Božić u likovnoj umjetnosti

Prikaz događaja Isusovog rođenja u povijesti likovne umjetnosti kroz kratku analizu nekih djelâ

By: Polis Zadnje ažuriranje 2. sij 2021.

Tiziano, Sveta obitelj s jednim pastirom, 1510.

Isusovo rođenje bile je jedna od najvažnijih tema u kršćanskoj umjetnosti počevši od 4. st. Izvješće iz Lukinog evanđelja pružilo je najviše detalja o rođenju koji će poslužiti u umjetničkim prikazima. Evanđelje kaže da Marija: Porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja!

Prvi prikaz Isusovog rođenja na zidu katakombe u Rimu

Prvi prikaz Isusova rođenja nalazi se u Rimu u Priscilinim katakombama. Marija drži živahno dijete Isusa u naručju, iznad njih je zvijezda, a iza jedna osoba koja prstom pokazuje na dvije figure koje su uništene i ne zna koga su predstavljale, možda pastire, sv. Josipa ili mudrace. Ovo je početak od kojega se prati razvoj ikonografije, koji vodi odmah do jednog prikaza iz 4. st. na sarkofagu koji se nalazi u crkvi sv. Ambrozija u Milanu. Na pokrivaču sarkofaga prikazana je scena Isusovog rođenja. Dijete Isus je u jaslama, između vola i magarca, a zvijezda je iznad Novorođenog. Simbolika vola i magarca je vrlo značajna. Životinje se ne spominju u kanonskim evanđeljima. Nalaze se u apokrifnim evanđeljima i u tradiciji. Primjerice u Pseudo Matejevom evanđelju (apokrifi nisu nužno heretični, ne smatraju se fundamentalnim s dogmatskog stajališta, ali su pojedini apokrifi u tradiciji bili veoma omiljeni, budući da o govore o određenim zanimljivim scenama iz Isusova života kojih nema u kanonskim evanđeljima; njihov utjecaj na umjetnost ostao je sve do danas) govori kako je Marija rodila dijete u jaslama i da su mu se klanjali vol i magarac. To se prije svega odnosi na riječi proroka Izaije 1,3: „Vol poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega. Samo Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije.“

Prikaz Isusova rođenja na sarkofagu u Milanu iz 4. st.

S druge strane, za neke crkvene oce (Augustin, Ambrozije…), vol je simbolički predstavljao Židove koji su pod jarmom zakona, dok je magarac predstavljao pogane koji su pod teretom idolatrije. Novorođeni Isus je dakle došao osloboditi i jedne i druge. Sljedeća prikaz rođenja nalazio se na drugom sarkofagu u Rimu (4. st.), čiji su dijelovi do danas djelomično sačuvani. Isus je prikazan u jaslama, oko njega su magarac i vol. Ponovno u sceni rođenja nisu prikazani Marija i Josip, ali su prikazani u sceni poklona mudraca na istoj ploči. Dakle, za ovaj najraniji prikaz na Zapadu najkarakterističnije je da prikazuje Isus u jaslama koje su u štalici, a oko njega su vol i magarac. Marija, Josip, pastiri, mudraci i drugi likovi još nisu bili u prvom planu.

Prikaz je dio ploće relikvijara iz 6. st. Lijeva strana pokazuje scenu rođenja. Ovaj prikaz postat će prototip za buduće slikanje scene Isusova rođenja

Idući kronološki dalje dolazimo do šestog stoljeća i jednog prikaza na vratašcima relikvijara. (Radi se ustvari o ikoni naslikanoj na komadu drveta, što je karakteristika sakralnog likovnog izričaja na Istoku, a u to vrijeme kršćanstvo je na Istoku u bilo puno prosperitetnije, tako da će sakralna umjetnost Istoka biti prevladavajuća i na Zapadu sve do 14. st., kada Zapad pronalazi svoj vlastiti put u umjetničkom izričaju.) Na njemu je sažetak najvažnijih događaja iz Isusova života. U jednom dijelu ploče prikazana je scena Isusova rođenja. Dijete je u jaslama, oko njega magarac i vol, a malo dalje Marija i Josip. Marija je u ležećem položaju, što je normalan prirodni položaj nakon poroda. Josip je sa strane, prikazan u dosta rezerviranom raspoloženju prema samom događaju, glavu pridržava rukom naslonjenom na koljeno. On je zamišljen, u melankoliji, u sumnji, nije sretan. Tijelo djeteta Isusa je do vrata umotano u pelene. Cijela scena je u špilji, i prikaz u špilji je karakteristika prikaza na Istoku. (Isusovo rođenje se stvarno dogodilo u jednoj špilji u Betlehemu.) Ovaj prikaz je prototip svih budućih prikaza Isusova rođenja, s tim da će se tijekom sljedećih stoljeća dodavati još neki elementi, kao što to prikazuje možda najpoznatija ikona uopće, iz 15 st., autora Andreia Rubleva.

