BOŽIĆ: Svjetlo Isusova rođenja mine ravnodušnost

Svakoga Božića svi nastojimo biti opušteni, vedri i radosni bez obzira na naše podijeljenosti, posvađanosti i neispravnosti života jer nas vrebaju mnoge kušnje poput malene djece koja zbog svoje naivnosti nerijetko upadaju u različite zamke. Stoga na Božić valja ozbiljno zastati i razmisliti o rođenju novog djeteta u bilo kojoj obitelji jer upravo taj trenutak ostavlja trajan utisak na sve njezine članove. Rođenje novog djeteta roditeljima, djedovima, bakama, užem i širem dijelu obitelji mijenja koncepciju života. Ne samo da će dijete utjecati na svoje roditelje, braću i sestre i mnoge članove obitelji, nego će upravo dijete od njih naslijediti vrline i mane, talente i mudrost, duh i tradiciju, ispravan ili neispravan društveni i vjerski način življenja. Stoga kako ne bismo u svom duhovnom i ljudskom odrastanju doživjeli promašaje u svojim životima, trebamo se učiti biti slušatelji drugih, biti poučljivi, a napose biti poučljivi slušanjem i razmatranjem Božje riječi koja je i postala tijelom, utjelovila se u samom Isusu.

Božju riječ stoga ne možemo čuti i osluškivati, a napose ne o njoj razmišljati kada su nam sve priprave za svetkovine pre bučne od različitih slavlja i društvenih događanja u javnom prostoru. Opet, svatko sebe najbolje poznaje i na koje je stvari u došašću stavljao naglasak. Je li to bio odlazak na mise zornice, post, pokora i djela milosrđa ili smo samo dan uoči Božića pojavili se u crkvi, htjeli na brzinu ispovjediti tj. dati brzinsku zadovoljštinu Bogu i htjeti na silu u miru doživjeti Božić. Ove godine smo imali jako kratko vrijeme došašća, tj. osobne priprave za Božić, a napose je bilo kratko onima koji su ga iskoristili i proveli hodajući po tržnim centrima. Nažalost, poraz i tuga je vjerničkog života ako zbog nepotrebnog umora izgubimo smisao Božjeg dolaska u naše živote.

Vrijeme došašća je vrijeme iščekivanja, zapravo vrijeme u kojemu se otimamo tamama i privlačnostima ovoga svijeta. Složit ćemo se kako su nam ranije Božići bili radosniji i sretniji, jer smo naučeni primjerom svojih starijih čeznuli za božićnim vremenom, a da bi to vrijeme bilo plodno lijepom obiteljskom atmosferom znalo se više moliti, vrijeme provoditi uz Bibliju i Božju riječ. U svom Prologu Ivan opisuje put Riječi Božje. Sve stvoreno izraz je Božje riječi i ta ista živa Riječ, prisutna u svemu stvorenom svijetli čak i u tami. Sjene, tj. primamljive ponude današnjice Božju riječ žele potisnuti ili ugasiti, ali ne mogu, jer uvijek postoje oni ljudi koji tu istu Riječ traže i nalaze. Riječ Božja (heb. dabar; grč. logos) pokazuje samu Božju bit. Ona izlazi od Boga i utjelovljuje se i ostaje među nama, onima kojima je i upućena. Riječ održava svijet, logos-svjetlo dolazi u svijet i  njemu daje život.

No, utjelovljenje Božje riječi, iako se može čitati kao prekretnica, ne dijeli nego spaja, obuhvaća i sažimlje cijelu povijest. Vremenito se otvara vječnosti. Otajstvo koje je Bog podario svijetu i čovjeku otvara perspektivu vječnosti onima koji su upisani u Božji dlan i koje nijedna zemaljska vlast ne može pridobiti jer oni pripadaju Božjem vremenu. Na Božić je čitav svijet usmjeren prema jednom događaju, prema Božjem utjelovljenju u kojem je ispunjenje svih očekivanja i svake nade. Svojim dolaskom u ovaj svijet Bog daje svakom čovjeku bez obzira na naše razlike i podjele mjesto u svojoj povijesti pozivajući ga na odgovornost za povjereni mu dio povijesti. Stoga se svakoga Božića susrećemo sa zbiljom koja progovara snagom slabosti, siromaštva i življenja na rubu odbačenosti od moćnih ovoga svijeta.

