Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
7 događaja u proteklih 7 dana: 21.1.-27.1.
Izbor nekoliko događaja koji su obilježili tjedan iza nas
[20. 1. 2021. – Inauguracija novog američkog predsjednika J. Bidena
Joe Biden postao je 46. američki predsjednik. Inauguracija kakva se još ne pamti, u znaku aktualne pandemije i još više u iščekivanju mogućih nereda. Washington je bio prepun vojske. Još jedna specifičnost je u tome da Bidenov prethodnik D. Trump nije sudjelovao na manifestaciji. Biden je obećao da će biti predsjednik svih Amerikanaca, da će raditi oko jedinstva nacije, poboljšanja životnog standarda. Prije same inauguracije, Biden i potpredsjednica Kamala Harris bili su na misi u katedrali Sv. Mateja u Washingtonu. Ista katedrala je bila mjesto Kennedyjeve ukopne mise nakon atentata u studenom 1963. Jedino njih dvojica su katolici na čelu SAD-a u povijesti.
Svijet i SAD imaju velika očekivanja od Bidena i njegove administracije. Svi ozbiljni analitičari su zadovoljni što je otišao Trump, ali su oprezni u prognozama za Bidena. Prva će mu zadaća biti pokušati koliko toliko srediti situaciju u podijeljenom američkom društvu i, paralelno s tim, čuvati američku gospodarsku i političku dominaciju u svijetu. Onima koji se nađu na putu toj politici, Biden sigurno neće ostati u lijepom sjećanju. Zanimljiva je i pomalo tragikomična euforija u medijskom i političkom Sarajevu. Na Bidena se gleda kao na Mesiju koji će se pojaviti iza brda i jednim potezom uspostaviti „normalnu, građansku“ BiH.]
21.1. 2021. – Odvažnost i hrabrost žena žrtava nasilja
Nakon što je srbijanska glumica Milena Radulović objavila ispovijest o seksualnom napastovanju od strane Miroslava Aleksića, vlasnika i voditelja škole glume u Beogradu, pokrenula se lavina ispovijesti i svjedočanstava na području bivše zajedničke države. Na fejzbuk stranici „Nisi sama“ čitali smo brojna zastrašujuća svjedočanstva žena žrtava seksualnog nasilja. Mnoge od njih bile su zlostavljane još kao djevojčice. Ovo je važan i velik korak, prije svega za žene žrtve, a potom i za cijelo društvo u kojem će se, nadamo se, početi stvarati atmosfera u kojoj će nevine žrtve nasilja bez srama moći progovoriti o patnjama koje trpe od monstruma. Ova neizbrojiva svjedočanstava također su otkrila da se ispod zaglađene površine kriju nebrojene patnje koje su toliko velike da je potrebna iznimna hrabrost da se o njima uopće progovori.
Uglavnom smo do sada šutjeli na nepravde i zločine oko nas, ove žene su prve progovorile. Zato ih možemo smatrati uzorima i herojima. Svakako, treba pažljivosti i odgovornosti da se u gorčini istine ne pokupi nekoga nevinoga.
22. 1. 2021. – Umrla Mira Furlan
Regionalna vijest ovoga dana bila je smrt jedne od najpoznatijih glumica bivše Jugoslavije Mire Furlan, rođene u Zagrebu (1955). Umrla je u SAD-u, gdje je živjela od početka 90-ih. Duže vrijeme je bolovala od virusa Zapadnog Nila, zadnjih mjeseci stanje joj se teško pogoršalo. Igrala je u dosta filmova na našim jezicima i glumila u kazalištima, a poslije odlaska, odnosno iznuđenog odlaska iz Hrvatske, uz početne poteškoće, uspjela ostvariti zapaženu međunarodnu karijeru. Osim glume, Mira će ostati upamćena kao iznimno jaka žena koja se nije dala uplesti u nacionalističku mržnju i šovinizam. Dobila je otkaz u HNK iz Zagreba 1991. zato što je vjerovala da se kulturom i ljubavlju može učiniti više nego mržnjom i nasiljem. Ta su je uvjerenja skupo koštala, tek poslije smrti joj se ispričao sadašnji ravnatelj drame HNK-a. Razlog za otkaz i hajku na glumicu te 1991. bilo je njezino gostovanje u Beogradu. Zbog brojnih prijetnji i izostanka podrške iz Hrvatske, bila je primorana otići u SAD. Prije odlaska u studenom 1991. beogradska „Politika“ objavila je njezino Pismo sugrađanima. U pismu je među ostalim kazala: „Ne mogu u svojoj glavi pristati na rat kao jedino rješenje, ne mogu se natjerati da mrzim, ne mogu vjerovati da će oružje, ubijanje, osveta, mržnja, da će gomilanje zla bilo što ikada moći riješiti.“
23. 1. 2021. – Rasistička izjava Bakira Izetbegovića
Predsjednik najjače bošnjačke stranke (SDA) Bakir Izetbogović gostujući u programu Federalne televizije pričajući o Dodiku, kazao je: „Kažu, nema loših naroda, ima samo loših rukovodstava. Nisam siguran! Jer, on (Milorad Dodik) se dodvorava jednom velikom broju ljudi koji žele balkansku politiku, koji žele sirovu politiku.“ Voditeljica je bila zbunjena te ponovno priupitala da li on stvarno misli da su Srbi „loš narod“, odgovorio je: „Pazite, glasači koji ga drže, žele njegovo bahato ponašanje…“ Nakon toga voditeljica je konstatirala činjenicu da su to teške riječi, na što je B. I. uzvratio: „Neka su!“
Izjava je isto tako potvrda bolne činjenice da nacionalizam u dijelu sarajevske politike poprima radikalne forme. To je neminovan proces, nacionalizam uvijek završi u isključivosti i na koncu u fašizmu. To je grozna vijest za BiH. Tko malo prati što pišu i govore ekstremno desni politički aktivisti okupljeni oko Bakirovog člana Predsjedništva Komšića, vidjet će da gornja tvrdnja, nažalost, nije pretjerivanje.