Autor ikone iz 1405. god. je Rus Andrei Rublev. Ikona je jedna od najboljih uopće. Zadržala je elemente prototipske ikone iz 6. st., uz neke nove detalje. Kratki opis u tekstu ispod.

Marija je prikazana u središtu. Odmara se nakon porođaja, zamotana u ogrtač tamne boje oko kojega je crvena (tamna označava ljudski element, a crvena božanski, a oba se u njoj ujedinjuju). Iza Marije je špilja. Dijete Isus je umotano u pelene ispred špilje, oko njega su magarac i vol. Špilja je u mraku, crna. Mrak u špiji simbolizira ljudsku situaciju prije Isusovog rođenja, a također je i aluzija na onu u koju će biti položeno Isusovo mrtvo tijelo i iz koje će uskrsnuti i dovršiti djelo spasenja. Iznad spilje je zvijezda povezana s Novorođenim (simbol koji govori da je dijete nositelj božanskog svjetla), sa stane mudraci koji dolaze na poziv anđela, kao i pastiri s druge strane. Ispod se nalaze dvije žene koje kupaju dijete nakon poroda (Pseudo-Matejevo evanđelje spominje ove dvije žene, Zebel i Marija Saloma, koje pomažu pri porodu). Josip je prikazan u podnožju. Pokraj njega je lik u ljudskom obliku prekriven krznom koji mu pokušava nešto kazati. Ovaj lik predstavlja kušnju, sumnju koju Josip ima s obzirom na sam događaj.

Na jednom poznatom mozaiku 12. st. koji se nalazi na Siciliji, događaj Isusova rođenja prikazan na skoro identičan način. Razlika je jedino u tome što Marija nije više u potpuno ležećem položaju, nego sjedeći brižljivo drži dijete Isusa u rukama. Daljnji pomak u prikazu na Zapadu događa se pred kraj 13. st. s toskanskim umjetnikom Duciom Buoninsegnom. On uzima većinu elementa koje smo do sada vidjeli. Ali se sada događaj rođenja više ne smješta u špilju nego jedan oblik kolibe, kao u prvim prikazima u 4. st.

Najveća se promjena događa s Giottom (1267-1337), jer on emancipira umjetnost Zapada od istočne tradicije. Usmjerava dosadašnje načine likovnog prikazivanja prema suvremenom izričaju. Prvi je počeo slikati scene u prirodnom trodimenzionalnom obliku. Njegov najvažniji prikaz Božića u jednoj kapeli u Padovi.

Giotto di Bondone, Isusovo rođenje, freska.

Scena je prikazana u prirodnom krajoliku, u podnožju stijene iza koje se vidi plavo noćno nebo. Anđeli na vrhu stijene pjevaju hosana. U središtu, ispod improviziranog krova na površini izdubljenoj u stijeni, leži Marija. U rukama drži dijete Isusa i polaže ga u jaslice uz pomoć jedne žene. Izraz Marijinog tijela i lica odražava zaštitničko držanje prema djetetu. Žena koja joj pomaže i prihvaća dijete Isusa simbolizira svijet kojemu Marija daruje Novorođenoga. Josip je prikazan nešto niže, kao i ranije na ikonama, s pasivnom ulogom u događaju rođenja, što također upućuje na njegovu pasivnu ulogu u Isusovom začeću. Prisutnost anđela prikazanih s krilima simbolizira lakoću pokreta, bestjelesnost, slobodu i brzinu u ulozi božanskih izaslanika. Njihova prisutnost također je znak da je Isusovo rođenje poseban, natprirodni, božanski događaj. Tri anđela su u molitvenom stavu okrenuti prema nebu, prema Ocu, a jedan je u molitvi okrenut prema novorođenom Sinu, koji je – iako u potpunosti čovjek – također i Bog. Peti se anđeo obraća pastirima, što simbolički pokazuje da se Isusovim rođenjem prekida nepremostivi jaz odnosa između Boga i čovjeka. Ovce kod nogu dvojice pastira simboliziraju budući ljudski rod koji će se okupiti oko Dobrog Pastira. Plava boja plašta kojom je Marija prekrivena simbol je Božje milosti, natprirodnog svijeta kojeg je Marija u slobodi odlučila prihvatiti, dok crvena boja koja se djelomično pojavljuje nagovještava njezinu sudbinu jer će Novorođeni na kraju proliti svoju krv za ljudski rod. Žuta boja na Josipu simbol je promjene i preoblikovanja ljudske sudbine zbog događaja Isusovog rođenja.