Bog se, dakle, ne nameće svojom veličinom, nego privlači poniznošću i blagošću. Želi ublažiti tvrdoću naših srca gledajući nas očima djeteta u siromašnoj štalici. Njega, Boga, siromašnoga i gola valja primiti i zaogrnuti, pohoditi i pokloniti mu se, jer se Bog nalazi u nejakima i odbačenima ovoga svijeta. Stoga osobe pogođene bijedom, onom materijalnom, društvenom ili duhovnom, oblik su prisutnosti Isusa Krista. Ovih dana smo napravili mnoge jaslice i okitili borove i ukrasili svoje domove kako bismo svratili pozornost na otajstvo Božića, ali nikako ne smijemo zaboraviti da su najdragocjenije jaslice izgrađene u susretu s Kristom i bližnjima koji u svijetu trpe zbog ratova, neimaštine i bijede. Isusa najviše susrećemo u društvenoj zanemarenosti, u samoći i očaju, u materijalnim potrebama, zapravo tamo gdje siromaštvo poprima lice okrutnosti. Stoga smo ovoga Božića pozvani biti onima koji će u svom srcu imati mjesta za ljudske potrebe i boli, za nezaposlene, izrabljivane, ranjene, za djecu koja trpe zbog rastave svojih roditelja, tj. imati mjesta u svom srcu za svu djecu svijeta kojima smo mi ljudi ukrali normalno djetinjstvo i uništili im ideale i snove. Trebamo podići svoj glas za glade u svijetu, za sve žrtve kriminala, prostitucije jer ako netko pokraj nas vjernika proživljava teror i muku u svojemu životu i ljudskom dostojanstvu onda nam uzalud naše kršćanstvo i naša vjera.

U susret Svjetlu koje silazi s neba u tamu naših života uzdiže se naša zahvala Bogu za sve ljude koji su u djetetu Isusu prepoznali svoje dostojanstvo do te mjere da vole svakoga čovjeka te poštuju njegovu religioznost, svjetonazor i društveni položaj. Božić nam govori mnogo riječi, ali drugačijih od naših svakodnevnih. On nam nudi poruku i obećanje koje se ne može uspoređivati s našim ljudskim obećanjima.

Božić je blagdan radosti i upravo nam i ovoga Božića Bog govori kako nas poznaje. Govori nam kako prati svaki naš korak, naše skrivene želje i čežnje. Bog nas vidi i čuje bez obzira koliko to dobro skrivamo u društvu. On zna da nam nije lako, a rodio se i postao čovjekom zbog nas da naše boli podnese. Rodio se da nam pomogne u našim kušnjama i problemima. Hodi uz nas da ne zalutamo s puta dobra i da ne postanemo nezahvalna, nezadovoljna, hladna, zavidna i sebična stvorenja. Rodio se da ga prihvatimo, da slušamo i praktično u životu ostvarujemo njegovu riječ. Svojim rođenjem u skromnoj i siromašnoj obitelji nas uči kako opstati u prkos opasnostima i neprijateljstvima. Uči nas kako se ne trebamo sramiti svojeg mjesta rođenja, svoga podrijetla, svojih obitelji i svojih sudbina.

Zaključno možemo reći kako je rođenjem Isusa Krista na ovaj svijet došlo svjetlo da obasja naše živote, da im da smisao, zapravo da to svjetlo prosvijetli svakoga čovjeka jer svijet je hodio u velikoj tami do Isusovog rođenja, a sada Bog svojim svjetlom i riječju bdije nad svime stvorenim, cijelim svemirom, te cijeli vanjski i unutarnji svijet dobiva svoj smisao po riječi i svjetlu koji su kršćanski izvor. Ivan nas vodi do jaslica da upoznamo novost, tj. božićno dijete preko kojega upoznajemo Boga. Božanska riječ se rodila u ljudskom tijelu, postala je čovjekom, jednim od nas i ona sva Božja živi kao svaki čovjek. Stoga mi vjerujemo da je tijelo rođeno po Duhu Svetom od Marije, utjelovljena riječ Božja. Bog po rođenju Isusa progovara ljudima, ali je prilično neshvatljiv jer u siromašnom i nepoznatom svijetu od nepoznatih roditelja upravo dolazi Bog u svakodnevnu običnost života sasvim solidaran s nama ljudima. On dolazi i ulazi u naš život u naše odnose, nevolje i bijedu prepun ljubavi kojom odgovara na sve naše nerazumijevanje i traganje za smislom. Smisao dolaska Boga u naš svijet možemo objasniti činjenicom da Bog ljubi svoj narod kojemu donosi mir, mijenja odnose među ljudima i unosi nadu.

Zato je Božić oduvijek blagdan opipljive vjere, odnosno uvijek iznova dana sigurnost kako Bog želi da čovjek bude sretan, ali sretan s drugim ljudima. Nije jednostavno govoriti o Kristovom miru kada je oko nas mnogo nemira i ratova, nije lako dušu prepustiti ugođaju topline i radosti kraj toliko ucviljenih i razočaranih ljudi, kao što nije ni lako promatrati mnogu novorođenu djecu i radovati se dječjem osmjehu i neiskvarenim očima kada mnoge majke bivaju i ovoga Božića ucviljene zbog ratom izgubljene djece. Neka nam Božje rođenje pomogne shvatiti mnoga uplašena i nesigurna dječja lica kao i lica njihovih zabrinutih, uplakanih i unesrećenih roditelja jer šuteći na ubijanje i nesigurnost malenih zapravo prešućujemo na ubijanje Boga u svakom rođenom i nerođenom djetetu. Neka nam Isusovo rođenje ugasi svaku ravnodušnost prema onima koji trpe oko nas blizu i daleko, jer on upravo prebiva u svima njima – meni i tebi – i strpljivo čeka da ga prepoznamo i konačno se počnemo ponašati jedni prema drugima s uvjerenjem da je u meni i tebi uistinu Emanuel-s nama Bog.

Ivan Pilić