve natprirodne postulate, može se razumjeti kršćanstvo, njegov nastanak i razvoj, smatraju oni.
Troeltsch, koji je smatran dogmatičarom religijsko-povijesne škole, doktorirao je i habilitirao 1891. u Göttingenu s disertacijom o razumu i objavi kod Johanna Gerharda i Melanchthona. Samo godinu dana kasnije dobio je izvanrednu profesoru na teološkom fakultetu Sveučilišta u Bonnu i konačno 1894. mjesto redovnog profesora dogmatske teologije na Sveučilištu u Heidelbergu.
Za Troeltscha kršćanstvo je povijesna religija koja je podložna povijesnim promjenama i daljnjem razvoju. Ne poklapa se ni s Biblijom niti s bilo kojim razdobljem u svojoj povijesti, kao što je primjerice reformacija. U povijesti ne postoje apsolutne istine i norme, kako je navedeno u Troeltschovom klasičnom istraživanju „Apsolutnost kršćanstva i povijest religije“ iz 1902. godine. Sve je u kršćanstvu relativno. Ali kako se može opravdati vrijednost kršćanstva ako se više ne može pozivati na božansku objavu koja ga izdiže iz kruga zemaljske uvjetovanosti?
Samo kroz obnovu teologije. Ona je kulturološka znanost koja se služi istim metodama kao i druge kulturološke discipline. I ne raspolaže nikakvim posebnim božanskim znanjem koje bi bilo skriveno i nedostupno drugim znanostima.
Kontekstualno razumijevanje kršćanstva
Kršćanstvo se mora razumjeti religijsko-historijski. Ono što ono jest, nastalo je kroz složene procese razmjene, tako da je u svakom vremenu nešto sasvim novo i drukčije. Kao religija, kršćanstvo se ne razlikuje od drugih religija. Kršćanstvo je izraz ljudske nutrine i duhovnosti, ono se artikulira u simboličkim slikama koje su podložne promjeni.
Po sebi sama religija nema nikakve veze s naučavanjem, vjerovanjem ili dogmama. Ona je sveobuhvatno unutarnje iskustvo. Pogreška tradicionalne teologije sastoji se upravo u tome što je shvatila vjeru i kršćanstvo kao konglomerat tvrdnji koje se moraju smatrati istinitim.
Zadaća je znanstvene teologije razumjeti promjenu kršćanske religije u kontekstu religijske, intelektualne i društvene povijesti i opravdati njezinu valjanost. To je zadaća religijske i povijesne filozofije. Ni oni nisu više u stanju dati apsolutno utemeljenje kršćanstva. Svaki pokušaj utemeljenja valjanosti kršćanstva je cirkularan. On već pretpostavlja ono što želi opravdati.
Troeltsch polazi od ovog metodološkog kruga i shvaća kršćanstvo kao religiju euroameričke kulture. Ono je religija koja je oblikovala zapadnu kulturu i njezino razumijevanje individualne osobnosti i njezinih prava. Drugu religiju – prema njegovim kasnijim spisima – ne možemo prihvatiti.
Troeltsch, koji je 1915. godine imenovan za voditelja katedre – za religijsku i socijalnu filozofiju te povijest filozofije i povijest kršćanske religije – na Sveučilištu u Berlinu, te se s teologije prebacio na filozofiju, odigrao je ključnu ulogu u protestantskoj teologiji 20. stoljeća. U teologiju je preuzeo problematična pitanja, s kojima se teologija suočava prema modernim pravilima, i zauzeo se za njezinu izričitu znanstvenost.
Dogmatika nije znanost?
Međutim, dogmatičar religijsko-povijesne škole bio je mišljenja da su samo povijesne discipline teologije, kao što su religijska filozofija i povijest filozofije, znanosti. A da dogmatika, koja je stoljećima bila kraljevska disciplina teologije, kao i praktična teologija, nije znanost, već jedna vrsta vjerovanja. Ali zašto dogmatika ne bi trebala biti znanost? Ovdje se Troeltsch ne može razumjeti.
Naravno, treba napustiti razumijevanje dogmatike koja svaki normativni sadržaj vjerovanja izvodi iz Božje riječi ili božanske objave. Ona je znanost o kršćanskoj religiji koja opisuje njezino transparentno funkcioniranje kao religije. Tako i od Troeltschove teologije, kako je on jednom rekao o Friedrichu Schleiermacheru, ne može ostati ni kamen na kamenu, ali njegov program ostaje program svake znanstvene teologije.
Sjajno napisana biografija Friedricha Wilhelma Grafa nudi opsežan prikaz života i djela slavnog religijskog intelektualca koji je umro prije 100 godina, 1. veljače 1923. godine.
Die Furche, 26. 1. 2023, str. 9. S njemačkoga preveo Predrag Mijić