Abiy Ahmed – čovjek koji Etiopiju vodi u kaos

Tko je Abiy Ahmed, čovjek koji je premijer Etiopije od 2018?  U Addis Abebi ovo je pitanje često praćeno mučnom šutnjom. Ali od ovog suštinskog odgovora ovisi dublje razumijevanje krize u Etiopiji, posebice rata između federalne vlade i tigrayskog vodstva, koji prijeti da zahvati cijelu Etiopiju i destabilizira Afrički Rog.

Uvriježena je interpretacija da kriza ima korijen u borbi oko toga treba li moć biti koncentrirana u Adsis Abebi ili pak raspoređena između deset pokrajinskih glavnih gradova. Drugim riječima, treba li Etiopija biti centralizirana federacija regijâ definiranih uglavnom geografskim granicama ili labavija konfederacija nacionalnih etničkih zajednica? Interesi oligarhije također igraju važnu ulogu: u Etiopiji politička pozicija i osobno bogaćenje, legalno ili ilegalno, idu ruku pod ruke.

Ali sadašnja kriza ima svoje dublje uzroke.

Etiopsko kraljevstvo nastalo je u drugoj polovici 19. stoljeća. Njegov je centar bio brdoviti kraj s ‘kolonijama’ uokolo. Problemi nastaju jer se nikada u potpunosti nisu suočili s naslijeđem, te kakav bi oblik države trebalo napraviti na ostatcima kraljevstva, a da bude prihvatljiv građanima. To su sveprisutne teme u cijeloj Etipiji, a sada su eskalirale u rat među nositeljima dviju rivalskih pozicija: Abiyeva pozicija je ‘centristička’, dok Tigrayska narodna oslobodilačka fronta (TPLF) je za etničku ‘konfederaciju’. Međutim, Abiyev osobni položaj ima neproporcionalan utjecaj.

Nitko od stranih službenika koji su se susreli s premijerom, niti od etiopskih akademika, istraživača, eksperata, političara koji su blisko surađivali s njim ili pričali s njim dugo, nisu se usuđivali pričati o tome javno zbog straha i represije. Ali, privatno, oni su prilično suglasni. Prije svega, tvrde, Abiyu nedostaje znanja iz politike i povijesti, jer dubina etiopske krize proizlazi iz različitih narativâ oko imperijalne povijesti države.

Preciznije, njegovi govori i pozicioniranje upućuju prije na stereotipno razumijevanje povijesti nego na valjano i temeljito znanje. Osim toga, primjećuju da njegova fundamentalistička pentekostalna vjera nije njegova privatna stvar. On pripada Mulu Wongel (Cjelovito evanđelje) pokretu vjernika, koji broji 4.5 milijuna članova u Etiopiji. Prema skoro svima intervjuiranima, vjera mu određuju politička uvjerenjâ i djelovanjâ. Među intervjuiranim Etiopljanima, nekoliko ih vjeruje da Abiya besramno zloupotrebljava vjeru kako bi ojačao svoju poziciju. Oni se slažu s jednim analitičarom iz dijaspore koji tvrdi da je „Abiy  promišljeno razradio prijevarni etos kao sredstvo uvjeravanja“. Što god da je istina, krajnji rezultat je jednak.

Abiy vjeruje da je –  nakon što se Etiopija klackala na rubu ponora dvije ili tri godine ranije, kada je nasilje prijetilo raspadanju zemlje – jedini put spasenja neka vrsta moralne revolucije. Medemer, pojam koji je skovao sam Abiy, grubo se prevodi kao „kombiniranje i objedinjavanje“.

Zemlja će nadići podjele, u osnovi uglavnom etničke, postupnim nadolaskom posvuda zajedničkog moralnog i etičkog seta vrijednosti: ljubav, opraštanje, pomirenje, itd. Etiopija treba prije svega duhovnu revoluciju, promjenu načina razmišljanja. To će, objašnjava on svojim sljedbenicima, donijeti ne samo mir i harmoniju, nego i blagostanje.

Zbog toga nije slučajno što je svojoj stranci dao ime Stranka blagostanja, koja nije etnički strukturirana, a stvorena je na ruševinama bivše vladajuće koalicije – sastavljene od predstavnika četiriju najmoćnijih regija – koja je vladala 27 godina.  Srž vjere Evanđelja Blagostanja je ovaj: što je vjera jača, Bog će više nagraditi vjernika financijskim blagoslovima. Bogatstvo je dar od Svevišnjega za one koji ga zaslužuju.

Stoga ne postoji kontradikcija između stroge moralnosti vjernika i Abiyeve prakse da privuče podupiratelje darovima i pozicijama. Merera Gudina, vođa opozicijske stranke Ormo Federalist Congress, ovo opisuje kao „političko trgovanje“. Istraživač Alex de Waal ovaj model naziva „političkom tržnicom… u obliku razmjene političke lojalnosti ili plaćanja za suradnju“.

U središtu njegove političke vizije su, dakle, pojedinci. Stvarnosti su relativne, ili moraju biti izbrisane, kao što je totalni medijski mrak o aktualnom ratu. Čini se da on također prihvaća koncept ‘alternativnih činjenica’, tvrdeći primjerice, da nijedan civil nije ubijen za vrijeme opsade gradova u Tigrayu, ili da su većina izbjeglica u Sudanu mladi muškarci, unatoč UN-ovoj Agenciji za izbjeglice koja izvještava da se uglavnom radi „o ženama i djeci“.