Giottovo razumijevanje događaja Božića je bilo pod velikim utjecajem duhovnosti sv. Franje, koji je prvi napravio jaslice želeći na slikovit način uprisutniti događaj Božića, odnosno utjelovljenja Sina Božjega u ljudsku stvarnost. U franjevačkoj se tradiciji, i uopće u Katoličkoj crkvi, novorođeni Isus počinje prikazivati u drvenim jaslicama, kako je to bio uprizorio sam sv. Franjo. No, uskoro će doći i do nešto drukčijeg načina prikazivanja.

Za razvoj ikonografije na Zapadu dalje je jako važno mistično viđenje koje je imala sveta Brigita Švedska (1303-73). U jednom takvom viđenju došla joj je predodžbu Isusovog rođenja. Dio toga viđenja izgledao je ovako: Kad je sve bilo spremno, Djevica je pobožno klekla i stala moliti, okrenuta leđima prema jaslama, a lica uzdignuta prema nebu na istoku. Tako je ostala uzdignutih ruku, očiju uprtih u nebo, u zanosu, kao opijena božanskom slašću. I dok je tako bila u molitvi, primijetih kako se dijete pomače u njoj, i odjednom, u trenu oka, ona porodi svoga Sina, koji je zračio tako neizrecivim svjetlom i sjajem, da se ni sunce ne bi moglo s njime usporediti.

(…) Samo sam odjednom ugledala slavno Djetešce kako golo leži na tlu, bez ikakva traga nečistoće na sebi… I tada sam čula anđeoski pjev, nadzemaljski blag i sladak… Čim je Djevica osjetila da je porodila, smjesta je sagnula glavu, te se sklopljenih ruku i s dubokim poštovanjem poklonila svome Sinu, govoreći: «Dobro došao, moj Božiću, moj Gospodine i moj Sine.»

Niccolo di Tomasso, Isusovo rođenje. Slika je nastala na temelju mističnog viđenja sv. Brigite

Viziju svete Brigite naslikao je Niccolo di Tomasso (14. st.). Isus više nije umotan u pelene, niti je u jaslama. Sada je gol i leži na zemlji. Marija više ne leži, niti sjedi. Ona je na koljenima u molitvenom stavu. Josip također mijenja poziciju. I on je sada u molitvenom i pokloničkom stavu prema Djetetu koje odsjeva sjajem. Sličnu sliku nacrtao je Beato Angelico, također pod utjecajem svete Brigite. Dijete Isus od sada će se sve više slikati kao izvor božanskoga svjetla. Prikaz golog tijela novorođenog Isusa stavlja naglasak na njegovu ljudsku dimenziju, dok klečeći i molitveni stav Marije, Josipa i drugih naglašavaju njegovu božansku stranu. Umjetnost će nadalje slijediti ovaj pristup.

Andrea Mantegna – „Poklon pastira“

Scena je postavljena na otvorenom. Marija je u sredini i kleči na stijeni. S njezine desne strane sveti Josip spava, a s lijeve se dva pastira pobožno naklanjaju u molitvenom stavu. San svetog Josipa podsjeća na njegovu zaštitničku ulogu prema Mariji i djetetu. Odnos Marije i djeteta je iznimno intiman i svečan, što prikazuju anđelčići oko njih. Lijevo se nalazi ograđeni vrt (koji treba podsjećati na zatvoreni vrt koji simbolizira Marijino djevičanstvo) iz kojeg pomalja glava vola. Desno je široki krajolik koji se otvara u dubinu između dviju kamenih planina (možda su asocijacija na Brdo kušnji i Brdo strmoglavljena). U daljini se vide drugi pastiri i jedno veliko drvo koje ima oblik križa na Kalvariji, dok je još jedan brežuljak u daljini asocira na Kalvariju.