24. 1. 2021. – Promet na sarajevskoj burzi 25.400 KM
Šaljem poruku prijatelju koji je veliki dio života u svijetu ekonomije da mi objasni zašto je ovako slab promet na burzi. Kratko je odgovorio: „Nema ništa, propast ekonomije i politička nestabilnost, nema ulagača.“ Ima dana kada je promet i manji od ovoga. Budući da ekonomija u BiH skoro ne postoji, za očekivati je da ćemo još više padati u nacionalizam i slušati rasističke izjave. Od nečeg se mora živjeti!
25. 1. 2021. – „Svi smo mi Sakib!“
Ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisera Turković oštro je napala i odbacila osuđujuću presudu za ratne zločine Sakibu Mahmuljinu, nekadašnjem zapovjedniku Trećeg korpusa Armije BiH u čijem je sastavu bila i postrojba “El mudžahedin”, sastavljena od dragovoljaca iz islamskih zemalja. U petak je sud BiH Mahmuljina proglasio krivim za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika te ratni zločin protiv civilnog stanovništva i osudio ga na 10 godina zatvora.
Nije nikakva novost da se u BiH opravdavaju i brane osuđeni ratni zločinci. Oni u nacionalističkom panteonu zauzimaju mjesta mučenika. Trebat će još dugo čekati da se naše društvo na odgovoran način suoči s vlastitom zlom prošlošću, što je jedini zalog za normalnu budućnost. Kod su još ratni zločinci heroji, po njima institucije dobivaju imena, kad odsluže kaznu na međunarodnim sudovima, pravi im se svečani doček…
26. 1. 2021. – Još nisu pronađeni oskvrnitelji spomenika žrtvama ustaškog terora pokraj Livna
U livanjskom selu Čelebić oskrnavljen je spomenik podignut u čast 400 Srba ubijenih od pripadnika zločinačke NDH 1941. Spomenik je išaran i na njemu su ispisani simboli te nacističke/ustaške NDH. Nekoliko dana poslije ovog gnusnog čina, počinitelj nije bio pronađen. Lokalni mediji prenose mišljenje mještana koji su sigurni da ovo nije učinio nitko iz sela, već netko sa strane. Kako god bilo, ovaj vandalizam na zapadnom rubu Livanjskog polja materijalni je dokaz da u društvu još postoje osobe zaražene nacističkom ideologijom. Osim što je to po sebi moralno nedopustivo i skandalozno, možda pristaše ustaštva nisu ni svjesni koliku štetu nanose društvu, u konkretnom slučaju Srbima u Čelebiću, a ništa manje i svojim sunarodnjacima koji se zbog njih moraju sramiti.
27. 1. 2021- Otkriven najveći spomenik u regiji
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta u Srbiji se poklapa s Danom svetog Save. Upravo je taj dan izabran za otkrivanje spomenika njegovom ocu Stefanu Nemanji, katoliku pa pravoslavnom, knezu katoličke Duklje i Raške. Spomenik je djelo ruskog kipara i akademika Aleksandra Rukavišnjikova. Ceremonija je održana u centru Beograda, na rekonstruiranom Savskom trgu. Spomenik je visok 23 metra i težak 68 tona, prikazuje rodonačelnika srednjovjekovne srpske dinastije Nemanjića s mačem u desnoj i Hilandarskom poveljom u lijevoj ruci. Na svečanosti su bili prisutni najviši politički predstavnici Srbije i Republike Srpske. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, među ostalim, kazao je: „Ovaj spomenik je veliki zato što je priča o nama velika, težak zato što je priča o nama često bila teška, ovaj spomenik je lep koliko je priča o nama lepa. Ovaj spomenik je prvenstveno priča o nama, o tome ko smo bili, gde smo bili, šta smo radili i šta smo danas i šta hoćemo da budemo“.
U Srbiji su također brojni kritičari spomenika. Pisac Dejan Atanacković tako smatra da se „ovaj spomenik u budućnosti ni na koji način ne može povezivati sa bilo čim, sem sa nasleđem ove vlasti i sa njihovim planskim uništavanjem Beograda“.
Jozo Š., polis.ba