Konačno, njegova se politika ne temelji ni u jednoj uspostavljenoj strukturi, paradigmama iz prošlosti, niti institucijama: „Zato što je istina s nama, nitko nas neće zaustaviti… Zato što mi djelujemo držeći se istine, etiopski Bog će nam pomoći.“ Prema intervjuiranim izvorima, on vjeruje da je sam od Boga izabran kao jedini čovjek koji može spasiti Etiopiju i, budući da je njegova volja božanski vođena, on će pobijediti.

 

Suvremena povijest Etiopije bila je turbulentna.

Godine 1974, cara Haile Selassie, „pobjedničkog lava iz plemena Judina“ i „Božjeg izabranika“, svrgnula je sovjetski orijentirana hunta. Potom je uslijedilo razdoblje pobunâ, predvođenih uglavnom tigrayskim naoružanim snagama, koje su odbacile huntu 1991. Nakon preuzimanja vlasti, nova vlada – koja je svoje ideološko uporište imala u albanskoj verziji marksizma-lenjinizma – upravljala je sustavom izgrađenim u tom ideološkom uporištu i „demokratskom centralizmu“ i, potom, na „razvojnoj državi“[država kontrolira ekonomiju,op. prev.].

Kraj ovog 44-godišnjeg ‘materijalističkog’ vladanja uskladio se s temeljnom religioznošću etiopskog naroda. Abiy je to prihvatio, bilo iz uvjerenja, bilo da postane popularan. On je opisao Etiopiju kao „naciju temeljne Božje mudrosti“. Etiopljani se uglavnom drže  staroga milenarizma, vjeruju da će doći prorok koji će spasiti zemlju. Abiy traži za sebe naslov „mesije“. Po riječima jednog sljedbenika, Abiy „želi uzdignuti dušu naše nacije i još jednom je obasjati“, dušu koja „je bila pokopana više od 44 godine, oštećena i zamračena… s đavolskom nakanom i nacrtom“.

Međutim, kod podređene periferne populacije, ova je vizija često percipirana kao pokušaj njihovog povratka u prijašnju poziciju podređenosti i asimilacije u Abasinskom kraljevstvu, plana kojem su se oni energično suprotstavili i suprotstavljaju se. Borba između TPLF-a i Abiya nije stoga samo odraz dvaju suprotstavljenih vizija i ciljeva za Etiopiju. Ona je također odraz dvaju pristupa, jednog sekularnog, drugog religijskog, koji su nepomirljivi.

Abiy se nedavno privatno povjerio stranom službeniku: „Moj me narod ne razumije.“ Dok je njegova popularnost narasla među Amahra grupom, poslije pobjede u konvencionalnom ratu u Tigrayu, ona opada na nacionalnoj razini. Takozvana „operacija primjene zakona“ u Tigrayu, okrenula se prema mogućem etničkom sukobu. Naime, Amhara policija i vojska unovačile su tigrayske snage i polažu pravo na teritorij. Ti događaji prikrivaju drugu frontu, dugoročno čak opasniju: otpor naoružanih civila u dijelovima Oroma, gdje živi više od trećine populacije u zemlji.

Gospodarstvo, posebno strana ulaganja, je u padu, a bio je obećan napredak. Čišćenje Tigrejaca započeto u administraciji, u javnim i, čak, privatnim poduzećima, moglo bi postati okidač za jedan pakleni zatvoreni krug. Budući da njegova memeder ideologija nije zahvatila niže slojeve stanovništva, Abiy je vratio više-manje jednake metode i pogubne taktike koje stvaraju podjele, na temelju kojih je preuzeo vlast od opozicije. Glavne osobe iz opozicije su u zatvoru, neki akademici su zaplašeni, ponekad pritvoreni.

Prema domaćim i stranim promatračima, čak i prema drugim liderima Afričkog Roga, situacija koja se sada razvija vodi etničkom pokolju koji može čak doživjeti razmjere koji su bili u bivšoj Jugoslaviji. Oni ustrajno pozivaju na „uključivi nacionalni dijalog“, kao jedini način da se spriječe takve stvari. Abiy je to potpuno odbacio, bilo zato što iskreno vjeruje da je mesija, jedini koji može „’pentekostalizirati’ etiopsku politiku“, kao što je opisao antropolog Dereje Feyissa, ili jednostavno zbog žeđi za vlašću.

*Autor: Renè Lefort . Tekst objavljen na: ethiopia-insight.com . Prijevod: Jozo Š. | Polis.ba

Originalni naslov: Abiy Admedovo nastojanje da pentekostalizira etiopsku politiku

---

Kažimo ukratko da je Etiopija federalno uređena država, sastavljena od deset regija podijeljenih uglavnom po etničkom ključu. Jedna od tih regija, na sjeveru zemlje, na granici s Eritrejom, je Tigray, u kojoj žive Tigrejci, koji čine ukupno 6% stanovništva cijele Etiopije koja broji oko 110 milijuna ljudi. Njihovo porijeklo seže u drugi milenij prije Krista, a članovi su semitske jezične grupe. Uglavnom su kršćani, članovi Etiopske pravoslavne crkve. (Najpoznatiji Tigrejac vjerojatno je trenutni predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije, Tedros Adhanom.) Najbrojniji etiopski narod je Oromo, (37% stanovništva), zatim Amhara (27%). Osim što je etnički šarolika, Etiopija je također država s više vjerskih skupina, prvenstveno kršćana (oko 63%) i muslimana (oko 34%). Među kršćanskim skupinama prednjače članovi Etiopske pravoslavne crkve (43% stanovništva), potom pentekostalci (oko 18%). Posljednjima pripada aktualni premijer Abiy Ahmed, koji je 2019. čak dobio Nobelovu nagradu za mirovni sporazum između Etiopije i Eritreje.

Polis.ba

---