Domeniko Ghirlandaio – „Božić“

U prvom planu nalazi se dijete koje leži na zemlji, na Marijinom plaštu. Marija je u molitvi, kao i pastiri koji pristižu. Josip pogledom istražuje po nebu gdje su anđeli otišli navijestiti Radosnu vijest. U pozadini je toskanski pejzaž. Posebnu pozornost privlači štalica koja ima jako siromašan krov, a naslanja se na prelijepe korintske stupove. Između Novorođenoga i životinja, koje uvijek prate scenu rođenja, nalazi se jedan stari sarkofag. Prema jednog priči iz toga doba, u vrijeme kada se Isus rodio, u Rimu, u Maksencijevoj bazilici srušila se jedna Romulova statuta. Tu legendu, koja je tada bila svakom poznata, na slici predstavlja stari sarkofag koji sada služi kao jasle životinjama, a također i korintski stupovi koji drže krov koji se počeo raspadati. Želi se kazati da je to vrijeme nepovratno prošlo, jer je Isusovim rođenjem završila jedna epoha, a druga počela. Treba imati na umu da je ovo kontekst renesanse kojoj je jedna od intencija u umjetničkom izrazu bila povratak prema klasičnoj umjetnosti Rima i Grčke.

Sandro Botticelli – Mistični Božić

Slika je nastala u turbulentnom vremenu, ispunjenom nesigurnošću i sukobima u Firenci. Djelo pripada posljednjoj fazi Botticelijeva stvaralaštva. U središtu slike je novorođeno dijete na bijeloj tkanini, Marija, neobično krupna, kleči zdesna, dok je Josip pognut u dubokoj molitvi s lijeve strane; iza njih su vol i magarac. Zaštićeni su slamnatim krovom na kojem su tri anđela; špilja je otvorena i s druge strane, kroz otvor se vidi šuma. Uz spilju, na lijevoj strani, jedan anđeo obučen u crveno pokazuje mudrim kraljevima novorođeno dijete, a na desnoj strani anđeo obučen u bijelo pokazuje Novorođenog dvojici pastira. Obojica u ruci drže po granu masline, simbol mira. Niže su prikazana tri anđela, svaki od njih grli po jednog kreposnog čovjeka s lovorom na glavi. To je simbol univerzalnog mira između neba i zemlje, anđela i ljudi, koji se zbio kao posljedica Spasiteljevog dolaska. Prikazano je pet demona zla i nasilja koji u strahu bježe i propadaju u dubinu kroz pukotine. Na krovu špilje su tri anđela u različitim bojama (bijela je simbol vjere, crvena ljubavi, a zelena nade). Iznad njih je dvanaest anđela koji se drže za ruke i leteći u krugu plešu. Oni su simboli života, simboli duhovne obnove. Iznad njih je natpis koji izražava nadu zbog dolaska boljih vremena.

Lorenzo Lotto – „Isusovo rođenje“

Umjetnik bio čovjek autentične i duboke duhovnosti. Kazao je da „umjetnik istražuje ono što drugi ne vide, kako bi ljudska misao dobila lice i tajna svoj stvarni oblik“. Perspektiva slika je originalna, iz unutrašnjosti štalice se gleda scena rođenja, preko koje pogled ide na pejzaž. Na slici je Josip predstavljen drugačije u odnosu na ranije periode, nije više sa strane ili malo podalje. Ovdje je u stavu molitve dok mu blagi osmjeh radosti prelazi preko lica. Dijete je prihvatio kao svoje i tako dopustio da se ispune Pisma da ga othrani do punoljetnosti. Marijin pogled je čvrsto usmjeren na dijete koje joj priča pogledom i pokretima, čeznutljivo joj pruža ruke. Dijete Isus je u potpunosti dijete kao i svako drugo. Bog dakle postaje čovjek u punom smislu, postaje jedno nježno dijete, koje osvaja nježnošću i ljubavlju, koje daruje ljubav i isto traži zauzvrat. Novorođeni leži na slami u košari koja je postavljena na zemlju, a zemlja je simbol majke koja ljude hrani i odijeva, koja omogućuje život. A sada na zemlji leži onaj koji životu daje smisao. Postavljanje na zemlju dalje znači da će Isusov život na zemlji biti stvarni, zemaljski život. Križ koji se nalazi u pozadini aluzija je na Isusovu smrt na križu.

Giorgione – „Isusovo rođenje“

Novorođeno dijete i ovdje je položeno na zemlju, ispod njega je samo dio Marijinog plašta. Marija i Josip kleče pred djetetom u meditativno-molitvenom stavu. Dva pastira prilaze i padaju na koljena pred novorođenim Bogočovjekom. Iznad je nekoliko anđela koji su simboli da događaj ima božansku autorizaciju. U daljini se vidi široki pejzaž. Sve se događa po noći, iako se čini da jaka svjetlost osvjetljava selo u pozadini, a zapravo je osvijetljeno svjetlom Božje milosti koja se širi Isusovim rođenjem. Ta svjetlost se utisnula u Josipovu odjeću koja odsjeva.

Caravaggio – „Isusovo rođenje“

Prva njezina karakteristika je da su likovi koji predstavljaju aktere događaja osobe iz svakodnevnog života, pripadaju siromašnoj sloju društva, realistični su. Svaki lik je prikazan u spontanom stavu. Sveti Josip je u zelenom ogrtaču, okrenut nam je leđima, predstavljen je kao mladić (do sada se prikazivao puno stariji od Marije). Lijevo je sveti Lovro, desno sveti Franjo. Marijia sliči na jednu svakodnevnu ženu, s izrazito melankoličnim izrazom lica, predosjećajući možda kako bi njezin novorođeni sin, koji sada pred njom leži na slami, mogao završiti svoj život. Glava bika se vidi jasno, dok se magarac tek naslućuje. Iznad djeteta je anđeo, simbol božanske slave (na traci je natpis: „Slava Bogu na visini“). Dramatičnost događaja na slici na poseban je način izražena igrom svjetla i tamne, što je karakteristika Caravaggiovog slikarstva.

Edward Burne Jone – „Božić“

Slika je spoj više povijesnih tradicija, počevši od bizantske (zlato u pozadini). Iznad Marije i Novorođenog je slamnati krov improviziranog zaklona naslonjenog na trupce drveća. Marija je u bijelom, zrači svjetlom. Ona je ponovno u ležećem položaju, baš kao što je bila prikazivana do 14. st. S izrazom ljubavi, nježnosti i brižljivosti privila se uz Dijete. Josip sjedi uz krevet sa strane. Prikazan je na jedan potpuno novi način – drži u rukama knjigu i čita. Da bi razumio događaj i svoju ulogu u njemu, Josip istražuje Sveto Pismo. Trojica anđela koji stoje sa strane mogu biti simboli Svetoga Trojstva. Svaki od njih u rukama drži po jedan simbol buduće Isusove muke: trnova kruha, posuda s pomasti i kalež. Njihova lica odražavaju melankoliju i zasjenjuju radost Božića.

Paul Gaugulin – „Rođenje Krista, Sina Božjega“

Slika predstavlja Isusovo rođenje u polinezijskom kulturološkom kontekstu. Neki vide sliku kao oblik sinkretizma tradicionalne lokalne religije i kršćanstva. U prvom planu je Marija koja umorna od poroda spava na krevetu, ima izgled tahitijske žene, prekrivena je plavim ogrtačem. Oko glave, na jastuku, naslikana joj je aureola. Krevet je širok i masivan, s nekoliko izrezbarenih detalja. Marija leži na posteljini, a s njezine lijeve strane postavljen je tahitijski totem – Tupapau. Dok Marija čvrsto spava, anđeo pazi na Dijete koje također spava s ozbiljnim izrazom lica na rukama žene koja je Mariji pomogla oko poroda. Dalje, u dnu slike su prikazane jasle i oko njih nekoliko goveda. Na sredini slike je greda koja se pri vrhu račva i podupire strop, a također može biti simbol kalvarijskog križa koji čeka Isusa.

Woonbo Kim Ki-chang, „Isusovo rođenje“

Autor je bio čovjek vjere, nadahnut Biblijom. Želja mu je bila da kroz slikarstvo pokuša predočiti kao bi Isusov život izgledao da je on bio rođen u Koreji. Jedna od tih scena je i rođenje. Marija, Josip i dijete Isus su prikazani u tradicionalnoj korejskoj nošnji, jednako kao i mnoštvo koje je došlo obići Novorođenoga. Sukladno starim običajima u Koreji, žene su došle pripomoći oko poroda i donijele su hranu kako bi mogli svi zajedno proslaviti rođenje jednog novog života. Dijete se nalazi u središtu slike, svi ostali likovi su usmjereni prema njemu.

Pripremio: Jozo Šarčević | polis.ba

Izvori:

Božić Likovna umjetnost